Mali Rusi

Sto bi rekao Dezulovic, j…ni komunizam. Mada, u ovom „citatu“, njegova je samo prva rijec- ne vjerujem da bi ih on ovako spojio.

Komunizam nas je rasturio. Ali, onako zestoko, po sirini, po dubini i trajno. Sistem koji je zasnovan na ideologiji koja podsjeca na nacin na koji porodica Djokovic objasnjava svijet: naivno, djetinjasto i slijepo. Ali, dok je uticaj Djokovica na nase shvatanje svijeta, vrlo ogranicen, dotle je komunizam uspio da brojne zemlje, velike i male, zavije u crno. Sta reci za 8-ocasovnu podjelu dana (spavanje, rad i ‘uzdizanje’)? Ili za ideju da su radnici vlasnici sredstava za proizvodnju? Muka mi je vec od same pomisli na ove ideje. Opstenarodna odbrana i drustvena samozastita. A?

Nego nesto drugo sam htio reci. Mi, Srbi, ponasamo se kao mali Rusi. Toliko je to slicno ponasanje (mada se radi o raznim skalama ili redovima velicine) da je vrlo bliska ideja da se Vucic konsultuje u Moskvi i vraca kuci sa definisanim zadacima. Sta je pozadina fenomena? Postkomunisticka drzava prozeta korupcijom, mafijaskim kapitalizmom i rasturenom privredom, ima znacajnu masu problematicnih, mracnih ljudi koji svojevoljno i samoinicijativno ili nakon „konsultacija“, krecu u idiotske manipulacije kroz Region. Mi dakle ne mozemo krenuti na Ukrajinu, ali zato Albanija, Makedonija, Kosovo, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, osjecaju s vremena na vrijeme da im je Srbija susjed. I bas kao i (veliki) Rusi, gdje god ima (makar jos) jedan Srbin (Rus), mi iz Srbije cemo pokazati nasu zabrinutost na isti nacin kao sto bi slon usao da pocisti prasinu i prodavnici Sfarovski kristala. Imponuje skup ideja kojim Srbi krecu u iritiranje svoje okoline! Najnovija je pokusaj da srpski politicari (sic!) definisu ko je ko u bastini dubrovacke knjizevnosti. Naravno, oni ce to lako prenijeti (delegirati) na ovu ili onu ‘maticu’, sakrivajuci se iza tzv. akademika koji su tu (to!) samo zato sto su u pravom periodu bili na pravoj politickoj strani. Jos gore, to sto su bili pravilno politicki orjentisani i svjesni uklonio je i teret obaveze da se obrazuju u svojoj struci i da budu eksperti – jok, mediokriteti koji imaju znacaj samo u sobi Matice, SANU-a ili slicnih zgrada. I to mozda i ne bi bio neki veci problem, kad ne bi u ciljanom dijelu Regiona, isprovocirao iskljucivo identicnu ekipu ljudi da ojacaju i doprinesu definisanju tzv. mnijenja. Ako je ko lavovski pomogao hrvatskoj Matici u naporu da ubrza donosenje zakona o hrvatskom jeziku, onda smo to mi. Moze se cak reci da iza svake nove hrvatske rijeci, stoji neki mladi hrvatski trbuhozborac i dva Srbina. Iz Srbije. A svjedoci smo da nove rijeci stizu vrtoglavom brzinom. Nego, sta cemo sa dubrovackim piscima i kako ovo zaustaviti?

Nazalost, redosljed poteza je odlucujuci: prvo ovo treba zaustaviti, pa onda dozvoliti vremenu da ucini svoje i tek onda ce se i Marin Drzic i Gundulic smiriti na svojim prirodnim mjestima. A ovo se moze zaustaviti samo ako Srbija na neki nacin izbjegne nove dramaticne sukobe na unutrasnjoj politickoj sceni. Znaci malo mira i dosta vremena. Rezultat ce biti promjena na izborima, jer glasaci tek nakon godina mira mogu da glasaju racionalno. Isti covjek ce vam danas na dan prije izbora relativno razumno objasniti sta su problemi u Srbiji, a onda ce dan poslije glasati za one koji su vec na vlasti. Tek kad prodje novih 15-20 godina mira i nekakve stabilnosti, mogao bi taj glasac da na dan izbora zaokruzi prema svom ubjedjenju koje je iznio u svojoj kuci. Ako uspijemo u miru i stabilnosti „pronaci“ novog Djindjica, i ne ubiti ga, moze se ocekivati da srpska privreda dobije zamah i krene ka prosperitetu, a ljudi ka blagostanju. Onda nam treba novih 20-30 godina da se na svim mjestima od nastavnika u gimnazijama do akademika i ministara, pojave novi, normalni ljudi. Ovakav romantizirani scenario srpske buducnosti, doveo bi i do slicnih promjena (zakon spojenih posuda) u Regionu. Rezultat?

Rezultat bi bio da bi hrvatska i srpska naucna i kulturna elita (ta, nova!) organizovala simpozijum u dubrovackom hotelu i jednom za svagda objasnila ko je ko i sta je sta. Kasnije bi se ti stavovi pretocili u skolske programe obje drzave i novi ucenici bi to ucili, znali neko vrijeme, a onda sve lijepo zaboravili bas kao i Periodicni sistem.