A sta cemo sad?

Otac pozove sina, jedinca da sa prozora pogledaju zajedno nekakve zabe, dolje u pijesku. Ovaj, ne sluteci nista, dodje i zaista – vidi zabe. Onda otac zamahne maljem i ubije sina…..

Ovih nekoliko tackica koje znace pauzu, nisu dovoljne, zar ne? Sad bi trebalo zastati nekih 15 minuta, prije nego sto se nastavi sa citanjem teksta.

Ali dinamika eseja je neumoljiva. Mora da se cita dalje. Tekst ne ceka. Neka ide, ko nece.

Oca odvedu na ispitivanja, jer ipak nesto nije bas bilo logicno, i ispostavi se da ima tumor na mozgu. Novi, do tada, nepoznat…

Osjecate kako raste nelagodnost? Ubijes maljem? Jasno je: i tebe treba, ne ubiti, treba te utuci. A onda se pojavi neko kao objasnjenje. Ali, mi – navikli na jednostavna rjesenja, mi necemo nikakvo objasnjenje! Ne. Nemojte nas ometati. Mi se osjecamo sjajno u ovoj ulozi posmatraca kojem je sve jasno i kojem je istina tu odmah na domak ruke i koji kao rezultat tog razumijevanja, trazi osvetu. Smrt za smrt, Ubite oca, pa da mi nastavimo sa nasim mizernim zivotima: odvedi djecu u vrtic, idí na posao, laktaj se, bori se za malo prostora, plati kredit…Kao da nam je malo problema: sad jos treba da i ovog zlocinca razumijemo.

Ali sta da se radi! Nasli mu tumor na magnetnoj kameri.

Eee, dragi moji, zivot nas koji zivimo nase male, mizerne zivote, hoce da nam se dodatno iskomplikuje. Nije vise samo rijec o tako „krupnim“ stvarima kao sto je tumor na mozgu: kao da se to dogadja svaki dan! Hajde molim te: koliko ima ubica, a koliko je ljudi sa novootkrivenim glioblastomom?? Da, tacno je. Pomozimo za trenutak ovim jadnicima koji bi da nastave da zive komotno u svojoj bijedi. Tako je! Malo ima ljudi sa novootkrivenim glioblastomom. Zaista malo. Mozete da se opustite: statistika je na vasoj strani! Ubica? Ima glioblastom? Nema. Ubica je. Ubimo ga.

E, ali nauka ne miruje. Pojavila se jedna prokleta holandska porodica gdje je veliki broj clanova bio agresivan i nasilan. I naucnici, ko kad ih je bog ucinio zaludnim, uzmu pa istraze porodicu onako detaljno. I sta se pojavi? Pojavi se MAO. Da, imamo mi ljudi u nasoj krvi takozvane transmistere. To su molekule hemijskih jedinenjenja koje idu od nerva do nerva i provociraju reakcije. U tu grupu spadaju adrenalin, noradernalin, serotonin. A priroda, mucena, hoce da nadje jednostavna rjesenja i da se rjesi ovih aktivnih molekula na jednostavan nacin. I smisli enzim (protein!) MAO (monoamninoksidaza). Elegantno, nema sta. Sta bi sa Holandjanima? Ispostavilo se da su oni dobili mutaciju, a onda po zakonima naslijedjivanja, slali tu mutaciju medju potomke. Mutacija je smanjila proizvodnju pomenutog enzima i onda su se medju clanovima mucene porodice poceli gomilati aktivni molekuli (nije ih imao ko razgradjivati, nema dovoljno enzima) koji su zestoko drazili njihove nerve. Klinicki, znaci na nivou koji se vidi na ulici, u sudnici, bolnici, zatvoru, ti su ljudi bili agresivni, skloni seksualnom napastovanju, njihov seksualni nagon je bio neprirodan, pa su se umnozili slucajevi silovanja, napastvovanja ili danas moderno- internet pornografija, sve sa onim najgorim, pornografijom djece.

Osjecate li kako raste nelagoda? Ne??? Ma, ja, kad niko vas nije ostecen. A da jes’….

Zamislite makar za kratko, neko vas je ostecen zestoko, toliko da ce mu to obljeziti citav zivot, a onda se pojave advokati koji traze da se ispita genetika napasnika. I ispostavi se da ima mutaciju na genu za MAO enzim i time smanjenu produkciju pomenutog enzima. A onda i naglasenu agresivnost, seksualno nasilje…. Naslijedio. Nista nije sam organizovao. Nema ono kao u americkim filmovima: “ Imao si izbor“. Nisam.

I?

Sta cemo sad?

Kao roditelj, ostecenog djeteta, ja cu se okrenuti ka vratima sudnice, slegnuti ramenima i konstatovati, da, da, tako je to, kao recimo kad cujem da je voz sa 200 Indijaca pao sa mosta u provaliju 200 m duboku. Svi poginuli. Ah, sta ces… Tako i za mog zlotvora. Ah, sta ces: priroda se s njim nasalila. Grubo. Ali nije on jado kriv.

Ne salimo se. Nema takvog roditelja. Nema takve (normalne) osobe. I gdje je istina (v. prethodni tekst!)? Gdje lezi moralna odgovrnost?

Razumijete sigurno bolje i bolje: jednog lijepog suncanog dana, ucicemo u samoposlugu i tu, odmah pored korpi, naicicemo na masinu ofarbanu bojama lanca samoposluge. Ko hoce, ubacice 20 EUR u prorez, gurnuce prst, osjetice bol i za jedan minut dobice traku, 30 cm dugacku na kojoj pise. Sve. Ne samo o tvom zdravlju, dijagnozama, vremenskim odrednicama, nego i o lijecenju, komplikacijama lijecanja i ishodu… Ispod ovoga ce pisati sve o vasim sklonostima i manama. Cijeli zivot koji je pred vama, bice prikazan u nekoliko poteza sa par najvaznijih godina. I sta da rade ljudi sa ovim trakicama? Da trce napolje i da negdje tiho placu? Ili da odmah opljackaju samoposlugu, uzmu 20 000 EUR i odlete u Akapulko? Kad je bal nek’ je maskenbal. Da, ima rjesenja koliko i ljudi, ali ono sto je vazno ovdje primjetiti: nema odgovornosti! Onog dana kada nauka uspije da objasni hemiju svijesti i volje, zavrsili smo sa pravom i zakonima. Jaci, tlaci. Spasavaj se ko moze. Srecom na trakici ce pisati i koliko trcimo na 100 m, pa ako je manje od 12 sek, isplati se krenuti….