Ja??? Koji, ja? Ne nisam to ja, to su svi ostali- samo ne ja. Daleko bilo! Boze zabrani. Isuvise je to daleko od mene. Taj „ja“, to je prakticno cijeli svijet, samo ne – ja. Pa sta onda znaci koji m…. naslov???
Eeee. Naslov je zapravo citat koji izgovaraju svi novinari, komentatori, posjetioci stadiona, blogeri- svi koji misle da treba da se ukljuce u tekuce Nadalove probleme (meceve).
Nego da odmah postavim kontratezu, pa ce vam valjda biti lakse da razumijete.
Kad je neki komentator rekao Nole???
Nikad! Ni-kad. I nece. E, haj’te vi sad da cujem vase teorije, zasto je to tako? Ja imam samo jedno objasnjenje: ne vole ga. Paranoja? Zavjera? Ne vole (nas) Srbe? Nema veze: pustite vi sad moja objasnjenja – dajte da cujemo vase.
Evo jos malo da vam pomognem….
Novak (Nole) igra sa slabijim. Publika zdusno navija za- slabijeg. Bez obzira bio to Njujork, Melburn, Pariz, Barselona, London, Rim… Ok, ima neke logike. Platili su skupe karte i ne bi da sad to Novak zavrsi za sat vremena. A ima i ona druga „ljudska“ psihologija: lako je biti na strani jakog – haj’mo mi da pomognemo slabom. Nas je nekoliko hiljada. Jaci smo. I tako, kad igra Novak – pardon Nole, sve je jasno: svi cemo podrzavati slabog, autsajdera.
E, ali kao igra Nadal (joj, izvinite – Rafa) protiv bilo koje budale ovoga svijeta, svaki uspjesni „rafin“ potez se docekuje freneticnim aplauzom, ustajanjem sa mjesta sjedanja, odusevljenjem, jednostavno receno.
Primjecujete li mustru?
Publika mrzi Srbe?
NE!!
Pustite ta jeftina, vulgarna objasnjenja. Niko ne mrzi Novaka jer je Srbin. Niko ga ne mrzi, kao sto tvrde srpski sportski komentatori, zato sto smo se usprotivili NATO-u, zato sto stalno guramo prst u oko svima… Ne, mrze ga jer je takav profil covjeka kakav jeste. Da budem jos jasniji, mrzili bi ga i da je iz Australije. Evo, Hrvat iz Australije… Mrzili bi ga.
U cemu je Novakova greska?
Novak „grijesi“ (stavljam pod znake navoda, jer ni on, kao ni bilo ko drugi, nije birao svoje postupke – radi prema unaprijed predodredjenim obrazcima, jer tvrdi determinizam vlada! Nema slobodne volje!) u tome sto su njegovi postupci disharmocni sa postupcima, modelima vecine. Ne smije se birati vlastiti put. Nema vlastitog individualizma, individualizma prema vlastitom „izboru“ (determinizam!). Moze individualizam diktiran odozgo, kroz kampanje, reklame, dogovore, ali nikako da ti to sam krenes. Jok! Moze ako politicka elita kaze, haj’mo sad malo u individualizam. Sam? Ne.
E sad – komentatori. To je tek jedna ljigava grupa. „Rafa i ja“ treba da podstakne kod nas, slusalaca sliku da su oni, komentatori i Rafel Nadal , upravo napustili „rafinu“ jahtu, poslije jedne privatne, intimne vecere i onda krenuli: on na mec, a ovi u komentatorsku lozu. Ali i poslije meca, Rafa i ja cemo se druziti, jer ja sam (skoro pa) jednako vazan kao i Nadal. Pardon, Rafa. Nadam se da vi to dragi slusaoci razumijete, ili makar – cujete.
Jugonostalgija 