Transcendentalno

A? Sta kazete? Fascinantna rijec? Dosadna rijec? Ma, daj, maajke ti, ‘sti-pu -me’ ovakvih rijeci…

Ova rijec je kao … ‘mi-tu’ (Me-Too), kao Tramp… znaci rijec koja nikoga ne ostavlja ravnodusnim. Jedna ‘polovina’ ce se oduseviti i krenuti u razgovor, a druga, ce se odmah energicno iskljuciti. Pa jos i – naljutiti?! Sta je zanimljivo sa bas ovom rijeci? To da granica izmedju ove dvije grupe koje se tako energicno opredjeljuju oko pojma, prati i starosnu granicu! Ovi prvi, sto se oduseve i bi da kazu nesto, imaju vise od 55 godina – naravno, iskljucujem ovdje ‘profesionalce’, znaci mlade studente (siguran sam da ima i starih!) filozofije koji, mucnici, moraju da se zblize sa izrazom… . Mladji niti znaju za rijec, niti je razumiju, niti ih interesuje.

Nego daj da objasnim, sta rijec znaci (usput, moji vjerni citaoci ce se sjetiti da sam na nekom mjestu – ni ja se ne sjecam, na kojem??! – pljuvao po ljudima koji se hvale da znaju vise jezika: znas „nas“ jezik? Ahaaaa, ok – sta znaci….?). Evo ne moram da znam vise jezika, samo svoj, maternji. Ok, pa sta znaci ova rijec? Ova rijec znaci da stvari imaju znacenje koje je izvan naseg spontanog razumijevanja (te) stvari. Stolica? Ok, ok, ovdje nema bas nekog prostora za transcendentalno: stolica je – stolica: predmet (stvar) napravljen najcesce od drveta, ali moze i metal, plastika, staklo…., a sluzi da sjednes i odmoris svoje tijelo od dnevnih napora. Dobro, ali – svijest? Bog? Kosmos? Sta cemo sa ovim „stvarima“? Kant je pametno uveo pojam „stvar po sebi“, misleci pri tome na recimo … kosmos da kao stvar po sebi znaci… strahovito veliki prostor ispunjen zvijezdama, planetama, suncevim sistemima. A sve drugo sto nam padne na pamet (finije, asociramo) kad mislim o kosmosu, to zovemo transcendencija. Sad kad smo se dogovorili oko definicije, vidite da bi se i o stolici imalo sto sta zamisliti i reci…

Ljudi koji su vise od mene razmisljali o transcendenciji, definisali su i 4 preduslova. Prvi je percepcija. Ali u filozofiji nista nije jednostavno! Ne misli se samo na stvari koje vidimo (pipamo, omirisemo ili cujemo) – misli se i na stvari koje ne vidimo, ali mozemo da zamislimo. Citajte roman, pa cete vidjeti. Primjetite ili podsjetite se ranijeg teksta u kojem sam vas informisao da ono sto vidimo (percipiramo) jako zavisi od nasih namjera (usput, dokazno je da od svih nasih cula, najobjektivnije je – ukus; sva ostala mi sami prevarimo namjerom: „zelim da“ vidim ovako). Drugi uslov je subjekt. Treci svijest. Kod subjekta imamo problem Kartezijanskog dualizma: razum ‘jednako’ mozak ili mozak + ‘jos nesto’? Prema materijalistima, svijest je funkcija, nuzpojava zivota ,“igra“ neurona, neurotransmitera i sinapsi, a protivnici reduktivnog materijalizma, vjeruju da je bas to jos nesto sto razlikuje ljude od simpanzi, sto zapravo daje smisao zivotu, i da to ne moze biti samo rezultata slucaja i neuronske igre. Cetvrti uslov je sloboda. Subjekt mora biti slobodan. Bukvalno: u svojoj interreakciji sa svijetom.

Negdje prije 2 miliona godina, covjek je postao bice ‘od’ simbola. Arheoloski dokazi nas o ovome informisu: crtezi u pecinama, nacin na koji su ljudi sahranjivali mrtve. Simboli su najvazniji preduslov da je covjek poceo da komunicira: nastao je jezik. Covjek je postao socijalno bice: poceo je da dijeli iskustvo, „znanje“ /npr. kad su u pitanju Grci znanje, nastalo predvidjanjem – buducnost – pocelo je tek sa Talesom koji je predvidio eklips. U 6. vijeku PH (prije Hrista)/. Prije nekih 10 000 godina, nakon poslednjeg ledenog doba (eh, kad ce vise sledece???) nastala su prva naselja, kuce, ognjista, obrada zemlje… I sad nas teolozi pitaju, da li je zaista moguce da je sve ovo nastalo u tom grubom, rasipnickom sistemu koji poznajemo kao – evolucija? Zasto je evolucija raspinicki, dakle neracionalni proces? Pa koliko je samo vrsta moralo da ode bez traga da bi najjaci prezivjeli? I sad je ova grandiozna nadogradnja naseg razuma, volsebno stala bas izmedju nas i simpanze. Kako to? Samo mi primamo informacije iz naseg tijela i iz okoline, nalazimo se u vrtlogu, zapravo neogranicenom moru informacija (kosmos!). U toku je jedna gigantska komunikacija. Razmjena informacija. Odakle? Ko to „govori“ i sta? Sve ovo samo nuzpojava evolucije? Moze biti. Ali zasto onda imamo moc transedencije koja nas stalno uvodi u nove dileme i pitanja? Koji je smisao? Ima ga? Ako ima smisla, ima i organizatora. Kazu teolozi.