Granice su crte

Prvo sam htio napisati da su granice samo linije, ali ‘crte’ zvuci jos vulgarnije i prozaicnije. A to jeste cilj!

Pogledajte bilo koji dio Planete. Naravno, politicku mapu, a ne teren. Vidjecete granice medju zemljama povucene kroz politicki dogovor, pritisak, ofrlje… Ali zajednicko je svakoj ‘tehnici’ planiranja granica, prvo prosuta krv, a onda decenije svadja, sukoba i napetosti. Covjek se pita, zasto? Mora li?

Naravno da ne mora. Ali, uvijek ima „ali“!. Rano je za brisanje tih crta. Mnogo toga treba da se promijeni u covjekovom nacinu razmisljanja i pravljenja prioriteta. Ali nas makar ne smeta da malo o ovome prodivanimo…

Primjeri.

SSSR. Drzava koja je ispisivanjem novih granica, nakon pada Berlinskog zida, napravila „bezbroj“ zarista. U novim drzavama se uvijek moze naci po neki Rus. I sta bude sa tim Rusom iduceg ponedeljka oko 6 ujutro? Nista! I tu je dio problema. Posto muceni Rus nema posao na koji bi zurio u ponedeljak oko 7 (ono gore „6“, dig’o se), on pocne rano sa medijima koji mu nude bolju buducnost. Razumijete i sami: Rus iz Ukrajine bi ko biva nazad u Rusiju, Srbin iz Bosne bi u Srbiju, Srbin sa Kosova, Srbin iz Crne Gore… E, ali maticna zemlja ga nece samog bez zemlje (Tudjaman je dao poznato poredjenje rekavsi da mogu da ponesu samo ono malo blata sto je zalijepljeno na opancima) – hoce teritoriju na kojoj zivi. I tu dolazimo do granica. A granice, naucili su nas politicari, oznacavaju dokle se proteze nas teritorij za ciji „integritet i cjelovitost“ cemo mi i nas zivot dati??!! Rusu, Srbinu, sasvim je svejedno na kojem parcetu te svete zemlje stoji, ako nema gdje iduceg ponedeljka oko 7. Pogledajte granicu izmedju Svedske i Danske: most. Ljudi ga prelaze dnevno po dva puta jer i jedni i drugi rade na onoj drugoj strani. Idilicno i progresivno? Da. Dignimo zauvijek granicu? A, jok! Dosla korona i zaustavila prolaz, jer danska vlada mora da se brine o ljudima koji zive na teritoriji Danske, a najradije – ne bi. Skupo je placati mu bolovanje, istrazivati lance sirenja zaraze, slati ga kuci sa posla jer nema posla. I sad je odjednom i za Svedjane i za Dance postalo vazno gdje je granica da im se slucajno neki tudji ne bi uvukao i opteretio ih. Finansijski.

Austrija. I Slovenci u njoj. Moze Slovenija da podsjeca tzv. Koruske Slovence do iznemoglosti da bi trebali da se prikljuce matici (boze, pa cak i isto ime imamo!) – ovima ne pada na pamet da napuste drugu po snazi evropsku ekonomiju i da predju u …10-u? Sto bi kad makar oni znaju tacno gdje ce u ponedeljak u 7.

A granica je za ove jadne zemlje sa Balkana i ostalih siromasnih djelova Planete, sjajan poslodavac. Pogledajte samo silne granice oko Hrvatske. Nove kucice, nove uniforme, umnozen broj prelaza, novo oruzje, nove Tudjamnove slike. Pravi mali pokretac ekonomije.

U prethodnom tekstu sam vas pozvao da razmislite o drzavi, ideologiji, granicama, demokratiji,…. Sve do jednoga – mitovi. Koliko ljudi ‘na ovome svijetu’ razumije da je drzava – mit? Sedamdeset? Osamdeset? Nista prema 6 milijardi. A ne pomaze ni to sto ce jedna milijarda reci: “ jeste, ali…. “ Drzava, bez obzira kojim principom nastala, bilo preko krvi i tla (kao u siromasnim regijama) bilo tzv. socijalnim ugovorom (novi mit), kao u bogatim zemljama, klasican je mit. Politicarima i ostalim zgubidanima je bila neophodna gomila ljudi, na nekoj teritoriji kako bi ih u miru servisirali (da, da, ta gomila, njih zgubidane) porezima, a u ratu vlastitim tijelima. I zato su ih skupili mitom o porijeklu, ogradili, mitom o povrsini teritorija, postavili vojsku okolo mitom o teritorijalnoj cjelovitosti. A sto ce sve to meni?? Ja cu u pondeljak (nazalost!) na posao i sasvim mi je svejedno da li u nekom hangaru ima neki avion i da li je posada vrijedno trenirala da ga znaju pokrenuti. Oni me kao stite. A kazu da jedan sat voznje americkim Fantomom kosta gorepomenutu gomilu 15 000 EUR. Sad se jasno vidi da ovo vise i nije mit – ovo je : laz. Ne, ne cifra je tacna, ali je laz da se bez ovoga ne moze.

I sta uraditi da se smire kosovski Srbi, bosanski Srbi i ukrajinski Rusi? Za pocetak, skloniti crte izmedju njih. Pa nek idu gdje im je mila volja. Siguran sam da bi se kosovski Srbin iznenadio jadom i cemerom koji bi vidio kad bi otisao u… Kursumliju. I opet, sta ce u Kursumliji? Isti dan bi se vratio nazad. Eto, ne treba granica.

Nazalost, nazalost, ima jedno zariste (sto ja znam) gdje nije tako lako bez crta. Kurdistan. Eee, njima niko nece da da dravu sa granicama (mitove vec imaju), jer tamo ima nafte. I naravno nekom Kurdu bi bilo sasvim svejedno kako se zove parce terena na kojem ima kucu, garazu, u garazi BMW i fabriku gdje ide na posao. Kakve veze ima zove li se to Kurdistan ili Irak, ako je mirno i ako ima buducnosti.

Za kraj, primjetite: ovim tekstom sam samo rijesio pitanje granice i ljudi koji su u napetim odnosima preko „crte“. Pitanje ljudi koji sa kesom u ruci krenu i prepjesace vise granica, e to je novo pitanje koje nazalost sa ovim ovdje nema vezu i ne moze da se rijesi samo gumicom.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s