U prethodnom tekstu (mozda ne bas poslednjem?) sam vam savjetovao da svaki put kad imate kontakt s vlastitim djetetom, tek rodjenim, da kazete nesto negativno o budzetu („Budzet, pi, pi!“). Mozda da mu (joj) ostane? Zaboravio sam reci, ako vam se bas posreci (?) da vam dijete odluci da napusti skolu vec u 7. osnovne i rijesi da bude politicar, imacete konflikt interesa. U majcinom mlijeku mu je mrznja prema svemu sto ima neku vezu sa budzetom, a profesija ce ga postaviti u sred budzetskih para da ih dijeli. Ali, mala je sansa.
Nego, kad vam dijete – sad moram biti malo vise odredjen: cerka – poraste i vi mozete da vidite da ima sva cetiri ekstremiteta, moze da hoda i trci – dajte je na tenis. Da jos jednom podvucem. Ovo nema veze sa djecacima, deckima, muskim. Ako imate musko dijete, neka vam je bog u pomoci: samo da prezivi do 30…..
Djevojcicu u prvi, najblizi teniski klub. I budite objektivni – nije sramota. Ja imam … vise djece. Prva je u jednom sportu bila drzavni sampion 12 puta! Druga je krenula naravno, istim putem, ali sam je izvukao sa treninga vec poslije 2 godine: nema smisla – nacicemo nesto drugo. Ispostavilo se da je klavir bio pravi pogodak. Ovdje mozda ima i neka matematicka relacija? Nece sport – probaj umjetnost. Znaci nije tacno ono sto svi govore: roditelji su subjektivni i svaki za svoje djete misli da je Majkl Dzordan. Ma, jok: zna svaki roditelj vrlo dobro sta je sta….
E sad i tenis kao sport ce vam pomoci da dodjete do prave odluke. Tenis je uzasno skup sport. Zato se ne treba finansijski iscrpljivati: kad vidite da ne ide, odmah vadite napolje i preorjentisite se na – skolu. Skola, ako se odradi kako treba, sigurna je i dobitnicka karta. Odskolovati se daleko, do kraja, garancija je normalnog i lagodnog zivota, makar ovamo na zapadu.
Ali, ovaj tekst ima ambiciju da da globalni, univerzalni savjet…
Zato – tenis. Vidite da dijete moze da se krece, ima normalnu motoriku..? Sad pritisnite i istrajte. Cerka koja pokazuje odredjene zadovoljavajuce kretnje u tenisu? Drzite to, ne ispustajte i pritisnite.
I jos nesto! Necete se previse istrositi i ako se ispostavi da ste lose investirali. Na poslednjem od 4 GS turniru (US Open), postalo je jasno da ko ne podigne pehar sa nepunih 18 ili 19 godina, zakasnio je. Znaci, za vas, ako do 17. godine ne bude jasnog napretka, napustite sve.
A moram li vas podsjecati sta se sve moze dobiti? Ne morate cak ni biti medju prvih 10. Dovoljno je medju prvih 50. Para k’o vode, rezervisete hotel i hocete da platite, a oni kazu – ne, nama je cast da ste nas gost. Pa onda Rolex, BMW, Nike….. Pa reklamni flm za drzavno osiguravajuce drustvo ili najvecu drzavnu banku… Nema granice.
Dalje! Cerka. Odnos cerka-otac u sportu sa uspjehom. Dobitnicka kombinacija. To nije kao Leo i Bjorn Borg. Leo, imitirajuci tatu, mora da propadne. Isto ce biti i sa Stefanom Djokovicem, ako nastavi da sa tatom trenira. Ne, to je naopako: djecaci imaju prirodnu potrebu da se takmice sa tatom (protiv tate) i tu po definiciji gube (izuzetak Majkl Daglas, ali to nije sport). Ali cerka….!
Samo treba voditi racuna, da ovo nece trajati predugo i zato, pozurite. U ovom trenutku najmanje milion kineskih beba pocinje sa treninzima. Sreca da su prvo primjetili klavir (mi necemo klavir staviti kao prvi prioritet u zivotu! Skola!)….
Za kraj, par rijeci o – psihopatama. Da, o psihopatama. Za sada nema dovoljno misli o njima za cijeli tekst, a ovaj sa tenisom, je ispao – kratak. Zato, zaokruzimo ga – psihopatijom.
Psihopata? Da, znam, najvaznija osobina kod psihopate – koja ga odvaja od ostalih normalnih ljudi, je manjak adekvatne emotivne relacije. Hocu reci i oni se ljute, smiju, tuzni su (rijetko), ali odreagovati adekvatno, emotivno u zadatoj situaciji – e to ne umiju. I tako ih lako prepoznajete. Osim sto su inteligentni…. Zasto su majku mu, psihopate uvijek naglaseno inteligentni…?
Ali ja bih da vam ponudim jos jedan kljuc (engl, [klu]) da lakse prepoznate psihopatu u svojoj okolini.
Oni nemaju moc da sloze vrijednosti po redu velicine, od najveceg ka najmanjem. Nemaju instrument za sortiranje. Njima su sve vrijednosti iste!? Sta je recimo neka vrijednost? Ljubav, solidarnost, respekt, postovanje, obzir… I onda kad se kod njih velicina vrijednosti zamagli, izgubi, kada najmanje vazne vrijednosti postanu jednako vrijedne najvisim, onda dolazimo (dolaze) u situaciju da – tj. vidimo kako psihopata, svodi cak i vrijedne vrijednosti na nizak nivo. I ovo samo za sebe ne bi imalo neki znacaj – vazno da razumije, vidi, a kako ce ih sloziti… E, ali nije tako. Svaki covjek ima svoje privatne egzistencijalne vrijednosti koje u trenucima donosenja odluke, poredi sa vrijednostima iz okoline, vrijednostima prema kojima mora da se odredi i – izabere. Zagovornici slobodne volje bi rekli, da odluci. Nema veze: mora da se odredi: ovu vrijednost cu da respektujem i da moju povucem nazad i podredim… Ili, ovu vrijednost cu definitivno da podredim mojim vrijednostima. I to je sistem u kome se dogadjaju klasicne scene u kojima pazljivo oko prepoznaje psihopatu. On stavlja svoju vrijednost iznad vrijednosti iz okoline, jer zanemaruje da je ta iz okoline ogromna, jer ju je svojim defektnim instumentom procijenio kao malu. Kratko receno, stavlja sebe iznad svoje okoline. A da nista ne primjeti. Krenite i – gledajte. Trazite.
Jugonostalgija 