Rovinj

Imate dva grada sa slicnim ili istim imenom, oba u Istri i oba – na istom mjestu?! To su Rovinj u februaru i Rovinj u sezoni.

Imao sam zadovoljstvo posjetiti ih „oba“ i uvjeriti se da oni samo lice, ali da su to zaista dva sasvim razlicita i vrlo udaljena svijeta.

U februaru, ako se potrefi da je lijep suncan dan, slicnost je jos upadljivija. Posjetioci restorana (samo moja supruga i ja!) mogu da sjede napolju. Ostali ljudi koje vidite po danu su mjestani. Oni setaju okolo u parovima pricaju neki jezik koji je mjesavina talijanskog, hrvatskog i jos necega, pa se dobije – istarski. Zastanu na Rivi i prate desavanja na ribarskim brodicama, nose plasticne kese sa spenzom i uskoro, oko podna nestanu po svojim kucama. Od podna, nema vise ni njih….Uvece, po centru Starog grada dvoje troje djece trce okolo ili voze bicikla. Dovikuju se i sve okolne kuce odjekuju od njihovih razgovora. I to je jedino sto se cuje. U prizemljima kuca skura su zatvorena, a da se naslutiti da su ljeti tu ili apartmani za izdavanje ili se tu odvija neka prodaja skoljki, maslinovog ulja ili naocala za sunce. Ako produzite malo dalje, prema crkvi (svetoga Eufemija), mozda naidjete na svadbu? I to je sve. More mirno, samo barke i galebovi, talasi pristupaju zalu kao sto su to radili milionima godina, ali sada se to i cuje. U ovaj grad mozete lako da se zaljubite. Parkiramo auto odmah iznad Mirne (fabrika ribe), a onda nas uhvati smijeh jer je i parking odmah tu na rubu starog grada, pored pjace, jednako prazan. Dzaba isli pjeske….

Greskom, mozete doci i u onaj „drugi“ bilo kada u sezoni. Ako ste pametni, ustanite rano, prije 7 i ucinice vam se da su to dva ista grada. Ribari, cistaci, rijetki prolaznik. Tisina. Jedina je razlika razlicite skalamerije po Rivi koje su to jos od sinoc… A sinoc! Ulicama se ne moze proci od roditelja sa malom djecom. Djecu muce jer je jos gore (za njih!) ostati u tzv. apartmanima – sa nadom da ce ih umoriti i da ce spavati. Ulicama se ne moze proci od bicikla!!? To su sad takodje roditelji, ali oni koje su djeca odavno napustila ostavivsi ih samima u gomili egzistencijalnih pitanja: smrt? Nemoc? E da bi se dolazak ovih posasti odlozio, valja voziti biciklo. Pa jos uzduz i poprijeko Starog grada?! Sto ga ne voze kao oni pravi mucenici, pokajnici sto ih gledamo ljeti gore po magistralama: goli do pasa, crni kao ugalj, maramom pokrivene glave, bicikla opterecena bisagama kao da se sele. Sta li su oni zgrijesili u zivotu, pitam se. A onda jednako naivno lanuli to na nekoj ispovijesti casniku. Dalje se zna: “ Vozices biciklo od Cibace do Srdja. Hajde polako uz Boziju pomoc…“ I Rovinj, ovaj ljetni, je stigao da se zarazi elektricnim trotinetima, najnovijom napasti velikih evropskih gradova, tako da ako vas mimoidje dijete motajuci se izmedju noga i ako izbjegnete biciklo, naletice na vas trotinet. Nesto mora. Sa svih se strana cuje muzika. Avaj, ziva?! Prodjem pored jedne grupe gledam i pitam se, zasto se ona smije??? Dva tri muskarca u bendu i pjevacica. Pjevacica pjeva, ali se i smije gledajuci kolegu pored. Basistu. Zasto se smije??? Jasno je! Smijuci se jeftino postize stimung usmjeren ka nama, publici, stimung koji kaze: mi smo hepi, o boze kako smo hepi – osjecate li i vi? Jeeaaahhhh. Uzasno jeftino. Ali, opet pitam se kako to postize? I opet vidim samo dva nacina. Ili je alkohol, pa ti je sve smijesno ili sapce kolega „vidi one debile, vidi, vidi onoga sa naocalima…“ (misleci na nas), a onda krene onaj zarazni smijeh, jer bi zapravo trebao biti zabranjen… Sjajno: odlicna zabava za nju (njih) i postignut efekat „sjajnog raspolozenja na zurci/svirci“.

Ma mozete vi parkirati oko Mirne, ali pijaci se ne morate primicati: red od 40 automobila cekaju da one vec parkirane odnesu zbog kolapsa ili dehidracije u pulsku bolnicu, pa – eto mjesto. Jednom. Zanimljivo da Beogradjani (sic!) mogu parkirati gdje hoce. Kako i ne bi kad su to zapravo elitni clanovi beogradske mafije, a parkiraju Mercedes AMG ?? Svi valjda policajci znaju da intervenisati prema tim automobilima, znaci rat lokalnog karaktera (na drugoj strani starog grada, prema Grand hotelu, ispod Tramonta). Lijepo je parkirati i ispod Grand hotela. Ne morate vise ni ici u setnju: ostanite tamo i razgledajte sve Ferarije, Aston Martije, BMW-ove za koje niste nikad culi….

Kupanje!!! Vicu djeca. Oko podna. Kad je napolju vec 40 stepeni. Jeste li elitisti? E pa onda plaza Mulini. Sve imate: hodate bezbjedno – nista ne bode, nista vas nece posjeci. Plaza od sljunka (za razliku od Crne gore koja je „dolje“ i gdje su erozije stigle da naprave i pijesak, ali i przinu, ovamo, gore, na sjeveru, proces je tek poceo – stiglo se do oblutaka). Divne stolice, stabilni suncobrani (oni sto im vjetar ne moze nista), nema pasa, tuseva u izobilju, ma… ne moze bolje. Cijena? E, to niste trebali pitati: 80 EUR za paket, 2 stolice i jedna suncobra??!! Ovdje u Svedskoj pitaju da li je ukljuceno pice, ili makar kafa? Pa kad prebolite svoje elitisticke nagone i potrazite drugu plazu, docekace vas nizi razred cijena: 15 EUR stolica, 15 EUR suncobran (znaci paket 45 EUR). Dzabe.

Ja idem samo u onaj prvi, pravi Rovinj. Ovaj drugi, ko mora, neka mu bude.