Sprajsel na kninskoj Tvrdjavi

Skoro da mi je muka dok ovo pisem!

Znate li sta je HULL? E, to je udruga hrvatskih bolesnika od leukemije i limfoma. „Udruga“ i „hrvatskih“. A sta je sprajsel (Sprycel)? E, to je lijek koji se koristi u lijecenju dva oblika leukemija, jedne hronicne i jedne akutne. Trideset tableta tog lijeka – sledovanje za 20-30 dana kosta? Sta mislite koliko? Cetiri i po (pol?) hiljade (tisuce) EUR! Lijek treba koliko odraslima, toliko i djeci. Ne treba posebno objasnjavati, da se ovo od plate ne moze kupiti. Znaci mora drzava…

E ali hrvatska drzava nema. Usla u „rat“ sa veledrogerijama koje vise nece da padaju na srceparateljske price o malim zelenim uplakanim okicama, nego jednostavno, zaustavile isporuku. Mogu nadlezni lagati narod da niko .. ili cekajte, uvijek je bolje citirati: „Nema naznaka bi ijedan pacijent bio ugrožen“. Moram citirati da se i u toj kratkoj recenici vidi koliko je vaznije ostati autohton u svom novogovoru, nego reci istinu.

Ponavljam, muka mi je.

I ovo je zapravo poenta ovoga teksta. Rat, slavlje, zastave, obljetnice, pa opet zastave, sve vece i vece, pa novi betonski krizevi, sve visi i visi,…. e, ali onaj najosjetljiviji dio drustva, koji je – avaj – i najskuplji, sloj koji nema pristup bubnjevima i trubama – pati. Zelene oci, placu. Nije ovo rijec samo o Hrvatskoj, da se odmah razumijemo, ali Hrvatska je kao najdalje otisla, pa kao najnaprednija u Regiji, mora da racuna i na najrigoroznije procjene i kritike. Zao mi je, ali necemo valjda kritikovati Kakanj, Leposavic ili Niksic sto nemaju lijekova???? Ok, o Sloveniji, necemo ovoga puta.

Znaci Hrvatska se oslobodila svih balasta prljave, istocne polovine Balkana. Sama, samosvojna, slobodna, odrijesenih ruku. Zagreb radi, a pare idu u – Zagreb. I Zagreb se gradi. Ne gradi se vise Beograd zagrebackim paramane. Neee, dosta je toga bilo. Vidjecete kad se oslobodimo vas, prljavih…. I opet, da se razumijemo. Ja se slazem sa ovom logikom 80-ih godina. Zaista nije bilo lako raditi sa Beogradom, Sarajevom, Kaknjem, Leposavicem, Niksicem, Tuzlom ili Nisem (Nisom?). Potpuno sam saglasan. Trebalo je uciniti nesto radikalno. Grubo. Nesto sto ce se cuti, osjetiti. Nesto sto ce dati rezultat (ponavljane Petoljetke su odavno procitane kao grube, vulgarne, zapravo bezobrazne lazi). Da, ali! Ne rat! Ne cijepanje velike drzave u 6 malih. Osamdeset posto ljudi Jugosalvije je vec 1991. znalo da cijepanje kroz rat nije rjesenje. Ali u zemlji bez dana demokratske tradicije, 80% ljudi nije naslo put svojim razmisljanjima do politickih odluka. Dvadeset posto onih najbucnijih, najagresivnijih, beskrupuloznih, onih koji se cuju najdalje, ali i koji mogu da pokrenu desavanja – oni su odlucili: idemo u rat, razicicemo se, podijelicemo zemlju u grofovije i muzscemo svaki svoje (onih 80%) dok ili ne crknu, ili se ne odsle, ili – dok ima sta da se muze. I tako je i bilo dragi Hrvati. Mogu da kazem i „dragi Bosanci i Hercegovci, sto se sada gusite na kineskim respiratorima“, ali to bi bilo smijesno, jer niti Bosanci (Hercegovci), niti Srbi, niti Crnogorci ne mogu cak ni da razumiju ovo o cemu ja pisem (odmah pomisle: Amerika!), ali vi Hrvati, vi bi mozda mogli malkice da razumijete….? Da, dragi Hrvati, gdje je sada zastava na kninskoj Tvrdjavi? Sto ne stavite zastavu Bristol-Mejera -Skviba (BMS)? Mozda vam daju nekoliko kutija kao kompenzaciju za reklamu: zamislite zastava BMS se viori na kninskoj Tvrdjavi! Vide je iz Italije! Koja reklama! Vrijedno je …4? Ok, 5 kutija Sprajsela. Ne vise. E, za vise, mi (BMS) bi htjeli, znate, molicu lijepo, valutu. Ne Tudjmanov govor, ne Seksov govor, ne sliku Karamarka, vec EUR-e. Oprostite, ali i nasi radnici bi da kupe Audi; njima sahovnica nista ne znaci. Vama znaci? Vi vase probleme stavljate pod ambrelu udruge? Nazovete je „hrvatska“? U redu, u redu: ako vi mozete od toga da zivite, da rijesite problem leukemije, mi nemamo nista protiv (sprocu), ali nemojte od nas ocekivati da nas Audi zamijenimo imenicom udruga, zastavom ili nekom obljetnicom. To ne primaju u prodavnicama….

Boze koji grubi, odvratni BMS kapitalisti! Koliko je bilo lakse sa Marksom! Nema nicega: sve je prazno od rafova za mlijeko do rafova za lijekove. Ali tu su obecanja…. Obecanja. Proleteri svi zemalja…. Hrvati svih zupanija…. Razumijete me? Ili cete rucati obecanja i gledati suze iz zelenih ociju ili cete – otvoriti oci? Nema trece. A kad otvorite oci, vidjecete da se od „hrvatske udruge“ ne zivi; ne, zivi se od Sprajsela. Gdje nam je Sprajsel promakao? Pa onog lijepog dana u veljaci ’92. kada su nas prevarili da cemo ratom i cijepanjem zemlje doci do lijekova za leukemiju. Greska! Trebalo je promijeniti iznutra veliku drzavu, uciniti je demokratskom, liberalnom, a onda bi nam Sprajsel upadao kao i Dancima, Holandjanima, Portugalcima. Ni vise, ni manje. Ali ne bi imali Karamarka. Ne bi nam Kerum uvozio lijekove. Shvatate li?

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s