Ili jos malo o (ne)slobodnoj volji.
A Arnold je Arnold S’nberg (ovo je nekakva moja transkripcija izgovaranja njegovog komplikovanog prezimena – Schoenberg, a ja dolazim iz dijela Jugoslavije gdje se i dalje pise kako se govori). Dakle Arnold, becki Jevrej, kompozitor, izumitelj atonalne muzike, lider jednog revolucionarno novog muzickog pravca. Kad se samo pogleda koji su Jevreji u isto vrijeme zivjeli zajedno sa njim u tom dijelu Beca (geto!), bilo bi vise nego dovoljno za osnovati akademiju nauke i umjetnosti prema svacijim kriterijima.
Pisao sam malo o atmosferi u Becu sa pocetka 20-og vijeka. Kao u ekspresnom loncu (Pretis), gdje je ona pistaljka sto zvizdi i sisti i ispusta paru, korpus umjetnika i naucnika vremena. Ipak pritisak je toliko rastao da je nasem Gavrilu bilo nemoguce da ne uleti u postavljeno scenu i povuce odlucujuci potez…. Moralo je eksplodirati. Pa gdje bi nego u Sarajevu (Pretis lonac, UNIS, Vogosca)???
Arnold zivi komplikovan zivot. Sa svih strana ga sustizu problemi. Na porodicnom planu razocarenja, prevare, a na umjetnickom nerazumijevanje. Kako sve to prezivi covjek i ostane normalan (da li? Straus, kolega kompozitor – ne mijesati sa onim valcer majstorima – govorio je da Arnoldu treba psihijatar, da bi bolje bilo da stane pod pljusak kise, nego da se hvata nota…)? Godinu dana prije pocetka Prvog svjetskog rata, u Becu Arnold ima koncert koji se zavrsio skandalom: publika je vikala, dobacivala, kad je koncert prekinut bilo je i fizickih okrsaja (Koncert je poznat pod imenom Skandalkoncert). Zena ga vara, prijatelji ostavljaju. Zamislite, sjetite se… teska situacija u zivotu ostavi trag godinama. I ne treba vam nego ta jedna… A Arnolda razocaraju prijatelji svake godine, zena ga ponavljano vara njegovu umjetsnost vecina odbacuje, a on ipak umre 40 godina nakon toga?! Sta vise u tim poslednjim (americkim) godinama zivi najsrecnije… Ali hajmo samo ispratiti jednu liniju u njegovom zivotu, da vidimo koliko je mogao da se tome odupre i primjeni slobodnu volju?
Linija pocinje sa Anom O. Indeks (prvi, od koje je sve pocelo) pacijent cuvenog francuskog neurologa Sarkoa. Ona je manifestovala psihicki poremecaj koji je Sarko nazvao histerijom. Znaci za histeriju imate prema originalnim kriterijima sledece ingredijense: zena, psihoza, seksualna pozadina, podsvijest. Ovu liniju nastavlja Frojd (Sarkoov ucenik, uspio je jos vise proslaviti Anu O) i naucno je fundira tako da se odrzi. Jos jedan Jevrej (Jevrejka) kozni doktor (sic!) Papanhajm (kasnije vise proslavljena kao borac za liberalizaciju zene nego kao dermatolog), bude angazovana od Arnolda da napise libreto za njegovu buducu operu. I doktorica inspirisana brojnim setnjama po sumama banjskih lijecilista pise o Zeni koja „luda“ od nesrecne ljubavi baulja sumom i trazi svog ljubavnika. Sudbina je nanese (suma je velika!) da nabasa bas na njegovo mrtvo tijelo. Ona – sto bi mi rekli – ludi jos vise i sumnja da ga je ubila njena konkurencija. Ipak slusaoci (gledaoci, konzumenti) opere („Erwartung“, Ocekivanja) razumiju da ga je ona zapravo ubila iako nije bila toga svjesna. Opera je nastala 1909. Godinu dana ranije je Artura prevarila zena sa njegovim uciteljem slikanja (momak mladji 12 godina) koji se nakon „scene“ i „raspleta“ ove privatne drame, objesio*. A nasa doktorica, dermatolog je u rodu sa Bertom Papenhajm, poznatijom kao Ana O…. Joj gdje ste scenaristi, pisci filmskih scenarija da ovo srocite u sjajan film??? Prije nego sto Malkovica biologija i prirodni zakon ne sprijeci da dobije naslovnu ulogu…
Dakle, slobodna volja. Zanimljivo je da ljudi lose akcije drugih izvedene u realnom vremenu, znaci tu u neposrednoj proslosti, tumace snazno obojeno vlastitim emocijama. Tu ima puno ljutnje, nerazumijevanja, agresivnosti, ruganja, cudjenja i svakolika kritika se svodi na konstataciju da je (mucenik ) kriv jer je donio pogresnu odluku. Ali kako vrijeme prolazi, slika postaje bistrija, ociscenja od buke emocija i raste osjecaj razumijevanja. Razumijevanje i puno postovanje neminovnosti tudjih odluka postaju gotovo zakon kada se radi o ljudima koji su donijeli odluku ili davno u proslosti ili daleko (po znacaju) od nas. Sta tek reci za potrebu nauke da prvo istrazi neciji zivot, okolnosti, pa da bi tek onda mogla da kaze koju ozbiljnu rijec o djelu? Svaki detalj je vazan i onda se poruka i ideja djela (djelovanja) otvara kao A4 bijeli papir ispisan jednostavnim i razumljivim tekstom. Zakonitost izmedju okolnosti i djela postaje ocita. Jos jednom pobjedjuje prirodni zakon.
*
Kad vas jednom put nanese u Bec, pustite Kertnerstrase ili Zaher hotel – otidjite u Lihtenstajnstrase br. 68. Stanete ispred vrata na kojima pise 68-70 ( u prizemlju je frizer). Stanite i zamislite se. Gore na spratu se mladi slikar Rikard Gerstl objesio. Evo sad znate i zasto. Malo nize dolje (br. 20) zivio je Arnold sa svojom Matildom. Bonus je da je u paralelnoj ulici (prva zapadno, Nusdorfer) rodjen Subert.
Jugonostalgija 