Spokoj

Rane sezdesete. Nije ni bitno koja je godina. Konkretno, bila je 1961. Po internetu kruzi snimak, 3,5 minuta dugacak o Beogradu ljeta ’61., kad je bilo strasno vruce i kada su ljudi hladili „bostane“ na cesmama i tako isprovocirali nestasicu vode (restrikcije). Ali, nije to bitno!

Bitan je utisak covjek dozivi gledajuci taj kratki video zapis. Ima jedna rijec koja moze da sazme cijelu atmosferu sa filma. Jedna rijec, jer je ipak film, pa i ako vjerujemo spikeru da je bila strasno vruce, bas taj utisak nemamo. Ali sve dugo se da lijepo opisati sa: spokoj.

Spokoj. Rijec koja je iscezla u danasnjem svijetu. Ima li neki dio Planete gdje se moze naci spokoj? Nema. Pacificka ostrva sa plazom, nakrivljenom palmom i kristalnom vodom? Ne salite se: samo sto nisu potpoljena… Svajcarska? Aha: svake druge godine izlaze na referendum sa nekom novom frustracijom. Vis? Kad su vidjeli doktora zadnji put? Nema ga ni Hvar, a ne Vis.

A na pomenutoim snimku ljudi setaju, pazljivo i lijepo obuceni (samo djeca u sorcevima), po ulicama rijetka vozila, sve je cisto, prostrano, nema guzve (dobro, ubi sunce, ali…). I to je nekako najveci utisak: izmedju svaka dva predmeta, dva covjeka, covjeka i vozila, dva vozila – ima prostora!

Gdje smo pogrijesili?

U dva momenta.

Prvi je internet i odmah iza njega, odnosno kao njegov rezultat, globalizacija i cuveni poziv medija: „Zavirimo u Ronaldovu kucu“. Ben Aflek i Dzenifer Lopez kupili novu kucu.

Ubise nas ove informacije. Unistise nam spokoj. Ko bi vama danas mogao biti ilustracija spokoja? Pa, neki djed sto sjedi ispod drveta, naslonjen na stablo i – pusi. On je djed, sto znaci niti ga interesuje, niti stizu informacije do njega a pogotovo ne one o stetnosti pusenja. Znaci jasno je: problem su informacije! Sto manje znas, to si vise spokojan. A tih ranih sezdesetih… sta su ljudi sa filma znali? Znali su cijenu lubenice, gdje ima da se kupe neke posebne carape, znali su da je Ckalja glumac i da je bio sinoc na TV. Znali su gdje rade, gdje im dijete ide u skolu. A sta nisu znali? Sa kim i gdje zivi Ckalja. Koje auto vozi? Koliko su bogati njihovi susjedi, gdje je Palestina, sta to muvaju Sovjeti na Kubi… I Bili su spokojni. Znali su da ljudi oko njih zive otprilike jednako, ako ne identicno kao oni. I tu smo sad kod drugog zla (prvo su informacije): zavist. Bilo je i tada zavisti, ali one prirodne, koja je poznata najmanje 300 godina i koja ne ostavlja frustracije, niti mijenja ljude. Zavisna (ili zavidna?) je bila djevojka koja nije mogla da se uda, zena koja nije mogla da ima dijete, mladic koga u drustvo ne dozivljavaju kao glavnog….

A onda se pojavio – ginekolog. Slab negativni uticaj. Znalo se da ima pare, da ima kucu u Brelima kod Makarske i jedini je u gradu koji vozi Mercedes. Poslije ginekologa, dosli su fudbaleri. I to tek kad se vrate sa pecalbe u Njemackoj. E tada smo prvi put vidjeli BMW i poslije toga vise se nista nije moglo vratiti nazad.

Sta mi danas da radimo?? Kako da se zastitimo?

Pa, spokoj se moze naci samo u jednom koordinatnom sistemu gdje je jedna osa ekonomija, a druga zdravlje. Spokoj je gore, visoko, na desno… E ako ste ga nasli, sjetite se Dezulovica. On ima kucu iznad Omisa, sidje dolje, lovi ribu i vrati se gore da popije casu vina. Ja, ali odmah pitanje: kakva je kuca? Oronula, tek toliko dobra da se u njoj moze nekako zivjeti ili vrhunski komfor? Sve sa Sonosovim zvucnicima razvucenim po kuci, ugodno temperiranim prostorijama, dobrim krevetom? Treba li „razvucena“ muzika? Da! Kasno je sada da se vracamo u predistorijsku zajednicu. Lijepo rasporedjeni zvucnici i neki Mocartov klavirski koncert, ne treba preskakati. Hocu reci, neka komoditeta. Nije zato sto ga ima Ben Aflek, nego necu ni ja da se zimi umotavam u cebe, a ljeti da mi curi znoj niz prsi. Necu, jer znam da moze bolje. Znam da bi me losi uslovi zivljenja mogli gurnuti u onom koordinacionom sistemu, dolje…Da – znam. Ali i u tom komoditetu, treba se zastititi od novih informacija. Internet? Naravno. A evo zasto? za muziku, za placanje racuna i za skupljanje informacija o stvarima koje me interesuju: kako je igrao Djokovic (govorimo o 2030-oj)? Kako da zakazem vrijeme kod doktora, da vidim nalaze krvi. Da procitam sta je Hamiltonijan (u sred sam kvantne mehanike) i da kupim avionske karte. Da se cujem sa djecom i vidim, na nekoj od platformi. I to je manje, vise – to. Ben Aflek se moze „slikati“, sto se mene tice.

Ako hocete spokoj, zastitite se od informacija. Ogradite se zidovima, filterima i najvaznije – voljom da suzite interes na samo par stvari.