Kad hoces, a ne mozes…

Hocu nesto da kazem, a ne mogu da sklopim cijelu pricu. Frustrirajuce.

Ali ima tzv. kratka forma. Kao aforizam, vic.

Ekologija. Zastita sredine. Psiholozi dizu uzbunu, da sve vise i vise ima mladih koji prolaze kroz krize (znate ono, ne moze da spava, ne moze da se koncentrise, ne moze da uci, ne moze iz kreveta…) kojima je zajednicki imenitelj, strah od kraha planete, bas tu negdje, par godina nakon sto su kupili svoj prvi BMW. Ucio si, ulagao si u sebe, zavrsio si visoke skole, imas diplomu, dobro si se prodao, lijepo zaradjues, kupio si prvi BMW (i4), kad – ode Planeta do djavola. Frustracija, naravno. I zato, kazu psiholozi, ima sve vise i vise mladih koji ne mogu da zaspu od slika, uragana, poplava i nestanka Grenlanda.

Pozurio sam ovo da napisem, ne mogavsi da cekam da se sklopi cijela prica, upravo da spasim bar dvoje mladih i da im dam sansu da zaspu.

Ima rjesenja!

Rjesenje je u Nju Orleansu (Lujizijana) i Nju Jorku. Oba „nju“ su ovih dana potopljena obilnim kisama. I sad sjetite se bilo kojeg filma o mafiji. Da li su ikada bli spremni oprostiti 100 dolara? Ono, kazu, ma u redu je, nije mogao, razumijemo, oprosticemo?? A-ha, kako nece. Ne, nego te nadju na maloprije pomenutom Grenlandu, utuku, stave ti noge u beton i pravac, Sjeverno more (dok ga ima). E isto logika vazi i kod tzv. privrednika Amerike. Oni su bijesni. Razumijete: bijesni. Pare im cure medju prste zato sto nekakav orkan duva. Poplava na US Openu (teniski Grand Slem). Koliko tek tamo ima bijesnih privrednika, od onih sto prodaju hot-dog na tribinama, do onih sto prodaju akcije u JP Morgan banci. Jer kisa je, ako niste culi, otjerala Njujorcane kuci. Poplava na glavnom terenu?!

E sad posto privrednici ipak nisu mafijasi, njihov prvi refleks nije da ubiju meteorologa!? Ne, oni ce odvojiti prvo mali, pa sve veci dio investicija na grupu Kineza koji u nekoj laboratoriji, dan-noc, istrazuju rjesenja za globalno otopljavanje. A kad krene rijeka para ka nekom istrazivanju, uci nas iskustvo, rjesenje je tu, na domak ruke. I zato mladi, ne mojte da se vrtite i znojite nocu: Kinzi rade, dobili su pare i bice rjesenje.

Kad trositi pare? Sad ili u penziji?

Razumijete dilemu: prije penzije se zaradjuje dvostruko vise nego u penziji (u penziji se ne zaradjuje, nego – prima). Da li vec sada investirati u zadovoljstvo ili cuvati za penziju? Cvrcak i mrav? Pa nije bas! I cvrcak i mrav ce dobiti novu sansu, ponovo ljeto i zima, pa ce valjda nesto nauciti? A mi ako nas nesto strefi u penziji, kasno ce biti da tugujemo za Porsheom par godina ranije… . Ipak, nije bas samo cisti slucaj! Ima ovdje i nekoliko vaznih objektivnih momenata koji bi trebali pomoci. Genetika? Koliko je prethodna generacija stigla da uziva u penziji? Trenutno stanje zdravlja? Kako izgleda? Ulaze li se u zdravlje ili se samo lezi? I konacno kolika je penzija? Kakve su potrebe? Ima li dovoljno? Jer ako ima, udri sad dok mozes.

Klasican je primjer privatna firma. Imas firmu, u nju ulazes pare, a ti – od toga nemas nista?! Jer iako je firma tvoja, ti i firma ste dvoje. Ti si zaposlen u svojoj firmi. Ako pocnes da uzimas pare, drzava to smatra uzimanjem plate i ‘oce odmah svoje namete: te doprinos za penziju, te socijalna davanja (sta je to? Ukop?), te nekakav doprinos koji poslodavac uplacuje drzavi (poslodavac je taj tu pored tebe: tvoja firma). Pravo da vam kazem, za vise detalja i ne znam, jer ja te pare ne pipam. Gledam ih po nekada, cisto da me prodje bijes (jer ne padaju s neba!), samo sto ne mogu da kao Baja Patak skocim u njih…. A onda opet nazad na platu. Sta je plan? Raditi nekoliko godina privatno, ostvariti neki kapital i poslije ga krckati kroz dividende. Ima, kaze moj racunovodja, neka matematika koja moze da odgovori koliko para neto mozes da uzmes svakog mjeseca, ako napravis toliko i toliko kapitala. E sad to sve treba fino izracunati: koliko jos mozes da radis (putujes, smijes se, trosis se…)? Koliko ti treba dodati za penziju kroz dividendu? Koliko dugo?

Ali kao sto ce gore Kinezi (koji zive u Kaliforniji!) naci uskoro rjesenje za ekologiju, tako i ovdje postoji rjesenje! Kad zavrsis sa aktivnim radom (i za drzavu i za firmu), pocnes da uzimas divedende, a kapital ulozis u to sto ti Kinezi nadju. Perpetum mobile!

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s