Velicanstvenih 7

Dan zapocinjete sa jednom svjezom datulom.

Poslije toga iscijedite jedan limun i jednu narancu, gdje je narancin sok „voda“ za limunadu. Nema vode. Ili, daleko bilo – secera.

Trece je drazeja kombinovanog vitamina B: svi su tu od 1 do 12.

Onda ide jedan brazilski orah.

Poslije solja zelenog caja.

Sesto je neka fizicka aktivnost. U mom slucaju redovno plivanje.

I to je … 6. Gdje je sedmo??

Sedmo je cvrsto vjerovanje u sve ovo gore nabrojano.

Bilo je na ovom blogu vise tekstova o vjerovanju. Strasno zanimljivo! Zasto vjerujemo u nesto u sta vjerujemo? Vjerovanje kao platforma ideologije. A koliko su ideologije duboko usadjene u nas, govore i bezbrojni gradjanski ratovi….Necemo sad opet o tome, ali sjetite se malo i Spinoze. Prema nama dvojici, najsmjesniji su oni koji nas ubjedjuju (u ono sto oni vjeruju), jer su vidjeli. Svojim ocima. A to je kuku meni, najlosiji, najnepouzdaniji nacin usvajanja neke informacije. Svi smo dozivljeli koliko su „svjedoci“ cak i agresivni ako im se ne vjeruje. Spinoza je rekao, podsjeticu vas, da su cula najlosiji instrument sticanja znanja. Na nesto visem nivou je razum, um. Ali najvisi nivo, znaci najkvalitetnije znanje stice se intuicijom. E sad Spinoza nije posebno naglasio u svom teoloskopolitickom traktatu, ali to se podrazumjeva da ne moze intuicija da padne kao grom iz vedra neba. Covjek u svom razvoju i procesu sticanja znanja, radi intenzivno svojim mozgom, gleda okolo, naravno, razmislja, cita, razgovara… i sve to zajedno svojim mozgom kao kompjuterskim hardverom, sortira, slaze, povezuje i gradi – intuiciju.

Na isti nacin ja shvatam ovih 6 pobrojanih elemenata kao listu u koju vjerujem. Znaci ima i iskustva, jer nisam poceo od juce – vidim rezultat, ima znanja – citas o ovome, ali prethodna znanja odredjuu da li ce se izvoru vjerovati ili ne. I tako malo po malo se stvoji intuicija gdje sam sebi kazes, to je to i u to vjerujes. Razumio sam.

Onu gore listu, do plivanja i vjerovanja, necete kao rafal sve zajedno ili jedno za drugim strpati u usta. Ne, polako. Izmedju agruma i B vitamina je dorucak, a solju caja mozete popiti u drustvu, na poslu u prvoj pauzi. Meni kao doktoru posebno je zanimljiva ova drazeja vitamina B.

Ujutro nakon dorucka, otvorim kutijicu i pazljivo izbacim jednu drazeju. Navikao sam vec, ali se i dalje jasno sjecam nelagode od uzimanja lijeka. Svi mi koji smo imali srece da jos uvijek ne moramo uzimati brojne lijekove, sjecamo se i dan danas mladosti ili nekog ranijeg perioda u zivotu kada se morao uzimati antibiotik. Deset dana. Tri puta dnevno. Pazis na vrijeme. Uh – neprijatno. E sad lako mi je zamisliti armiju mucenih pacijenata kojima mi doktori (mada ja, zaista najmanje, a evo iz ovoig teksta se vidi i zasto!) propisujemo duge liste lijekova i koji moraju svako jutro da poredaju od 5 do 15 raznih tableta i drazeja. I ne zaboravimo da „moja“ drazeja nema nikakvih nuzefekata, dok „njihovi“ lijekovi imaju i to svaki i pojedinacno i u kombinaciji i to cesto ozbiljnih nezeljenih efekata. Gadno! E zato ja teskom rukom ordiniram nove, a lako i brzo skidam sa liste stare lijekove kod mojih pacijenata. Naravno, ne ide to uvijek ni lako, ni bezbolno: vole ljudi svoje lijekove. Vjeruju u njih. Intuitivno.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s