K r i v i n a
Ulazim autom u garazu. Iz krivine pod pravim uglom. Prednji lijevi cosak auta, opasno se primakao okviru vrata. Parkering signal je odavno prestao da daje isprekidani signal: sada je bez prekida. Neprekidni signal znaci da moze biti 5 cm ali i manje. A moze da se uskoro cuje i onaj uzasni zvuk dodira lima karoserije sa zidom…. Jos nesto, sto cu morati da provjerim na servisu, ali mojem autu, kad se volan okrene do kraja, ugase se farovi?! Inace bi odraz svjetla na zidu mogao da pomogne….
Moja cerka, koja sjedi do mene i ja, cutimo u ovom intenzivnom, kratkom trenutku uzasa.
Auto prodje. Neostecen.
Moja cerka kaze, u ovakvim situacijama i ja bi nastavila. Tu smo!
U jeftinim (najcesce filmskim) dijalozima sa kvazipsiholoskim natruhama i kvazilogikom, ubijedjuju glavnog glumca kad nesto pogrijesi, da je imao izbor. Jeste: mozes ili da stanes, pa malo unazad, pa ponovo uz vecu sigurnost. Ili – mozes da nastavis. Izbor. Sta vise svi racionalni razlozi govore da je bolje zastati, pa ponoviti, jer jednostavno, ja (mozda ima neko ko vidi u ovakvim situacijama bolje) u tom trenutku idem potpuno „na slijepo“. Ovaj „momenat“ je trajao dovoljno dugo (20-ak sekundi) da prosjecno inteligentan covjek stize da prodje kroz razna scenarija u svojoj glavi, ali ako se prisjetite slicnih situacija u svojim zivotima, primjeticete da dok vas mozak prolazi kroz te scenarije dotle noge, ruke, misici rade svoj posao dalje sasvim neoptereceni idejama i signalima mozga.
To je ono sto zovemo „jace od mene“. To je ono sto u pravoj psihologiji i logici zovemo tvrdi determinizam: nema slobodne volje. Mozak je provrtio dva vulgarna, jednostavna scenarija: udariti ili ne udariti, a sve ostalo u vama, citav vas organizam, tijelo, izbacili su na povrsinu pokret (akciju) na bazi bezbroj manjih i vecih, ali vama tada nepoznatih faktora i scenarija koje ste dobili na rodjenju i kasnije dopunjavali uticajima sredine kroz cijeli zivot. Tu se radi o bukvalno milionima sitnih faktora koje niko ne moze ni vidjeti, ni nabrojati, ni strukturisati, ni… nista. Jednostavno, djeluju iz podsvijesti. Nazalost, jednako su neuhvatljivi i nevidljivi i za okolinu, gdje podrazumjevam, sve ljude koji imaju neku relaciju sa vama, ali i one druge (policija, sud, norme…). Kad se dogodi sr…, sami ste.
K o p e r n i k
Sjecate li se Kopernika? Poljak. I da imaju samo njega, a nemaju – imaju i Sopena, Poljaci su nas dovoljno zaduzili, dovoljno da mogu da se udobno zavale u fotelju i kamce pare iz EU fondova.
A Kopernik je sto bi rekli djelovao u 15 vijeku. Ej, rodjen 10 godina nakon ulaska Turaka U Bosnu, a pisao to sto je pisao pocetkom 16. vijeka. Mi? Jeli baklave i tu i tamo pravili male hajducije… E taj je Kopernik rekao da se Zemlja vrti oko Sunca. U to vrijeme, a bogami i jos dobrih 200 godina kasnije (??!), uceni ljudi su vjerovali vise Aristotelu koji je smatrao da su sva nebeska tijela fiksna i prikacena za nebo. ‘Ajde sto su oni vjerovali nesto drugo, tj. nisu vjerovali njemu, nego ga – spalise??!! Kasnije su malo napredovali, pa su 100 godina nakon njegove smrti, Galileju koji ga je podrzao, samo zabranili da izlazi iz sobe u Firenci, a tek nakon narednih 100 godina su popustili pred Dekartovim dokazima.
Sta radi Kopernik ovdje? Pokazuje svojim zalosnim primjerom koliko spor i naporan put do istine moze biti. Sta vise da na jednom kraju saznavanja istine moze da se umre ili dozivi nesto slicno, uglavnom neprijatno, nepravedno i nezasluzeno, a na drugom kraju, ta ista istina bude opste poznata i prihvacena kao sto je i cinjenica da su u ovom trenutku hrvatski vaterpolisi bolji od srpskih. I? Isto je dragi moji i sa genetikom. Genetika u odnosu na ponasanje. Danas imate npr. seksualne zlocine i zlocince koji se kaznjavaju, a zapravo oni nista za te zlocine nisu krivi. Na primjer. Ili bilo koji drugi potez, akcija, djelo, koje nailazi na osudu od drustva. Pocinilac bude kaznjen, jer drustvo mora da se zastiti i pokaze primjer, ali taj pojedinac nista nije kriv. Neprijatna pomisao da neko na kojega se i vi i drustvo ljutite, kaznjavate ga, zatvarate ga ili negdje cak – ubijate – nije kriv. Ali i 1510. je bila neprijatna pomisao kad neki tamo talijanski matematicar, poljskog porijekla pocne da bogohuli o planetama. Pomjera vam se cijeli temelj znanja, shvatanja i dozivljaja svijeta. Toliko da bi ga ubili. Ok, spalili. Vec danas postoji dovoljno znanja o odredjenim genetskim mutacijama koje vode kao seksualnim zlocinima. Ovaj obrazac ce za 50 ili 250 godina biti multipliciran tako da cemo dobiti genetsko objasnjenje za sve. Zasto ja gore vrtim volan i vozim iako mogu udariti u zid, zasto neko bude vise, a neko manje agresivan u saobracaju, zasto…. Sve! Sve ce biti definisano vec na rodjenju. Pregledom krvi! Naravno, otvorice se nova pitanja: kako drustvo da se zastiti od ljudi koji se rode sa drustvenoopasnim mutacijama u genomu. Ali to nam je manja briga! I Crkva je morala poslije Dekarta da se prilagodjava novim saznanjima, a da je bila mudra, ok, prvo spalis Kopernika, a onda odmah pocnes sa pripremom plana B: sta ako se zaista vrti??
Jugonostalgija 