Ja znam da ja cas precjenjujem ljude, cas potcjenjujem – nikad neki balans. Ovo sa potcjenjivanjem je valjda dio moje psihilogije: ne pretjerano socijalan, da ne kazem – asocijalan. Pa onda da bi nekako zadrzao mentalno zdravlje, najlakse je sve ljude preko koljena… na isti nacin… Dobro, cak i ja tu i tamo osjetim da smo mi ljudi ”socijalna bica”, pa malo zazalim za nekom od varijanti punog, sarenog socijalnog zivota; pa je mozda i ovo pisanje neka vrsta socijalnog zivota, samo sto ima formu koja mi sjajno odgovara – naravno, zbog garantovane distance.
Ali ova prva strana medalje, kada se grcim od frustracije zasto ljudi ne mogu da razumiju kad je po meni, toliko jasno – to je posljedica mojeg slijepog vjerovanja u ljudski razum. Greska. Bacite pogled na Gausovu krivu. Pa eto, posto ”ljudi” nije bas tako mali i sjajno definisani domen, vec jedna ogromna heterogena masa, ostaje uvijek u meni potreba i poriv da se obratim dijelu koji moze da cuje i razumije. Znam, opet greska, ali – to je jace od mene.
Ako pratite iole ozbiljnije politicku scenu Bosne i Hercegovine ili Srbije, ne mozete a da ne primjetite da svake sedmice stizu novi povodi i slike kada krece isti mehanizam: kako je moguce da ljudi ne razumiju da ih Vucic i/ili Dodikvuku za nos? Mada, nije ovo predmet frustracije, jer ja razumijem zasto oni to ne mogu da razumiju. Ono sto ni ja ne razumijem jeste kako oni ne razumiju zasto je ovo ovako??
I sad dolazimo do Tita.
Sta sve nisam pokusavao? U mojim pisanjima na raznim mjestima, poredio sam Jugoslaviju sa veselim drustvom u kafani: puno alkohola, smijeha, a onda fajront, gasenje svjetla i masovna tuca. Poredio sam Jugoslaviju sa Titanikom: u jednom trenutku sjaj, luksuz, kavijar, ziva muzika svira, u sledecem trenutku pakao u ledenom moru, boris se za poslednji udah vazduha. I niko da se ”primi” na ove metafore i konacno, otpuhne, nasloni se nazad u stolicu i udari dlanom u celo: ”Pa da…! Kako se nisam ranije….”.
Ne, naprotiv -tek tada krecu djelimicno agresivne polemike u kojima se izdvaja nekoliko motiva. U Jugoslaviji je se zivjelo bolje tada nego sada?! Ovaj argument bi trebalo odmah zaboraviti, jer se i na Titaniku sigurno bolje zivjelo neko u ledenoj vodi. Poenta je da je ”Tito” sa Titanika, odgovoran za kraj u ledenoj vodi. Pa onda silni argumenti koji meni (’alo, meni??!) treba da pokazu kako je sa Titom zivot u Jugoslaviji bio sjajan. I opet su moguca brojna slikivita poredjenja: BMW 5M koji vozi idiot. A? Sjajno je sjediti u njemu, koza, brzina, osjecaj kvaliteta, zvuk, a onda…tras! Pa kazu, skolovanje bilo beplatno… I opet isto: i u ovom BMW-u je benzin dzabe. Ne razumiju moji sagovornici da su njihovi argumenti u isto vrijeme i moji! Jugoslavija je bila sjajna drzava, ali ju je Tito upropastio i jos gore, napravio od gradjana koji jednostavno moraju dalje da zive na tom terenu, idiote koji ne mogu nista Dodiku.
Evo, ako ce to pomoci: nista mu ne zamjeram sto je vodio Jugoslaviju u propast. Nije znao bolje. Bravar, metaloglodacili nesto slicno, narcisoidan. To je ubitacna kombinacija: poredis se sa istinskom elitom, a ne mozes. Pa onda hoces da budes originalan i izmisljas novu ekonomiju (jedan od najmladjih univerziteta u Svedskoj, kad je otvoren /70-ih godina???! – tada je Upsala ima vec 300 godina iza sebe/, rijesio je da krene u novu pedagogiju /ucenje bazirano na problemu/: sta ce jadnici, moraju se nekako izdvojiti, pa sta kostalo, da kostalo). Tako se Tito okretao samoupravljanju, nesvrstanima, nejasnoj spoljnoj politici, Suvarovoj skoli, fizickom eliminisanju protivnika… Ali kredite nije odbijao. Dakle, bez obzira sto je civilizacija odavno ”otkrila” i usavrsila parlamentarnu borbu, ministre sa savjetnicima, odabir elite iz skola, elitne skole, privatnu incijativu i vlasnistvo, konacno trziste, nista od toga nije nam moglo biti. Nas Titanik je morao udariti u santu leda.
Ali ono sto mu zamjeram i zasto ga smatram diktatorom i zasto mu dajem pogubno, ponizavajuce mjesto u istoriji, jeste sto je od ljudi napravio morone. Bolje receno, suznje. Njegov politicki sistem se zasnivao na tome da se ljudi u njega ne mijesaju, tj. da im nije dopusteno da u njemu ucestvuju. Preko jedne partije je imao uvid u sve. Lako je zamisliti kakvi su biliti lokalni mocnici ti od kojih su i policajci drhtali. Moc obrnuto proporcionalna finoci, pameti, sirini…Tada nije bilo mafije, nije bilo atentata, politickog terora bombama – politicki mocnici su zapravo bili ekvivalent danasnje mafije. Rezultat je bio da se narod povukao u svoje rupe, nastojao da se ne primjecuje, sitno je krao, snalazio se, a izmedju njih i politike je napravljen neprelazan rov i povalija. Pas koji je nekada bio ponosan (1945), povio je rep 1980. Izgubio dostojanstvo. Sjecate se takvih pasa po ulicama Mostara? Samo malo trznes ramenom, on odskoci kao na federima. Zapravo, ima ih i danas… Tesko je gledati psa bez dostojanstva, a jos teze covjeka. Takav covjek ne moze nauditi Dodiku. Takvom covjeku kad Dodik kaze da ce se RS izdvojiti iz Bosne i Hercegovine, ucini mu se, podsvjesno osjeca da je to glupost… Osjeca da se od toga ne moze rucati… Od toga nema kredita, ni godisnjeg odmora. Ali je paralisan. Gleda u Dodika kao ljudi koji su istrcali napolje u Alepou i nemocno gledaju sta im radi zemljotres. A kod nas su se zemljotresi smjenjivali od 1945. Do danas. Sve jaci i jaci. Pa je li cudno sto nas covjek sad ostaje smrznut, letargican, u panici i kad nekome nesto padne iz ruke, kad promaja zalupi vrata, kad vjetar duva….
Jugonostalgija 