WC i demokratija

WC je mjesto za promisljanje. Stojis, ili, jos bolje – sjedis i misli lebde, mirno i bez stresa. Naravno, naravno, necemo sad o bolestima tih otvora kada su posjete WC-u skoro pa mala ratista, sa puno bola i straha. Tada imate samo jednu misao i – uvijek istu.

Ali evo sjedite bez bolova. Tu odmah je radijator. Vruc. WC pod krovom, kao dio stambenog prostora, topao sa vrucom tekucom vodom, banalno je, ali ogromno djelo blagostanja. Malo danas ljudi u Evropi zna kakvi su bili WC-ovi nekada, daleko od kuce, napolju, bez vode i grijanja. Ali vecina je imala prilike da nekada u zivotu, silom prilika, potrazi alternativno rjesenje u prirodi. E, takvi su nekada bili WC-ovi. Nego, iako govorimo o WC-u, zapravo govorimo o – radijatoru. WC je samo sredina koja nam dozvoljava opusteno razmisljanje. Radijator je kazem, vruc. Vruc je jer ima negdje na periferiji grada toplana koja sistemom cijevi salje zagijanu vodu ka stanovima, kako bi nasi radijatori bili vruci. Ok, dovdje je sve jasno.

Hajmo sad malo i o demokratiji, pa cemo vidjeti gdje se WC ili radijator i demokratija sijeku.

Ima raznih definicija demokratije, raznih i razlicitih. Toliko razlicitih da su zagovornici jedne, spremni da idu u rat protiv onih drugih. Uz pomoc politicara, naravno, jer nije lako samoinicijativno pokrenuti rat! Ja volim ovu definiciju demokratije: demokratija je mjera drustvene svijesti. Sta je svijest (ovdje)? Svijest je moc tumacenja drustvenih fenomena kombinovano sa predstavom vlastite moci da uticete na te fenomene. I sad uz sve ove atribute mozete dodati priloge za nacin i dobijete visoku svijest, snaznu politicku emancipaciju – znaci razvijenu demokratiju i – obratno. Uporedite Srbe i Dance. Prosjecan Srbin, znaci Srbin sa nerazvijenom svijescu ima dva instrumenta kojima tumaci drustvene pojave oko sebe. Oba su pogresna i stetna. Prvi je nepovjerenje u izjave vlasti, izjave koje su blizu objektivnoj realnosti, a drugi je nekriticko vjerovanje u sve sto kaze vlast, a stoji miljama daleko od realnosti. Znaci kad vlast kaze da postoje teskoce sa snabdjevanjem strujom, niko im ne vjeruje, ali ako kazu da je drzava okruzena neprijateljima, to se brzo i lako prihvata. Kod Danaca je sasvim suprotno! Ovo znaci da kretanje ka razvijenoj demokratiji znaci pomijeranje sa nizeg nivoa svijesti na visi. Nije ovdje tema kojim se „prevozom“ putuje od jednog nivoa do drugog i imaju li svi vec od rodjenja jednake sanse da se ukrcaju u „prevoz“ ( nemaju!); ovdje samo treba razumjeti da Srbin i Danac razmisljaju, tumace pojave, sude, shvataju koncepte, sa dva razlicita nivoa. Vrlo razlicita.

Toplana pali sirovinu i pravi toplotu. Od boga date sirovine su smece i otpad. E, ali sad ide onaj link izmedju prve gomile smeca i otpada i toplane. Tu sad dolaze nas Srbin i nas Danac u ovu pricu. Toplani, odnosno radnicima koji nas povezuju (razumijete) moze da se pomogne malo ili puno ili nimalo. Srbin ziveci koncept energije sa svog nivoa i Danac sa svog, imaju razlicite pristupe. Danac sortira, odvaja plastiku (pere je prvo da se „ne cuje“), odvaja staklo, otpatke hrane, slaze kartone kao IKEI-ne pakete, odvaja dnevnu stampu, metal, sijalice i posebno – stare baterije. Srbin sa svog nivoa…. razumijete. Nista. Kako to? Jednostavno: razni nivoi svijesti su kao razni nivoi inteligencije. Srbin jednostavno ne razumije, za njega je sve to isuvise apstraktno i daleko. Danac sjedeci na WC solji osjeca koljenom iradijaciju topline susjednog radijatora i razumije kristalno jasno njegovu ulogu u stvaranju ove prijatne toplote.

Kako se ovo moze i „fizicki“ dokazati? Tako sto Danac nece u (tu istu, njegovu) WC solju ubaciti jelku poslije 14. januara – za Srbina nije sigurno. Sa danskog nivoa djeluje jasno i blisko da je drustveni fenomen zajednicki problem. Sa srpskog nivoa jednako je jasno da nema nikakvih problema, ako se rjesavanjem mojeg problema, isti pojavi kod nekog drugog.

Za kraj, ne osudjem nikoga. Nemojte ni vi. Bas kao sto postoje razredi u skolama i jednostavniji poslovi za manje umno obdarene, tako postoje i drustva sa manje ili vise demokratije. Ako bi se probalo definisati sta je glavna poruka svih ovih 200-tinjak tekstova, tzv. crvena nit, to je poruka: niko nije kriv. Nizasta.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s