Naravno i dalje su moji favoriti anticki filozofi, jer, priznacete nije bilo lako krenuti u objasnjavanje svijeta od nule, od nicega. Oko njih ljudi zive u ubjedjenju da iza svake ljudske aktivnosti stoji po jedan ili dva boga, oni se svadjaju ili prave zavjeru i onda nase aktivnosti, cak – sudbina bude rezultat tih bozijih biznisa. A filozofi, ekonomski nezaisni, ogrnu se carsafom i setaju parkovima Grcke i razmisljaju. Smisle atom, smisle odgovore na teska sustinska pitanja o sreci, smislu, volji… Ipak, odrze se bogovi, mada, kasnije samo jedan, i onda je trebalo cekati oko 2000 godina da se ugled boga pocne kritikovati. Zato je sad ovaj period razvoja ljudske misli jednako uzbudljiv, ako ne i uzbudljiviji? Zasto? Zato sto Aristotelu niko nije smetao da razmislja, a u vrijeme Fausta Sozinija, Dekarta, Spinoze…, moglo je zbog takvih razmisljanja i da se plati glavom.
Pisao sam ranije o raznim uticajima koje je mladi Spinoza (portugalski askenazi Jevrej koji je izbjegao u Holandiju) gutao i formirao se, ali nista nije u njegovo vrijeme odjeknulo kao – Dekart. To sto je Dekart pisao tada ostaje i danas kao vrlo uzbudljiva i inspirativna misao koja cak nosi i poznat eponim: kartezijanski dualizam. Da, kartezijanski. Od Des-cartes (Dekart), pa onda kartezijanski. A dualizam je dvojnost, odnos tijela i uma.
Spinoza je krenuo ovako: gledam i spoznajem svijet. Kako? Na tri nacina: refleksna informacija koju cula spoznaju, vjerovanje nastalo djelovanjem razuma i intelekta (znanje) i – najvrijednije ! – intuicija kojom se stize do saznanja, jer samo intuicijom mozes da sagledas. I sta je „vidio“? Vidio je da je sve (Natura) napravljena od supstance (atomi?) koja ima neograniceni broj atributa, ali dva su najvaznija i konstantna: osobine supstance su misao i ekspanzija. Da, da, jeste, jeste – opet je to ta ista kartezijanska dilema, ali eto – Spinoza je mislio da nasao rjesenje jer za njega nema dualizma: supstanca je jedna (on je udvojio atribute). I sad je on nama (covjeku), kao mislecim zivotinjama dao supstancu koja moze i da misli i da se razvija. Znaci sve oko nas (Priroda)je sastavljeno od supstance i to je zapravo – Bog. Natura je Bog. Dovde su njegovi „nadzorni organi“ i kod Kalvinista, protestanata, ali i njegovi „rodjeni“, rabini, klimali glavama sa razumijevanjem citajuci krisom njegove tekstove. Al ubrzo su shvatili, sto Spinoza nije krio, da njegov Bog nije onaj bog iz velikih Abrahamovih religija. Nije to neki „lik“ koji se ljuti, kaznjava, daruje, stoji van Prirode, odredjuje zakone. Pogotovo ne ovo poslednje! Spinoza je bio jedan od prvih tvrdih determinista. Za njega je sve u prirodi imalo objasnjenje: priroda je od supstance, a supstanca se ponasa prema prirodnim zakonima. Nista nije bez uzroka. Posebno je „pogresno“ imati nekog arbitra koji stoji van svog djela i donosi moralne presude, jer za Spinozu u prirodi nema ni dobro, ni lose. To su samo atributi koje smo mi smislili, poredeci konkretnu radnju i djelo sa (svojim) zamisljenim ciljem*.
Protestanti su ga budno pratili, ali od njegovih je dosao herem ili izopcavanje: kompletno odstranjivanje iz lokalne sredine, zabranom rada, kretanja i kontakata. Mnogi Jevreji su dozivljavali ovu kaznu, ali niko tako grubo kao Spinoza. Ostaje tajna zasto bas tako? Ali njemu nije kazna pala tesko. Prethodno je shvatio da je kraci put do saznavanja, eliminisanje novca i blagostanja. Novac samo za odrzavanje zivota i zdravlja. Intelekt, a ne slike i osjecanja. Povukao se u jedno manje selo blizu Lajdena (pa i tu na ivicu sela), bavio proizvodnjom sociva (optika) i za kratko vrijeme postao poznat po vjestini izrade mikroskopa, teleskopa. Izgleda da je on prvi dosao na ideju da je mnogo bolje kombinovati konkavnu stranu sa konveksnom, nego ravnu sa konveksnom, ali nije sigurno…. Bilo kako bilo, imao je sad mir i vrijeme za filozofiju, mada ce mu udisanje brusenog stakla, skratiti zivot….
* podsjecam na znacenje rijeci „cilj“ u smislu kraj, krajnji cilj, engleski end ili grcki telos (teleologija). Podsjecam i na doprinos Kanta** u definisanju zajednickih nam visokih ciljeva za cija ostvarenja se svi moramo malo zrtvovati (= moral).
** od njemackog filozofskog korpusa, uze Skandinavija malo Lutera i malo vise Kanta, a nama zapadne Marks. Vidi se gdje je ko danas….
Jugonostalgija 