Znam, ja kako se zove ovaj blog. Ali, ne mogu da se nacudim da ni Svedska ne stoji cvrsto ukotvljena u svom identitetu, vec je svjetski vjetrovi nose lijevo-desno kao brod kojem se otkace vezovi i sidro.
Kad kazem „ni Svedska“, mislim na Srbiju, jer je za Srbiju lako razumjeti da ona vise nema nikakvih kontakata sa cvrstom podlogom.
Za ocuvanje nacionalnog identiteta, najvazniji je kontinuitet. Nekako ga sklopis, izgradis od svega i svacega – nema veze, kada su se gradili nacionalni identiteti nisu postojali neki objektivni kriteriji – i onda ga cuvas, njegujes, doradjujes, definises. Kao veliki impozantni most koji je napravljen od zardjalog celika, pa ga onda naknadno, pocnes brusiti, smirglati i farbati. Kad zasija novim sjajem, treba ga samo odrzavati. Kontinuitet.
E to Srbija nikada nije imala. Nego zasto pisem samo o Srbiji? Da, to je zanimljivo pitanje. Ponudicu odgovor, mada se vecina Srba nece sloziti…. Srbiju izdvajam kao zemlju ciji nacionalni identitet i njegovu stabilnost mozemo da analiziramo, dok isti fenomen kod Hrvata, Crne Gore, Makedonije ili Bosne – ne mozemo, jer su imali Srbe (ili i dalje imaju). Razumijem da je ovom mozda malo grubo, ali zamislite Crnu Goru bez gradjana koji se smatraju Srbima. Isto je i sa Bosnom. A onda pogledajte Hrvatsku nakon Oluje. Sta se da primjetiti? Pa posto Jugoslavija nije imala dovoljno vremena da „sklopi i izgradi od svega i svacega“ svoj identitet, ostaje da se pogleda sta se desavalo sa njenim sastavnim dijelovima. I vidimo da je u vecini tih novih drzavica bas srpska populacija pravla probleme tamo gdje su zapoceti ili obnovljeni proces sticanja identiteta. U Srbiji nije bilo takvih problema i zato se za tu drzavicu, poslednjih 30 godina borbe za nacionalnim identitetom smatra – promasajem. U ostalim zemljama, nevoljom i otezanim okolnostima, a u Srbiji – neuspjeh. Sto se tice Hrvatske, oni su poslije ’95. ubacili u 5. brzinu ali se i putnici i posmatraci cesto osjecaju cudno i nelagodno u krivinama zbog nevjeste kontrole vozila….
I dok Srbija sasvim opravdano i objasnjivo luta prostorom kao neki sablasni brod u mraku i bez vlastitog osvjetljenja, dotle je mnogo teze objasniti sta se dogodilo Svedskoj? Nacionalni identitet se pravi od kulture, tradicije, jezika, obicaja, istorije… Nacionalni identitet kad se stvori, bude prepoznat i od komsija i od udaljenih nacija. Kad se kaze Svedska, slika koju svi imamo, slika mirne drzave, stabilne, ciste, malo hladne zemlje, zemlje ljudi koji su disciplinovani, radni, posteni, tihi – ta slika se javi u glavi svih koji nesto misle. Neko bi otisao i dalje i zamislio svedskog vojnika bas kao sto zamisljamo mladjeg muskarca, Srbina koji se u 5 ujutro vraca iz kafane: rascupan, zasukanih rukava, naocale za sunce da se nevide kolutovi, brada od dva-tri dana. E, svedski vojnik je uz to – na biciklu. Eto takva je to (bila) drzava: mirnih, bezopasnih gradjana koji gledaju svoja posla i nikada nikome nece nanijeti zlo.
E, bila. Nema vise neutralne Svedske.
Svedska zavrla pa hoce u NATO. Boze mili koje gluposti! Prvo, nenadoknadiva steta za imidz (moderni izraz za nacionalni identitet). Drugo, strahovita rupa u budzetu (jer od stabilnog napredovanja u blagostanju, cime se najbolje cuvao nacionalni identitet sa gorepomenutim osobinama, sad se rizikuje velika ekonomska kriza sto je ona ista (h)rdja od koje smo poceli gradnju mosta. Nastavili se produbljivati kriza, rodja ce pojesi lance koji drze most, ovaj ce poceti lutati, dok i sam ne nestane. Ono sto je srpska pravoslavna Crkva za Srbe, znaci jedna pijavica koja sise krv naroda svaki put kada nastupi kriza, to je vojska za Svedsku: oni ce sada uzeti lavovski dio budzeta, a to ce otvoriti rupetine u finansiranju skola, bolnica, medija, zivotnog standarda. A zasto?? Nizasto! Ili poledajte jos dalje nove, jasne znakove lutanja. Cudan, lazan i izvestacen odnos sa Turskom, a uskoro ce i sa cijelim muslimanskim svijetom. Politicari ce govoriti jedno, raditi drugo, slace nerazumljive i dvostruke signale, a ljudi ce osjecati i saputati nesto sasvim drugo (sjetimo se Jugoslavije 50-tih, 60-ih godina). Neki stari rudimenti zelje da se sacuva tekovina slobode govora, dovode onog imbecila Paludana da pali svete knjige, cime Svedska salje nove nejasne signale svijetu o svom identitetu i na kraju oni gore pomenuti (sto misle), kad im se pomene Svedska vise nece znati sta da misle. Pustiti Paludana 70-ih godina, uklapa se u imidz neutralne zemlje; dovesti ga ovih dana, salje cudne signale, jer to vise nije ista zemlja. Identite stvaran od 14. vijeka, unisten za dvije godine???!!
Jugonostalgija 