Olaksanje
Kratko vrijeme pred penziju postupio sam protiv medicinskog treninga kojem sam bio izlozen tokom studija i koji sam prakticirao decenijama. Koje olaksanje!
Zena 74 godine, prije nekoliko godina operisana od raka debelog crijeva, na kontroli nedavno nadju sumnjive promjene u skeletu i urade biopsiju. Ova pokaze metastaze primarnog (onog) tumora u kostima. E, sad malko je to duzi put shvatiti zasto je njena krvna slika – ne losa, uzasna. Ali, ne bi ja bio ja…
I shvatim ja to. Ako neko iz struke cita – MAHA kao oblik TMA. Kao refleks naucen u visegodisnjem treningu, predlozim da ostane u bolnici. E, ali ona ima kod kuce muza koji je toliko bolestan, da je potpuno ovisan od nje. Ok, mislim se, moze Svedska da pomogne kako bi djeca nastavila da se interesuju telefonom sa ugodne razdaljine. Moze da se za 24 casa nadje stan u kojem ce on biti uz svu njegu. E, ali nece on. Moze mu biti, mislim se – Svedjanin. Razmazen. I sad tu ide ona kratka intenzivna tisina nakon koje ja kao doktor mogu da izadjem kao „pobjednik“ ako nastavim da insistiram. Ali ja sam toliko iskusan i star, da vise i nisam – doktor. Ja sam samo covjek. I ja nju pustim kuci, ali uz objasnjenje da je to i moj prijedlog , a ne kao sto bi uradilo 99% kolega: ostavilo utisak da je ona odlucila. Sta vise, oni bi i to napisali u medicinskom zurnalu, ako neko bude kasnije istrazivao… Znate ono: ko je kriv? Neko mora biti…
Zasto je otisla kuci? Zato sto bi u bolnici bila maksimalno nesrecna, zato sto bi i on tamo (takodje neciji pacijent) bio nesrecan, zato sto ona generalno nece biti kod kuce jako dugo (prognoza njene bolesti je jako losa i tu nema nekog dugog vremena…) i mozda najvaznije: zato sto je njen organizam u onom stanju u kojem se nalazi ona zena iz price… Koja zena iz price? Pa svi ste vec culi o zeni cije dijete se nalazi prikljesteno, a onda ona podigne teret iako tezina prevazilazi 2 ili 3 puta ono sto ona realno moze da podigne. E to je sada stanje u kojem je ova moja pacijentkinja: odrzava sama sebe u zivotu da bi pomagala muzu. Da bi me bolje razumjeli, kad bi muz umro danas, ona bi – sutra.
Znaci koja je razlika izmedju doktora i covjeka? Doktor lijeci pacijenta, ali ako ne vise, onda sigurno jednako, lijeci i sebe. Ili lijeci njega, a za sebe radi na prevenciji. A covjek lijeci samo pacijenta, a o sebi ne misli. E, ali treba smoci snage da se napusti ideologija (trening, obuka, utisnuta znanja i vjerovanja). Bolje receno, treba docekati da trening malo izbijeli, a da zivot ostavi traga u formi nove, ovaj put egzistencijalne ideologije. Ne opredjeljujem se ja ni za jednu ni za drugu ideologiju; ja samo opisujem kretanje jednog strucnjaka po zivotnoj kruznici koja po definiciji svoje geometrije mora da dovede do pocetka. Krug je zatvoren. I samo da vam odam jednu tajnu: najveci rizik da doktor pogrijesi jeste kada pristane da uvazi zelju pacijenta.
Nesto se mislim, Boze koliko je ljepse sa starijim ljudima! Mislim, svima – samnom. Udjete u prodavnicu i pitate. Mladi? Pojma nema. Ili ce slagati ili ce nestati iza zida, da pita. Starog Majstor? Mladi ili stari? Zamislite da vam sude. Mladi sudija ili stari? Ali nemojmo pretjerivati. I tu ima granica. A kad se predje imate ono sto nasi ljudi zovu nedokazan. Svi smo imali situacije kada se neki nas stariji clan porodice nije dao ubijediti ni pored gotovo matematickog dokaza i ubojite logike. Ne pomaze. I to je bilo simpaticno. Prvi put. Ali kada zivite sa nekim takvim ‘nedokazanim’, i kada se sve od pomjeranja stolice i uzimanja hrane, do pisanja testamenta moze pretvoriti u pakao svadje i dokazivanja, onda nije vise simpaticno.
Ali sad kad opet procitam ovo sto sam sam napisao, pogotovo u gornjoj polovini, ne znam ko je zapravo u pravu u donjoj polovini?
Nazalost, obje strane su u pravu i tu nikakva logika ne pomaze. Radi se samo i fenomenologiji. Odavno su nas klasicni filozofi ucili da svijeta nema, da ono sto vidimo su samo fenomeni i nase predstave, a kako ce ko sliku dozivjeti, naravno da je individualno. I sta je rjesenje? Pa kud koji mili moji. Zaboravite na floskule o covjeku kao socijalnom bicu: iz tog „socijalnog“ dolaze samo konflikti, korona… Ili – naglaseno (ne uobicajeno, normalno, vec naglaseno!) razumijevanje. Mozete li? Bravo! Ali ne moze svako. Razumite.
Jugonostalgija 