Ne, ne nije nista ni bogohulno, ni dramaticno kako bi se moglo zakljuciti iz naslova. Radi se o crnobijelim opisima osjecanja nakon konzumiranja lakih, mediokritetskih informacija i teskih, dubokih, zahtjevnih cinjenica.
Ne znam za vas, ali ja se svaki put nakon gledanja prosjecnog filma (popularni glumci, sjajne scene, veliki budzet…) osjecam lose (iz naslova, „idiot“). Svakodnevno prelistavanje interneta, bilo da se radi o rutinskom nizu stranica, bilo da se radi o pracenju ponudjenih linkova – vodi potpuno identicnom osjecanju. Nazalost, svi razumijemo zasto to radimo. Zasto okrecemo kanale na TV i biramo najnoviju Netfliksovu seriju umjesto knjige? Zasto resetamo stranice interneta bez ikakvog cilja ili smisla. Jednostavno zato sto nas to odmara. Zivot trazi rad, donosenje odluka, nepopularne poslove i sve to zamara. Pretrazivanje po internetu ili skok u seriju dodje kao (zasluzen?) odmor. Moguce je. Ali, nazalost, ne pomaze da se otkloni krajnji rezultat nakon opustanja: gadan okus u ustima od silnih mediokritetskih informacija, bas kao kad se prejedete sampita. Odgledao sam poslednjeg Kesica. Na mnogo mjesta sam se smijao. Cijelo vrijeme sam se osjecao dobro. Kratko, uzivao sam. Ali, bas kao i sa sampitama – kratko vrijeme poslije, osjecaj bljutavosti, gotovo nezadovoljstva (samo sto za razliku od slucaja sampita, ne pomaze pranje zuba).
A uzmite tekst koji je tezak, jedva da ga razumijete, morate da zastajete cesto, razmisljate. Konsultujete druge izvore (bog pozivi internet!) da bi razumjeli. Naravno ne predlazem da uzmete u ruke kinesku poeziju pisanu na mandarin dijalektu, vec nesto sto uz napor ipak mozete da razumijete i dokucite. Uz napor, sporo, ali – ipak. Osjecaj je bozanski (iz naslova „bog“)!
I zato cu vam ponuditi da se osjetite bozanski (a ne kao idiot).
Krenimo od konstatacije da je cuveni fizicar Aspekt (jedan od trojice ovogodisnjih Nobelovaca) uradio eksperiment kojim je htio da testira povredu (narusavanje, krsenje) Belovih nejednakosti (mnozina!). Pitanje kojim se zapocinje ova intelektualna avantura je: hoce li Aspekt da pokaze da je Bel u pravu ili ne (tj. da nije)? Vec sama cinjenica da se suocavamo sa dvije negacije, stvara lingvisticki problem, jer je to gramaticki pogresno u nasem jeziku (u velikom broju nasih jezika).
O Belu smo pisali: skotski (neko kaze sjevernoirski??) fizicar koji je pokazao (1964) da je Ajnstajnova skepsa oko brzine prenosa informacija bila pogresna. Na papiru. Matematicki. U Ajnstajnovom timu, jos 30-ih godina, opisan je fenomen upletenosti jer su primjetili da se jedan par cestica ponasa predvidivo kao da cijelo vrijeme eksperimenta razmjenjuju informacije. Uveden je pojam kolapsa: kada se promatra jedna cestica para i definise rezultat, druga cestica momentalno kolabira u suprotnom rezultatu. Kao kad bi zavrtili dva novcica, pa jednog zaustavimo i ispadne kruna, onaj drugi momentalno stane na pismo. Ajnstajn je rezonovao lokalno sto znaci po tada vazecim zakonima fizike: uzrok-posljedica i sve to unutar brzine svjetlosti. Zato je pokrenuta ideja o tzv. skrivenim varijablama, a kvantna mehanika je proglasena nekompletnom.
I onda je dosao Bel. On je zamislio eksperiment na udaljenosti i matematicki je pokazao da ako se pojedinacno mjere efekti clanova para cestica, matematika trazi da se isti rezultat dobije u 67% slucajeva, a razliciti u 33% kako bi se ostvario kriterij korelacije (a ne slucaja). Sta znaci isti i razliciti rezultat? Ova se proporcija mora zadovoljiti i ako se mijenjaju uslovi eksperimenta. Ipak se radi o energijom nabijenim cesticama, pa se recimo mora voditi racuna i o Zemljinom magnetnom polju, jer je eksperiment bukvalno – globalan. Znaci bez obzira kako eksperimentatori podesavali svoje mjerne aparate (uglovi polarizacije), mora se dobiti 67% istih rezultata. Bel je ovu matematicku teskocu nazvao nejednakost, ali je pokazao da kvantna fizika moze da predvidi ovu nejednakost sto je nazvano povredom (nejednakosti). U zavisnosti od dizajna eksperimentapojavile su se razne nejednakosti (par mjerljivih varijabli), ali ogroman broj eksperimenata nakon Belovog racuna dosljedno je potvrdjivao njegovu tezu. Jedan od njih je i Aspekt.
Poslednjih decenija su dizajni eksperimenata popravljani tako da su zatvorene i tri tzv. rupe u originalnom eksperimentu iz 70-ih godina i na taj nacin je Belova teorema postala danas – znanje.
Ipak, kvantna mehanika je probalisticka teorija koja mora da se oslanja na matematici i put ka razotkrivanju skrivenih varijabli je jos dalek. I Ajnstajn i Bel su bili svjesni postojanja skrivenih varijabli, ali prvi je mogao da ih zamisli samo lokalno, dok ih je drugi dokazao i nelokalno.
A jos je i Spinoza 1671. u Teoloskopolitickom radu ostro kritikujuci bukvalno sve aspekte Svetog pisma, rekao za cuda: cuda nema, ono sto ima je nedovoljno znanje o uzrocima. Cudo gdje jedna cestica u Svajcarskoj da jedan otklon, a druga u Bostonu suprotan, svi vide, ali ne radi se o cudu – samo se ceka objasnjenje skrivenih varijabli koje djeluju izvan dometa brzine svjetlosti.
Jugonostalgija 