Istina

Uh, samo da napises ovu rijec, ako si i malo posten, treba da te uhvati panika.

Istina. Zvuci jednostavno. Istina je da je danas srijeda. Istina je da je sada tek nesto poslije osam uvece… Pa sta je problem? Ocito je da je istina svima nama pojedinacno, vrlo bliska i jednostavna. Problem krece kad nismo sami! Kad neko nesto pita… Kada smo dvoje. Kad, avaj, razgovaramo…

U vise tekstova sam (ne tvrdio nego…) podsjecao da je znanje mjesavina istine i vjere. Znaci kad vi kazete da je 2+2, 4, da vi znate da je to 4, vi tezite ka istini kroz uvjerenje da znate elementarnu matematiku. A ova jednostavna formula moze da vas razocara na obje strane jednacine! Niti znate sta je istina, niti znate sta je znanje. Strasno, zar ne? Najbolje je i ne misliti o ovom.

Nego istina. Je li zaista 2 plus 2- 4? Zavisi. Eto ti ga sad! Znaci relativno? Ali istina ne moze biti relativna? Opet kad neko kaze apsolutna istina, to takodje stvara sumnju, jer taj implicira postojanje one druge, relativne istine. A onda smo opet na pocetku: niko ne zna istinu. Ni relativnu, ni apsolutnu.

Sta je posebno bolno u ovakvim raspravama? Da,da bolno. Jer vi necete raspravljati o istini (ili hocete, par puta u toku zivota na nekom strucnom kongresu) sa vama potpuno nepoznatim ljudima; najcesce se o istini raspravlja u krugu porodice, prijatelja, kolega sa posla, a onda – licno, privatno, ne moze da se zaobidje. I sad uzmite neki, bilo koji problem koji jedna strana dozivljava kroz emocije, a druga kroz „‘ladnu logiku“. Odmah vidite da i pored filozofskog aspekta problema „jedne istine“, ovdje odmah imate i mnogostuko veci problem mijesanja emocija sa argumentima. Banalan primjer: otac silovane cerke. Koliko tu ima istina? Bezbroj, ali, ok, recimo, najmanje dvije. Otac zaslijepljen bolom i mrznjom, ne moze nikako naci opravdanje za zlocin osobe X, a jedan (ili vise advokata ako je X bogat i uticajan) advokat osobe X vidi potpuno jasno da je njegov klijent samo zrtva igre prirode (naslijedio mutirani gen). U redu ovo je grub i crno-bijeli primjer, ali u nasim svakodnevnim zivotima imamo – matematicki gledano- bezbroj identicnih primjera, samo sto nasi ulozi, nas angazman i uopste posljedice nisu tako zestoke, da bi mi njih dozivljavali jednako dramaticno (pa jos da se snimi film). Ali opet! Ako ste zdravi, a boli vas zub, vama je kolicina muke jednako velika kao i onome ko je jutros dobio informaciju o raku dojke. Jeste, to je tako. Vi ne mozete da patite sa svim ljudima koji su jutros dobili informaciju od karcinomu, a pogotovo ne mozete ako vas je bas jutros zabolio zub. Nemojmo se lagati. Makar ne ovdje, na ovim prostim, opustenim tekstovima.

Istina. Istina je negdje tu iznad nas. Cini se na dohvat ruke. Scenario jedan. Turbulentna situacija. Bolest, tuga, zabrinutost, strah. Istina se odmice, teze ju je dohvatiti. Scenario dva. Kovitlac emocija se stisao. Lakse je. Misli su se sredile. Istina postaje bliza. Tu je, na domak ruke. Ali nisi sam! Nisi sam u procesu shvatanja istine. Dvoje vas je. Odmah hoce prokleta filozofija da vas suoci sa (najmanje) dvije sitine. Ali vas vezu emocije i vi bi da premostite tu filozofsku metodologiju. U ovom trenutku, u teoriji, pojave se dvije vrste ljudi. Nije vise bitno kakve emotivne veze postoje medju to dvoje ljudi; ono sto odlucuje ishod ove drame jeste to sto se to dvoje ljudi prikazu u svojim ogoljelim karakternim osobinama. A tu onda imate ljude koji su egocentricni i ljude koji su spremni dati sve i zrtvovati se za onog drugog. Ovi prvi odmah plasiraju uzrok konflikta („sta je istina?“) kod onog drugog, a ovi drugi, najradije odmah preuzmu svu krivicu na sebe (takva im je priroda). I ovo bi sjajno funkcionisalo: egocentricni sadisticki tvrde- ti si kriv, a ovi emotivni, rado prihvate krivicu. I sve bude sto bi nasi ljudi rekli jedan kroz jedan. E, ali kad ne bi proradio inat. Inat je zasebna psiholoska kategorija (fenomen) koji malo sta ima sa raspodjelom empatije. Inat se probudi i kod onih koji maksimalno uzivaju u ispoljavanju totalne empatije (uzivaju? da, nema dosljednosti u bilo cemu, pa ni u empatiji, bez uzivanja!) i kod onih drugih, da ih sad ne pominjem. I onda tu nastane problem. Egocentricni taman misle, super, moj emotivni partner je sve uzeo na seba, kad, taj – partner – angazuje inat. I eto svadje.

Da, nije ovdje rijec o svadji. Ili ljepse receno, nije rijec samo o svadji. Ovdje je rijec o istini. A svadja je samo prizemni model ispoljavanja stava o najmanje dvije istine. Dva Grka, 600 godina prije Isusa, pokriveni carsavima, filozofirali su o dvije istine. Danas, 3000 godine kasnije, nas dvoje se svadjamo oko iste stvari, ali, posto smo emotivno angazovani – podize se glas…..

Ok, ok, ok. Zaboravite sve ovo. Jedno je vazno: nema istine. Nema. Zaboravite.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s