Hobi

Pet velikih tema koje su obiljezile mojih poslednjih 20 godina, a nadam se da ce biti i narednih 20….

Klasicna muzika, Jevreji, Istorija (Evropa i posebno, Balkan od prvih zapisa do Balkanskih ratova), filozofija (slobodna volja) i kvantna mehanika. Tesko bi bilo rangirati, napraviti listu, ali jedna od njih se izdvaja. Kvantna mehanika (QM). Zasto? Zato sto su ove druge, zavrsene: citajuci, proucavajuci, stigao sam do kraja (makar prema mojih zahtjevima i potrebama), dok QM i dalje izmice, bjezi i imam osjecaj kao da jos nisam ni poceo. Super! Ima sta da se radi u penziji.

Sa malim izuzetkom istorije Balkana koja je jednako fluidna i izmice kao voda u saci, sve ostale je lako pronaci literaturu i krenuti. Jer pronaci literaturu je najvaznije! Cemu vjerovati? Kome se predati kao tabula rasa i upijati informacije. Kad su me upisali u 10. osnovnu („14. februar“) na Aveniji, dobio sam sto me dopalo. Nisam mogao da biram. Zara Barbaric me je ucio istoriju, a Ivica Vidovic slova. Staru gimnaziju sam birao i osjecam i dan danas prednosti tog izbora. Fakultet, opet – van moje moci. I tako dalje. E zato literaturu treba pazljivo birati, jer moze da se debelo pogrijesi. O klasicnoj muzici, o Jevrejima, filozofiju – lako. Istorija Balkana? Uh, vrlo, vrlo tesko. Istorija Balkana se stalno mijenja?!Ja sam Jugoslaven i meni odmah zaparaju usi i oci knjige koje pisu moderni istoricari sa ciljem da se ubrza sticanje identiteta novih/starih naroda i nacija. Ovaj proces, zapravo – tehnologija je toliko mucan da to predstavlja veliki izazov. Najvise mi je pomogao micigenski profesor JA Fine koji je napisao tri knjige o Bosni i Hercegovini i u njima sam se osjecao vrlo komotno i bezbjedno. Kasnije sam cuo da je mucenik dobio izliv krvi u mozak – boga pitaj je li ziv? Jednom sam mu nesto pisao, ali nije nikada odgovorio….

E, isto je i sa kvantnom mehanikom. Bas onih dana (1900) kad je lord Kelvin, britanski fizicaj uzviknuo: „Nema vise sta da se otkriva, samo jos par detalja“, krenula je gotovo revolucija na planu fizike. Atom, talas, cestica, kvant… Nazalost QT je matematika fizike. QT nije fizika, vec matematicki model. Model koji manje ili vise dobro, moze da se provjeri eksperimentom i – kraj. Niko nije vidio, niko ne moze da osjeti, samo da zamislja. Bezbroj autora pocinje sa bezbroj raznih strana, ali jedno im je svima zajednicko: niko nece da to lijepo objasni. Ili ja jos nisam nasao pravi izvor…?

A mozda sam ja malo naivan? Mozda meni nije ni dato da razumijem QT? Za QT treba poslije giumnazije otici na fakultet gdje su matematika, fizika i tehnika glavni predmeti i onda polako. E bas to je za mene izazov! Meni nece biti tesko da krenem od pocetka. Od matematike Bojane Mavar.

Kako bi ja napisao knjigu o osnovama QT?

Energija. Onda bi odmah objasnio sta je energija, sta entropija i koje su vrste energije. Pa kretanje energije. Do QT su smatrali da energija ide kao kontinuum. Ne ide. Ide u paketima (kvanta). Ide kao talas? Ili kao cestica. Pa onda fino objasnis sta je talas, a sta je atom. Elektron, foton. Pa opet podsjetis citaoca sta je talas. Garniras sa Ajnstajnom i njegovom Nobolovom nagradom (za foton). E a kad se dohvatis talasa, moras objasniti formule: od de Brolija do Sredera. Pa onda tu „malo“ zastanes i objasnis stanje, vektor, kompleksne i imaginarne brojeve… Recimo zasto je grupa talijanskih matematicara uopste „izmislila“ kompleksne brojeve kraje 19. vijeka?? Sto ce nam oni??? Sa trece strane bi se problemu prislo kroz osnove statistike: predvidjanje, sansa, slucaj, uzrok, posljedica. Jer dovoljno je reci da mozemo uraditi eksperiment u okvirima klasicne fizike ili u svijetu predvidjanja kvantne mehanike.

I tu je problem! Dok smo svi prije ili kasnije dozivjeli zakone klasicne fizike (pad sa bicikla), dotle je svijet kvantne mehanike samo matematicki izraz eksperimentatorovog plana. I vazno je naglasiti, svijet, jer to nije ovaj svijet. Ili jeste? Nevjerovatno je uzbudljiva ideja da dok govorimo o materiji vecoj od atoma, govorimo o ovom, nasem svijetu, gdje vaze zakoni koje je definisao Njutn. Vazi tvrdi determinizam, pa iako sto rece jos Spinoza, iako nemamo objasnjenje za sve, znamo da iza svake pojave stoji uzrok. Ali, ako sidjemo na nivo unutar atoma, nestaje determinizam i sve postaje stokhasticno (slucajno). To znaci da mozemo da razumijemo samo ako se naoruzamo mocnim predvidjanjem (statistika). Ajnstajn se nije slagao („Ne vjerujem da Bog koristi kocku“) i ostao je dosljedan Spinozi: ne razumijemo, ali mora biti objasnjenje. Tu je sad onaj „nesporazum“ koji me je uveo o tajne QT: Belova teorija nejednakosti. Podsjeticu samo kratko: ako postoji determinizam („Sakriveni/hidden faktori“ , opet Ajnstajn) bice jednakost na jednacini izmedju lijeve i desne strane. Jednacina „objasnjava“ tzv. Misaoni eksperiment koji analizira dva elektrona sa razlicitim spinovima (razumijete vec da bi ja u svojoj knjizi, odmah objasnio sta je spin, a ne da citalac mora na Vikipediju). I onda ako zaista ima sakrivenih sila, korelacija ce biti 100%-tna. A nije. I onda ide matematika sve sa „psiovima“ (grcko slovo psi). Znaci nejednakost, odnosno nema nista skriveno, vec samo – upleteno.

A tek moj „prijatelj“ (ja, unuk je moj „prijatelj“) Hejzenberg i njegovi principi nesigurnosti??! Kad gledate jedan atom vi ne mozete sa 100% sigurnoscu znati gdje su mu elektroni. Ili To sto posmatramo, nije priroda sama po sebi, vec priroda izlozena nasem nacinu posmatranja (posmatrac mijenja objekat posmatranja posmatranjem).

Na ovom fantasticnom putu, naici ce i cuvena Srederova macka i dilema: mrtva, nije mrtva ili u sto vrijeme i mrtva i ziva?

Kako se da zakljuciti, ima sta da se radi u penziji. Knjige su nabavljene i polako.