Razumijevanje

Razumijevanje je vezivno tkivo medjuljudskih odnosa. Srecom, razumijevanje se moze izraziti citavom jednom skalom, od malo, do jako puno – i sve izmedju. A ne daj boze da je samo da ili ne. Ima ga ili ga nema. Ratovi bi izbijali dnevno, sto na mikro- sto na makroplanu. U porodicama, medju stanarima, po gradovima. medju drzavama.

Sta je suprotno od razumijevanja?

Nerazumijevanje? Ne. Na suprotnoj strani od razumijevanja je covjekova zelja (potreba) da se partner promijeni. Jer ako se promijeni, tebi onda ne treba razumijevanje, zar ne?

E, ali nema promjena.

Shvatite da je covjek kao (Njegosev) mikrokosmos jedan mali ali strasno komplikovani sistem koji moze da proizvede ovakvu ili onakvu reakciju. Nama koji stojimo sa strane i posmatramo, najcesce predvidimo tu reakciju (jer „znamo coveka“), ali ima i iznedjenja. Teskih iznenadjenja. Ali i ako je predvidimo, ne znaci da ce sve ici lako….

Idemo dalje sa pretpostavkama….

Nazalost i ja to moram priznati: niko ne moze sam. Ucini se covjeku da moze sam, ali kako doci do soli, do lijekova, do plate…? Nazalost, niko ne moze sam. Krite se, distancirajte se koliko mozete, ali ne ocekujte da cete sve moci sami, autonomno. Kad tad cete morati stupiti u socijalni kontakt. E tada se spremite da je i taj tamo, vas partner takodje jedan komplikovan sistem koji ima svoje potrebe, unutrasnju zakonitost i – rekacije.

Kako sad pomiriti relaciju? Ocito samo na jedan jedini nacin: razumijevanjem. A sto se partner ne bi prilagodio vama? Prilagodio? Znaci promijenio? E, opet -nema promjena.

Znate li vi da kad tehnologija jednog dana toliko uznapreduje da dobijemo instrument koji ce izmjeriti sve hemijske reakcije u necijm mozgu, izmjeriti, strukturisati, sloziti prema prioritetima, tada cemo moci sa 100-postotnom sigurnoscu predvidjeti reakciju naseg partnera. Vi mu ubacite „akciju“, ukljucite mjerni instrument i dobijete na ekranu njegovu „reakciju“ par milisekundi prije nego sto i njemu bude jasno. Da, ovo je platforma na kojoj determinizam kao vodeca filozofija vezana za pitanje slobodne volje i moralne odgovornosti, pociva. Determinizam, je – kazu – ugrozen sa platforme kvantne mehanike koja tvrdi da su kretanja unutar atoma (cestice manje od atoma), slucajna, mada predvidiva mocnim instrumentima statistike. Pa sta to pomaze slobodnoj volji? Nista. Ili je kako kaze Njutnova i Laplasova fizika, ne odlucujes nista sam, svojom slobodnom voljom ili je kako kaze Bor, Ajnstajn i drugi, sve se dogadja slucajno. Covjek, ili filozofskim zargonom, agent, stoji sa strane i pasivno posmatra sta (on!) radi.

Znaci u jednoj bazalnoj medjuljudskoj relaciji vi imate dva sistema koji raguju bez da mogu uticati na te produkte. I kako sacuvati relaciju medju njima, a da se ne zakolju? Samo razumijevanjem. Ne ljutite se sto nije uradio A nego B. Razumite da je moralo biti B i idite dalje. Na vase pitanje: “ Daj A“, ne ocekujte u buducnosti nikada A – budite zadovoljni sa B: Jer stvarno, kad malo razmislite, nema neke velike razlike izmedju A i B! A jos u perspektivi relacije i cijeloga zivota – A=B!

Ima naucnika koji covjekovu slobodnu volju „dokazuju“ primjerom zivotinja koje nakon par ponovljenih scenarija gdje je ishod los, promijene ponasanje i prilagode se. Poslije kazu ti naucnici, evo, vidite da oni (zivotinje) rade na bazi slobodne volje. Tako isto i covjek. Smijesno. Jeste mozete vi forsirati prelazak preko pruge autom kada je rampa spustena i kad vas voz udari 3 puta, cetvrti put cete cekati da se rampa podigne. Ali to nije slobodna volja. To je nauk. Ok, sta je tu lose? Nista. Samo treba da stegnemo srce, stisnemo zube i priznamo – nema slobodne volje, a onda brze bolje da krenemo sa ucenjem. Pogrijesis, pa se sledeci put ispravis. Ok – vazno je da drustvo funkcionise i ide dalje. Kad vam B nije po volji (htjeli ste A), pokazite razumijevanje (nesto jace od agenta ga tjera da uradi B) i podsjetite ga da sledeci put uradi A. Da nauci. Ne trazite da se promijeni. Insistiranje na promjeni boli, frustrira, puni neurozom, agresijom i otporom, jer je neprirodno. Nemoguce. Nauciti: da. Primijeniti: da. Promijeniti (se): ne.

Sonberg (Schoeneberg) je cesto u svom zivotu donosio neke (pogresne?) odluke jer mu se uvijek kao prepreka postavljao ponos. Sigurno su te odluke mnoge nervirale. Mozda je neko i zaplakao?Ali ako ste bili sa njim kad je imao 20godina ili makar ako ste culi tu pricu, razumjecete. U 20-oj godini je napisao Drugi gudacki kvintet koji je odisao necim novim. To je osjetio njegov prijatelj Zelman i pokazao je djelo tada vec ostarjelom Bramsu. I Brams je naravno osjetio u tom djelu svjezinu necega novoga (kasnije ce muzicari opisivati dozivljaj kao „dah sa druge planete“!) i ponudio je mladom, nepoznatom i neafirmisanom muzicaru da ga skoluje na muzickom konzervatoriju (Brams sve placa). Sonberg je to odbio jer je bio ponosan. Pogresno? Jedino moguce? Pravilno? Nepravilno? Ma dajte! Ko to sad gleda i ko to sad treba da odgovori. I ko zna pravi odgovor? Cinjenice:

Sonberg nije mogao drugacije

Okolina je trebala da razumije i

Da u buducnosti sve njegove „pogresne“ odluke vidi u tom svjetlu.

Sve bi bilo lakse.