Jos malo o demokratiji

Prva premisa: demokratija nije ono sto vecina misli (da je demokratija).

Druga premisa, to sto vecina podrazumjeva pod demokratijom, treba na sve nacine kritikovati i izlagati ruglu.

Znaci, da bi se demokratija spasila, moramo poloziti sve sto imamo u prvu premisu….Prva premisa se mora braniti i odbraniti.

Ali, dajte da se prvo pozabavimo drugom premisom.

Srbija i Svedska.

Srbija je diktatura, znaci toliko daleko od demokraije, koliko se samo moze zamisliti. Zasto? Eh, zasto… Ali, da ponovimo (a valjace i za odbranu prve premise!).

Srbija je diktatura, jer jedan covjek odlucuje o svemu, od strategijskih drzavnih poslova, preko penzija, do pitanja rupa na asfaltnom putu do Jajinaca. Srbija je diktatura, jer nema medija koji ce ovo pomenuti i pribliziti citaocima/gledaocima na prostoru/ frekfenciji cijele zemlje. Ovo je dostupno samo nekolicinji procenata koji prate npr. N1, Drazu Petrovica ili Kesica (ako se vise ikad vrati??). Preko 90% konzumenata medija imaju samo jedan izvor ili – sto je gore, mnogo izvora, ali svi su sa identicnom uredjivackom politikom. I Srbija je diktatura, jer su i policija i sudstvo pod kontrolom jednog covjeka, znaci nedostupni obicnom gradjaninu u Lebanu, Leskovcu, ali i Vracaru (Lebane i Leskovac i ne traze pomoc, jer imaju uskladjene informacije). Cinizam tog „jednog covjeka“ (diktator) je ovim jos bolniji i sa jos tezim posljedicama. On objasnjava da na medijskom nebu Srbije ima (zaista!) bezbroj medija, ali zanemaruje cinjenicu da je dostupnost dramaticno povecana u korist rezimskih medija, dok ostali, oni koji kritikuju vlast, imaju uticaj kao otprilike novina Pas i Konj iz filma Noting Hil (Dz. Roberts, Hju Grant). On mirno objasnjava da ce se „ekscesi“ opozicije (rezirani) procesirati u „nadleznim tijelima“ iako zna da ce se ovi prije izricanja presude konsultovati sa njim.

I ovo je dovoljno za diktaturu ili, odsustvo demokratije. Jer, podsjeticu po ko zna koji put, ne radi se o Dancima koji bi se nekako snasli i bez drzave, vec o Srbima: los nivo pismenosti, los nivo obrazovanosti, patrijahalno vaspitanje…

Ok, nije neki problem objasniti da je Srbija daleko od demokratije kao SSSR od liberalne ekonomije. Ali Svedska? Kakve ona ima veze sa Srbijom u ovom kontekstu?

Ako za trenutak, zanemarimo slobodno sudstvo i koncetrisemo se samo na medije…. A ovo je vise nego dovoljno! Demokratija je nacin razmisljanja koji vam se usadjuje i kroz slobodu medija i kroz iskustvo o slobodnom pravosudju, ali radi se o jako razlicitima dinamikama. Vi sticete utisak o demokratiji kroz uticaj medija svakodnevno, vise puta u toku dana, a sudstvo? Sudstvo jr sporo. Dva sudstka procesa u toku godine iz kojih naslucujete da su sudije reagovale slobodno. Naslucujete- detalje ne znate. Ali, ok: najcesce budu krivi i budu osudjeni oni za koje i vasa logika kaze da treba da budu (osudjeni). Ali, ponavljam, mediji svakodnevno izvjestavanjem grade u vama osjecaj da zivite u slobodnoj zemlji.

Znate ono kad u Rusiji, Bjelorusiji ili S. Koreji, 96% glasa za pobjednika? Ne vjerujete. S pravo. Znate ono kada u Srbiji svi mediji koji pokrivaju 99% gradjana govore isto. Cak istim rijecima. Ne vjerujete im. S pravom. E sad u Svedskoj 100% medija – nisu dozvolili ni jednom mediju! – se bori, grubo, agresivno, bez pauze, da se Svedskoj omoguci ulazak u NATO. Tolika harmonija, svih medija, moguca je samo u diktaturi ili tzv. demokratiji koja ima neki „organ“ (prema Kantu) koji ce naci nacina da instruise sve medije da izvijesti na identican nacin. To nije neki formalni organ (u Srbiji diktator), ne ovdje to moze biti neki covjek iz sjenke, ali blizak vrhu administracije…..

Covjek????

Dozvoljavam da ni njega (nje, ipak smo u Svedskoj, ovdje su zene ravnopravne) nema. Dozvoljavam da je kantovska svijest (o visem cilju) toliko prozela bice svedskog covjeka da je dovoljna samo jedna rijec, jedan mig, jedan signal, pa da svi misle kao jedan. Eto ne mora biti nikakva instrukcija sa vrha; svaki redaktor pojedinicnog medija ce sam, samoinicijativno, odabrati Kanta i krenuti harmonicno u svijetlu buducnost.

Da, nema pritisaka sa vrha. Ima pritisak iznutra iz svakog od nas pojedinacno. Pritisak koji su nam ranije, kroz 300 godina ugradili podsjecajuci nas na Kantovu idelogiju. Kao dresura. Poslije je dovoljno samo kliknuti palcem o 3. prst i doberman jurne….

Ima li razlike (Srbija vs Svedska)? Nema. Ovdje (Svedska) „diktatura“ je ugradjena polako kroz 300 godina, a tamo (Srbija) vulgarno, „od juce“. Efekat je isti: svi dobijamo identicnu sliku svijeta.

Prva premisa.

Ovo o cemu sam pisao do sada, nije demokratija. To je drzavna politika. I kod drzavne politike, sve se drzave koriste manje ili vise zamagljenim metodama pritiska. Manje ili vise, aludira na stepen emancipacije gradjanina, pa kad si tanak, manje, a vise je kad si malo jaci kao gradjanin. Ali, pritisak. Sta je onda, do djavola demokratija? Demokratija je kad se sidje na nivo svakodnevnice. Kad ti (ja, on, bilo ko) mozemo da se vrlo efikasno zastitimo od drzave, firme, vlasti, tijela, uprava…. kako smo to sve vec zvali u Jugoslalviji (Srbiji). Recimo vi i Vodovod. Vi i Posta. Vi i isporucilac TV signala. Kolike su vam sanse da dodjete do svojih para (uvijek se o tome radi!) u Srbiji protiv ovih….? Nula. U Svedskoj? Bez problema (ako ste u pravu, naravno). E, to je demokratija. Ako vas policajac prebije. Kako se to razrijesi u Srbiji? Samljevenim ponosom i samopuzdanjem ili zatvorom (ako uzmete stvar u svoje ruke i upucate ga). U Svedskoj? Dobijete odstetu od koje mozete zivjeti 2 godine… To ja zovem demokratijom.I ako imam ovu demokratiju, sta me briga da li Svedska isporucuje topove Kataru???