To vam je kao kad dobijete zeta kojeg voli samo – vasa cerka. I niko vise. Ali, ni manje.
Ali ovdje nije rijec o zetovima, vec o drugoj vrsti dodjosa, naime – useljenika. Pazljivo oko, na svakom koraku u danasnjoj Svedskoj moze da dozivi ovaj fenomen: odnos gosta i domacina, gdje raspolozenje ili psiholoski profil, domacina, varira od hladno ljubaznog do otvoreno agresivnog. I kao sto rekoh u naslovu, ja ih razumijem. Mislim – domacine.
Zamislite Svedsku iz vremena kada je jedino Pipi Duga Carapa pravila policiji posao. A to nije bilo davno! Svi, osim novorodjencadi se sjecaju tih vremena. Sjedim danas pored jednog svedskog doktora koji se muci da na veb-stranici lokalnog parking-servisa izvrsi neku promjenu. Greskom je naime, sam nesto izbrisao i time mu je nestao ugovor i sad mora sve iz pocetka. I dovde nema nista cudno: pogrijesio si i izvini, kreni redom. Ali, ‘oces! Poostrilo.
Zadovoljimo se opisom ove scene samo dovde. Idemo na sledece primjere, jer problem ovih ljudi je isti. Tj. ima isti zajednicki nazivnik.
Hoce neko nekome da posalje pare u inostranstvo. Iz Svedske u… nema veze gdje, sasvim je svejedno. Svedska maksimalno prozeta IT tehnologijom, omogucava da sjednes u svoju omiljenu fotelju, logujes se u svoju banku i krenes sa formularom. Ali, ‘oces! Poostrilo.
Za kraj scena i bliske budusnosti. Hoces u Svedskoj da kupis stan. Imas pare. Krenes u pregovore sa agentom (‘broker’) i kazes da imas pare. Ali ‘oces! Poostrilo, tj. poostrice.
Sta se dogodilo, u medjuvremenu? Pa, mi smo dosli. Mi sa Balkana, Rusije, Bliskog istoka, Afrike. I kako nama nikada (ali primjetite, ni-ka-da!) nije bilo dato da u vlastitoj zemlji radimo mirno i slobodno, mi smo se izvjestili improvizacijama i manifetlucima. Da, i mi sa Balkana i Afrikanci i Sirijci, a o Rusima da i ne govorim! I onda mi tako vjesti i utrenirani udjemo u ovu zemlju koja se podigla na povjerenju i odmah osjetimo da nas niko ne gleda. Znate ono na ulici, kad hocete da bacite papiric. Ne gleda? Super. Jeste, dobicu ja to sto me pripada, ali ne mogu da cekam. Ili, znam ja da ne mogu bas sve da dobijem. Ma zasto ne? Hocu! I ja krenem precicom, kracim putem. Angazujem svoja stecena znanja i krenem sa prevarom sistema. A sistem ovdje pusti prvi put, ali kad uhvati – nema vise vracanja. No nije to bitno. Bitno je sto je „sistem“ tj. jadni svedski gradjani, shvatio da vise nista ne moze da se uradi bez maksimalnog opreza i stalne doze nepovjerenja. Jer dosli su neki ljudi i bi da kradu!
I zato je moj kolega, svedjanin, jos samo prije 30 godina sve formalnosti mogao da zavrsi telefonom sa Svedjaninom iz servisne sluzbe bez mnogo komplikacija, provjera, papira – samo povjerenjem. Pa, nasi smo, skoro ista porodica! Ali, ne! Sad svedski doktor mora da ide kod svog poslodavca da mu ovaj izda razne dokumente kojima ce on prikazati parkingu svoju situaciju, iako ce covjek iz parking-sluzbe samo „sravniti“ nove dokumente sa starim, shvatajuci naravno da su isti. Ali, dzaba – poostreno.
Poslati pare u inostranstvo? E, bio neki Sirijac koji je tako slao pare u Siriju, a sa TV su dolazili izvjestaji o barbarskom odsijecanju glava ljudi sa Zapada, obucenih u narandzaste kombinezone. I brzo je Svedjanin shvatio da su te kame kupljene svedskim novcem. I sad posalji ti novac bolesnoj majci van zemlje. ‘Oces. Poostrilo. Trebaju papiri kao danas u Crnoj Gori kad vam neko umre. Birokratija ga ne moze sahraniti bez sedamnaest papira, fotokopiranih i ovjerenih, pa i da im mrtvaca pod salter donesete.
Hocete da kupite stan i imate pare? E, ali bio neki Rus koji je kupio deset stanova po Svedskoj, a onda se ispostavilo da su te pare zaradjene tako sto je neko – stradao, krvario. U Rusiji. Tzv. pranje novca. I vi sad treba da kupite stan. Prvo morate da dokazete da su to vase pare (iako je to u svedskom finansijskom sistemu vrlo transparentno, ali nema veze!), znaci nekoliko novih krugova birokratije.
I sta primjecujete? Primjecujete da bez obzira sto mi maligni dolazimo i budemo ipak u manjini prema ovm domacim, benignim, ipak se i u sociologiji mogu vidjeti isti, osnovni principi onkologije: jedna celija kad metastazira, dovoljna je da ubije cijeloga ‘hosta’. Sto bi rekao pokonji profesor Rolovic: „Fenomenalno!“
Jugonostalgija 