Zvuci cudno, znam. Ali tako je sa svakom rijecju koja nastane na neengleskom podrucju, pa je onda preuzmu Englezi i ponude nama. Collegiants [ko’ledzijans]. Ovako se kaze u engleskom jeziku, iako je grupa nastala u – Holandiji. Ja sam je prekrstio u maternjem kako sam znao i umio, ali mislim da sam uhvatio malo od naseg duha u prevodjenju ovakvih rijeci. Jes’, zvuci malo anahrono, ali kako i ne bi???! Grupa je nastala pocetkom 17. vijeka u Holandiji. Jos anahronije bi zvucalo bez „t“, sa naglaskom na drugu polovinu rijeci!
Ova je tema nastavak teme o politicarima, ali i mali doprinos razumijevanju danasnjih tenzija na Zapadu izmedju „domacih“ (dominantno sa hriscanskim identitetom, ako ne vec i orjentacijom) i „stranih“, dominantno sa islamskim identitetom (ako ne vec i aktivnim prakticiranjem).
Sto (!) godina ranije, prije pojave ove grupe, krenula je sa M. Luterom reformacija katolicke crkve. Znaci vijek nakon toga, vec imamo i pojavu Kalvinista kao grane protestantizma. A onda tih nekih godina ranog 17. vijeka, nastali su u vecim gradovima Holandije Kolegijanti, kao „spin-off“ Kalvinista. Oni su sebe smatrali hriscanima bez crkve (poznata fraza Kolakovskog koji je pisao o njima). Mladi ljudi, hriscani, vjernici, okupljali su se po kucama, knjizarama i debatovali o Bibliji i hriscanstvu. Glavne postavke su bile da je napisano u Bibliji istina, ali da svako ima pravo da tumaci napisano po svojoj volji i znanju, bez rizika od prisile. Jos radikalnije: osim par Isusovih opstih tvrdnji, sve ostalo je pojedincima otvoreno da se opredjele da vjeruju ili ne vjeruju, da tumace kako znaju. Smatrali su da nisu potrebni nikakvi teolozi, koji ce nam tumaciti napisano u Bibliji i njihovo shvatanje po nekada silom nametati. Takodje su trazili da se krstenje obavlja tek u zrelijim godinama kada svaki pojedinac ima sansu da se opredjeli prema tom cinu. Podsjecam u to vrijeme je u velikim evropskim gradovima uz ivice ulica tekla kanalizacija, psi su razvlacili kadavere, a na coskovima kuca su gorjele svijece umjesto ulicnog osvjetljenja (mada je Amsterdam prvi grad koji ce krajem 17. vijeka dobiti ulicnu rasvjetu! Naravno, svijecu je zamjenilo ulje – daleko je do struje). Trebalo je imati i hrabrosti i vizije da se u takvim uslovima pokrecu ovakve rasprave. Otisli su oni i korak dalje. Negiranje svetog trojstva. Negiranje Boga kao jedinstva triju supstanci (ovdje su zapravo samo ozivjeli uspomenu na talijanskog svestenika Fausta Socinija (Sozzini) koji je jos u 16. vijeku negirao bozanska svojstva Isusa i prvobitni Grijeh (Adam i Eva)?! Kuku li se njemu – kako li je on prosao? I naravno, nije proslo mnogo vremena: krenula je reakcija ortodoksnih Kalvinista, proganjanje i zvanicna zabrana.
Ne poznajem, nazalost danasnji trenutak nizozemskog drustva. Nesto mi je bliza Danska koju sam uvijek smatrao drzavom koja je otisla najdalje u emancipaciji covjeka u njegovima odnosima prema politicarima. Mozda je to i dalje tacno, ne znam. Ali ne bi me iznenadilo da Danci budu ili prvi ili medju prvima koji ce ukinuti profesiju politicara. Oni su jednostavno toliko emancipovani da im niko ne mora objasnjavati sta je zajednicki interes drzave. Ali, daleko su i oni od tog „dana“! Bilo je dovoljno da nekoliko desetina hiljada Sirijaca krene iz Njemacke ka Danskoj da se proces politicke emancipacije Danca vrati 70 godina unazad: desnicarske politicke partije su iskoristile strah i ponovo stavile Dance pod one stare, anahrone parole o jedinstvu, zbijanju redova, zajednistvu… A cim vam neki politicar pocne propovijedati o zajednistvu, znajte da ima (politicar) problem. Nazalost, po definiciji i vi sa njim. A ovdje je samo iz Kila krenula kolona izbjeglica: dovoljno za renesansu politike. Kolegijanti su mastali o drustvu gdje ce svaki pojedinac moci slobodno da po svojoj pameti vjeruje u drustvene vrijednosti i da na svoj nacin da doprinos zajednici, bez prisile i bez organizacija koje bi stajale izmedju. A u to vrijeme je bio bukvalno mrak u Holandiji. Zamislite kako bi se danas sve vratilo 100 godina unazad da samo sedmicu dana bude mrak. I ako samo teologe i crkvu zamijenite sa politicarima i vladom, vjeru zamijenite sa ideologijom, vidjecete koliki je to bio dzinovski iskorak ljudske pameti, prije vise od 400 godina. Nije uspjelo. Ali jeste uslo u tkivo svakog Evropljanina kao dio kolektivnog identiteta na koji oni (ne odnosi se na nas dio Evrope) imaju sva prava da budu ponosni. Ovih dana ih se stavlja u bliski susret sa izbjeglicama koji dolaze sa drugih meridijana i donose sa sobom jedan drugi kolektivni identitet zasnovan na drugacijoj istoriji i podvizima. Bolji ili losiji identitet? Nije rijec o tome; samo da je drugaciji. Sta da radi jedna, a sta druga strana? Domacini bi morali biti svjesni da je – na primjer – izgradnja holandskog identiteta bila zestoko ekonomski potpomognuta nanesenim (da ne kazem, otetim) blagom iz Juzne Amerike (konkretno Brazil), pa onda i Afrike. Zato moraju pomoci. Dosljaci bi morali biti svjesni da je u centralnoj Evropi podignuta jedna civilizacija na koju su domacini ponosni i da nije konstruktivno pokusavati da je promijene. Ne moraju sve razumjeti (npr. ovo sa reformom katolicke crkve i Kolegijantima), ali polako – cuce u skolama. Sta je za mene integracija? U par rijeci. Integracija je kada Amerika brzo nadje posao Talijanu, a onda on ide na posao i radi, a kad dodje kuci skine se u potkosulju i jede makarone u maslinovom ulju. Ovo bi trebao biti jednostavan recept i za Holandiju (Svedsku) i za imigrante.
Jugonostalgija 