Ne znam kako se zove. Znam da je Hrvat iz mjesta koje samo rijeka Sava dijeli od istoimenog mjesta u Bosni. Znam da ima 40 godina, da vozi kamion (ona ruka sto se u kontinentalnom dijelu Evrope izbacuje napolje kroz prozor, tetovirana je na nivou 85%), da ima 4 djece i da – ima karcinom debelog crijeva sa metastazama svuda po tijelu, a najvise u jetri. Ali, mlad, pa nosi teret. Gornji kapci su mu za nijansu spusteni kao kod ljudi koji nisu spavali cijelu noc. Morfij.
Vac skoro godinu dana se bori sa bolescu, koristi razlicite linije lijecenja (jedna linija lijecenja je pokusaj, pa analiza rezultata, pa ili ne valja ili se poslije opet bolest vrati – e onda je vrijeme za novu liniju lijecenja). Grame i grame teskih citostatika je dobio, ali nista. U medjuvremenu se izborto i sa koronom. I eno i dalje ide, stabilan na nogama.
Skrenuli su mi paznju na njega, jer su povezali da imamo zajednicko porijeklo. A ja volim popricati sa nasim ljudima jer razgovarati na maternjem jeziku uz slobodno koristenje svih ostalih dijelova tijela, zaista je kao kad se izujes i zavalis….
Nije mi ni sadrzaj razgovora pao tesko kao sto je to bio slucaj na pocetku karijere. Naviknes, a i sam sam stariji, pa je i moja relacija prema smrti i uopste smislu svega sto cini zivot, drugacija nego prije 30 godina.
E, ali on vadi mobilni (a I sta bi drugo?) i pokazuje slike nekog sa tromedje Bosne, Crne Gore i Srbije, neki ”nas covjek”, po imenu reklo bi se islamske vjeroispovjesti, koji prodaje caj koji cisti jetru. Dalje u nasem razgovoru, sve je logicno i sve je naopako. U isto vrijeme!
- Juce sam razgovarao telefonom sa njim i odmah se vidi da zna covjek o cemu govori.
- Kako?
- Pita me koliko sam izgubio kila, za koje vrijeme, jesam li bolovao zuticu ranije.
Ja cutim, zadivljen njegovim mirom koji odise iz svake recenice i izraza lica (mozda morfin, ali nece biti – on uzima morfij vec duze vrijeme)
- On meni garantuje da za 2 i po mjeseca, ako uzimam njegov caj, jetra ce se potpuno ocistiti
I sad on uzme ovu recenicu kao mjesto na koje je bacio sidro I svu svoju logiku bazira na tom tezistu…
- Meni je najvaznije samo da se jetra ocisti.
- Koliko ce to kostati?
- 3,2 hiljade EUR.
- Puno.
- Nije! Sta je tri hiljade eura? Valjda je moj zivot vrijedniji od toga? Ja 3000 EUR potprosim bez veze, u nista.
- Ides li dolje sam ili ide i porodica?
- Sam, sam. Meni je sada moj zivot najvazniji. Ne mogu ja sad misliti na njih. Moram, na sebe.
I opet ona sigurnost kao da ide da popravi krov na porodicnoj kuci, pa se vraca.
- Sredice se to. Ja moram to da sredim.
Pokazuje mi slike naslovnih strana iz novina (one novine sto ukrasavaju naslovnu stranu sa slovima od 6 cm): “Lijeci sve vrste karcinoma”, “Lijeci najteze forme karcinoma”.
- Citao sam o ljudima koji su bili vezani za postelju. Poslije samo tri dana, ustanu i osjecaju se bolje. On je dobio nagrada i nagrada. Ljudi mu pisu, zahvalni su.
Malo cutimo, dodje sestra da mu krene sa planiranom terapijom (mislim, zasto???) i ja to iskoristim da krenem dalje. Iz njegovog pozdrava se vidi da smo mi poslije ovog razgovora zapravo zamijenili uloge?! On je mirniji od mene i on mene pozdravlja kao da cu ja sledece sedmice za Bosnu….
Jugonostalgija 