Pobjeda 2

Sesnaestog marta sam pisao o pobjedi Ukrajine u ovom ratu.

Od tada je proslo novih sto dana, a prema statistici koju cak ni Zelenski vise ne krije, za ovih 100 dana je poginulo 100×100 mladih, zdravih momaka. Deset hiljada. Ne staraca, trosnih, bolesnih ljudi, ljudi iz starackih domova, ludnica ili zatvora – ne, 10 hiljada najzdravijeg dijela ukrajinskog stanovnistva. A do pobjede je daleko…. Vjerovatno jos novih 10 hiljada mladica??!!

Ben Stiler, komicar ide kod svog kolege Zelenskog da mu izrazi ljubav i da mu kaze da je nasao svog idola??!! Dobro, odavno sam naucio da ako si Ben Stiler ili Rober de Niro, znaci glumac kojeg volis gledati, to nikako ne znaci da oni po definiciji imaju misljenje koje treba sa paznjom saslusati. Neko voli i Zerara Depardijea ili Stivena Sigala…. ima li negdje neka knjiga sa njihovim mislima?

Sta hocu da kazem? Bolje receno, sta hocu da ponovim? Sta treba tim mladicima. Sta je trebalo tim mladicima? Stan ili kuca, posao i plata. Asfalt do kuce, auto u garazi i skola za djecu. Bolnica, ako zatreba. Teritorija? Koja teritorija? Ona na kojoj stoji kuca i fabrika? Sta ce im teritorija osim kao fizicka podloga da ne propadnu u … Zemlju? Nista. To parce Planete moze da se zove i Ukrajina i Rusija i Litvanija, Kalifornija i Mars. Na istom parcetu zemlje mora da djeluje politicar (nazalost, tako je jos uvijek!) koji ce obezbjediti mladicu pobrojane uslove. Koji politicar? Kakve to veze ima?? Ukrajinski, ruski, litvanski, kalifornijski ili – sa Marsa. Svejedno je ako dobro radi svoj posao. Ako ne radi, smjenicemo ga. U hodu. U voznji automobilom. Preko appa. E, ali da, da ne zaboravim. Mladic – dok je bio ziv – morao je i da komunicira. Kazu da je htio na jednom jeziku, ali mu nisu dali, nego su ga tjerali da govori drugi (iako zna oba!). Jezik je cudo! Osjetljivo do zla boga! Evo i ja se spremam na malo samokontrole kad odem u Hrvatsku da bas ne kazem svakome april. Mogu nekome. Biracu drustvo, trazicu te kojima mogu reci april i kojima ta rijec nece biti razlog da potpuno promjenimo temu („Odakle ste vi?“). S druge strane, sve je pitanje motiva: impresioniran enormno novom sredinom, nastojis da primis i jezik i obicaje. Ti i nova sredina kao rogovi u vreci? Nastojis da se drzis podalje. I sve izmedju.

Ali recimo da je onaj mladic, dok je bio ziv, bio strasno frustriran i bijesan. Em mu brane maternji jezik, em zapravo nema stan , em nema ni posao…. I sta ce? To je trebalo razgovarati sa Zelenskim prije pola godine! Bijesan na svakoga kojeg mu pokazu kao uzrok njegovih jada. Probas da promjenis svoj idiota-politicara. Ne ide? E onda se pomjeris. Promijenis teritori. Nadjes neki na kojem su pametniji politicari. Na toj drugoj teritoriji bice neki novi identitetski kod sa jezikom, sistemom vrijednosti, kulturom, obicajima, nepisanim pravilima…. Ali bice posao, kuca i auto u garazi. Znaci – motivacija. Ili, kod kuce, politicka borba. A je li kod kuce idiot politicar Ukrajinac ili Rus, svejedno je. Dok si ziv. Ako nisi mrtav.

Evo zato je za mene Zelenski – ne heroj, nego zlikovac. Ovaj utisak se bazira na cinjenici da dnevno gine strasno mnogo, nenadoknadivo mnogo ljudi, da su razlozi za njihovu smrt izmisljeni i pripadaju samo svijetu politicara koji nas drze silom u toj shemi, a dodatno je utisak pojacan kad ga vidim onako uzurbanog, obucenog kao Ce Gevara. Samo fali malo tamnija nijansa ispod ruka i/ili traka mokroga prego grudne kosti (zato svi americki glumci koji kao dio uloge, trce po Njujorku, nose sive majice). Razumijem ja da je cijeli „zapadni“ svijet u svim oblicima medijskog pokrivanja rata idilicno harmonican u izvjestavanju – ipak su oni dio establismenta iako se znaju zestiti na politicarima kad nanjuse neku privatnu, licnu aferu ili skandal. Ali da se ne nadje ama bas niko ko ce napasti Zelenskog, to zaista ne razumijem?! Ne racunam Putina i gospodju Rudan.