Ponavljanje je majka ucenja. Nece vam biti nista (lose) ako malo ponovimo. Jer jedno je citati da bi cuo, bio informisan, saznao, a drugo je da bi krenuo dalje sa – znanjem. E, ovo drugo, ne moze bez ponavljanja.
Sjecate se herema? Najvise administrativno tijelo medju religioznim Jevrejima u Holandiji, na pocetku 17. vijeka izbacise Spinozu iz Zajednice. Da se podsjetimo zasto….
Velike, tzv. biblijske religije polaze od toga da je Bog stvorio (kreirao) svijet iz nicega, svojom voljom. Sve sto vidimo oko sebe nastalo je bozijom rukom. Stvari su pokrenute tog „prvog dana“ i mi danas vidimo posljedice, jer iza svake reakcije postoji lanac uzroka. I Spinoza vjeruje da je svijet (univerzum) nastao Bozijom voljom, ali postoji velika razlika. Bog je prema Abrahamovima vjerama cijelo vrijeme imao izbor: mogao je da recimo ne stvori svijet, da ga stvori drugacijim , da stvori jos jedan ili bezbroj drugih svijetova. Prema Spinozi Bog je dao osnovnu supstancu za stvaranje svijeta, a svijet se poslije stvarao prema zakonima prirode i determinizma i nikako drugacije nije moglo ispasti nego sto je ispalo. Bog nije mogao da stvori drugaciji svijet! Nema viseg cilja (Arstotel, pa Kant), postoji samo determinizam. Dalje, nema svrhe. Nije svrha mora da podrzava ribe, niti je svrha sunca da da energiju i svjetlost. I more i ribe i i sunce i energija slijede prema zakonima prirode.
Spinozina cuvena misao, lako napisana na latinskom, ali nikada (za zivota) prevedena na holandski: Deus sive Natura ili Bog ili Priroda, sazima njegovu filozofiju (ili teologiju). Sta ovo znaci, zapravo sta je to sto je posebno uzbudilo administratore?
Prema Spinozi, treba da slavimo Boga, ali smatrati da Bog utice na desavanja oko nas je samo antropomorfoloska fikcija. Samo ljudi suzenih intelektualnih horizonata mogu da povlace paralelu izmedju Boga i covjeka (antropomorfologija). Iz te fikcije slijedi da Bog ima cilj, da se ljuti ako cilj nije ispunjen, da hoce da nagradi i tome slicno. I onda najtezi „grijeh“ Spinoze. Religije nam nista ne trebaju- dovoljan nam je razum. Ne treba nam armija svestenika koji ce nam tumaciti boziju volju i njegove ciljeve i koji ce nam prijetiti sankcijama ako ne ispostujemo tu navodnu volju. Nas razum je sasvim dovoljan da promatranjem prirode, njenih zakona, shvatimo svijet oko sebe i pokusamo da ga popravimo. Posebno „Oprirodjenu Prirodu“- Natura naturata.
Spinoza je smatrao da Priroda ima dva aspekta. Prvi je aktivni deterministicki dio i zapravo – Bog. Natura naturans ili mozda bi moglo da se prevede sa Prirodosna Priroda (priroda koja pravi prirodu). Drugi aspekt je gorepomenuta oprirodjena priroda, znaci svi rezultati koje vidimo u prirodi oko sebe, a koji su nastali aktivnim silama prirode, tj. determinizmom. Najsvjeziji primjer: ja sam takav, kakav sam. Sjednem u auto, idem nazad i zakacim retrovizorom u stub garaze. Sve vam je to Natura naturans. Natura naturata je kad vidite slomljeno ogledalo.
Imao je Spinoza jedno krace vrijeme intenzivnije kontakte (uglavnom prepiska, ali i jedna setnja u okolini Haga) sa jednim tipom koga valja odmah zaboraviti- Blijenberg. Mada….
Taj ip je prikazan kao tipican mediokritet. Filozofski mediokritet. Ali lijepo ilustruje kakvi smo svi mi zapravo mediokriteti! On je pokusao da serijom pisama-pitanja potakne Spinozu da mu posveti malo vise vremena i objasni, sto bi mi rekli, neke stvari. Spinoza je to uradio- jednom. Ono sto je zanimljivo za nas je sto kad citamo Blijenbergove dileme i razmisljanja, vidimo sebe! „Pa ovo bi i ja pitao“, prva je reakcija kada citamo. I, naravno, pitao je i ono „cuveno“ pitanje koje se svi cesto pitamo: ako je Bog prvi pokretac svega i kreator, a onda sve sto vidimo oko sebe samo nuzna posljedica, ima li onda Bog odgovodnost za grijeh?
Dok ovo pisem, slusam Bahove Goldbergove varijacije (serija malih klavirskih „komada“ koje je Goldberg dobio od Baha da bi vjezbao), pa inspirisan muzikom i njenim smislom, ponudicu vam Spinozin odgovor umjesto domaceg rada.
Bog je uzrok samo dobrog u stvarima (i pojavama), a zlo je samo uskracenjost ili manjkavost vise savrsenog stanja stvari sto je povezano sa nasim stvaranjem.
Jugonostalgija 