Budzet

Za vas (nas) je kasno! Odabrali smo poziv, skolovali se i i sad sta je tu je. Razne zemlje, razliciti sistemi, ali princip je isti….

Ali, djeca! O djeci je rijec. Kad dobijete dijete, vec od 8. dana, nemojte misliti samo na pupak – mislite na djetetov posao. Svaki put kad im stavite kasikicu sa papicom u usta, ponovite: “ Nemoj na budzet“. Mozda ostane negdje zapisano….? Zapamceno?

Svedska je zanimljiva zemlja! Ali mislim da je svaka zapadnoevropska zemlja slicnih kvaliteta ista. Imate dva svijeta, sa budzetom kao medjom. Imate zivot koji ovisi od budzeta i zivot koji ne ovisi od budzeta. Oba zivota u istoj drzavi, istom sistemu, istom drustvu. Budzet. Gomila para, manja ili veca, zavisno od toga koliko je jaka drzava, ali princip je uvijek isti: budzet su pare koje drzava pokupi od vas, gradjana i onda svojom voljom, definisanom na poslednjim politickim izborima, dijeli. Budzet je most izmedju komunizma i kapitalizma. U komunizmu ce sva sredstva i prihodi ici u jednu kasu, koju ce onda „najbolji medju nama“ dijeliti svima na jednake cesti. U kapitalizmu ce porez, doprinosi, takse i porez na promet, skupiti svaki visak para koji privatna lica nisu uspjela da sakriju, zbiti ponovo u jednu kasu, a onda ce oni- ne najbolji medju nama, vec oni koje izbori promovisu, podijeliti to sa nama.

Razlike? Najvaznija razlika je u ekonomskoj moci clana politbirora vs. vlade. U komunizmu su clanovi politbiroa, gladni svega, nezajazljivi, alavi, gramzivi i oni ce naravno od para koje im se serviraju na gotovo, prvo uzeti lavovski dio sebi. Mrvice ce podijeliti narodu. U kapitalizmu su clanovi vlade ipak bolje stojeci: vec imaju kucu na obali, auto-karavan i djeca im uce bolje skole. Oni mogu da si priuste da za sebe odvoje – od budzeta – manji dio i da vecim investiraju glasacku masinu za sledece izbore (o ovome komunisti po definiciji diktarure, ne moraju da misle!). Ima jos jedna razlika: mediji. U komunizmu, novinar koji se drzne da dovede u pitanje raspodjelu bude… mucen, zatvoren, ubijen… Na zapadu, u kapitalizmu, novinar je mocan (i to je, zapamtite, jedina razlika izmedju ova dva politickoekonomska sistema!). I o tome clanovi organa koji dijeli budzet, moraju da misle. A vidite kako to sve moze da ide fino! Clan vlade, dobio vlast prodajuci maglu (populista, politicar sa ideologijom jake socijalne dimenzije) i osvojio vlast (svuda su glasaci osjetljivi i lako ih se prevari). U tom dijelu karijere ga jos drzi ideja ravnopravnosti. Dalje, zna da ga novinari prate. I, nije mu lose, ni ovako. I tada kao clan vlade pokusava da odvoji malo vise nego sto bi komunista, obicnom, mucenom gradjaninu. A onda, poslije 50-e se odjednom, umori. Zena pocinje da kvoca o razlikama izmedju njega i ministra finansija: „Sonjo, oni su kupili kucu u Danderidu /ovdasnje Dedinje/. A mi?“ I onda se nasem ministru smuci sve i on da ostavku. Ali kako? Pa fino: iskoristi cijeli telefonski imenik koji je za minostrovanja napunio i za dva mjeseca, poslije silaska sa vlasti, udomi se u najmanje 4 poslovodna odbora. Naravno, privatnih, jakih firmi. I odjednom, preko noci postane, mracni kapitalista. Ma, prirodno je! I on ce sad moci da kupi BMW X5M,a i zena je zadovoljna. Djeci je i onako jedino vazno da imaju mobilni koji moze biti cijelo vrijeme na Instagramu.

Ali vratimo se odabiru posla. Vase dijete je u pitanju! Znaci u oba drustvena sistema ima slobodnih para koje treba podijeliti. Ok, neko ce ih podijeliti, a vama ce zapasti dio. Odmah da vam kazem: Svedska je bogato drustvo. Ja kazem mojoj IT sluzbi da mi kompjuter na poslu ima snijeg. Za 10 minuta neko kuca na vrata i – zamjeni sve. U vasoj zgradi, gdje ste svi u svojim (uh ovo je druga tema!) stanovima, stepeniste koje vodi ka parkingu se nesto orunilo. Nije vise jednako svjeze kao kad ste se useljavali. Ujutro, sledeci dan, stepeniste je svjeze presvuceno najnovijim materijalom koji se kad padne mraz, ne ledi! Niko nece pasti. Ima primjera koliko volite. Ali vi volite ljude. Hocete da pomognete. Hocete da podijelite bol… OK, znaci za vas je da radite u oblastima koje se finansiraju iz budzeta. Kuku vama! Od drzave nista, mrvice, sve na kasicicu, a vi, krenete zestoko i onda za 10 godina – izgorjeli. Sindrom hronicnog umora. Sindrom pregorjelog radnika. Ponavljana bolovanja. Losa penzija. Cesti razvodi. Djeca vas ne respektuju i – odose u … starnu.

Razumijete? Hocete da na parama budzeta pomognete najslabijem dijelu drustva? Pripremite se da i vi zavrsite tamo. Uporedite sa poslom u banci, osiguravajucem drustvu, prodavnici BMW-a. Ulazi li iko u te lokale placuci? Boze sacuvaj. Ako neko i udje, vi odmah zovete psihijatriju (to su oni sto rade na budzetu i vole ljude). U vase lokale ulaze samo jaki. I vi ih tako i docekate, date im kafu i onda ih ogu- li- te ! Do koze, bez milosti, gledate ih u oci dok krvare. E i to je Svedska. Dva svijeta, a granica – budzet. Imate dijete 2 godine staro? Budzet? Buuuu! Baba roga!! Plasite ga time kao npr. prelaskom ulice bez zebre.