Mjerenje

Ljudi od fizike nas ubjedjuju da nema teze stvari od mjerenja. Em je mjerenje problem, em je tesko definisati sta je normalno. Jer sta je mjerenje? Poredjenje sa normalnim. Odstupanje od normalnog.

Stvarno ne znam sta da kazem na ovo! Moze i ovako i – onako. Ovako? Ja, naravno: i ja mogu sebi dozvoliti komoditet da budem – budala. Obican, tzv. mali covjek koji je po definiciji alergican na sve slozenije teme i brine se samo o golom prezivljavanju. Ostali (iz naroda) ga opisuju sa poskocicom „u-se, na-se i pod-ase“. Prepoznajete li ga? Vidite li ga pred sobom? Evo, da vam pomognem ilustracijom. Nesto izmedju Milana Srdoca i (Gidre) Bojanica. E, on. Njega bas briga za mjerenje. Kilo je – kilo, metar je – metar. Ma, ne interesuje ga. Zapravo se zabrine tek kad ga saobracajna policija uhvati mjereci prekoracenje brzine. Zabrine se znaci, tek kad nekoliko dinara (kuna, EUR-a, marki…) neplanirano mora da ode u tudji dzep. Tudji, tudji, u drzavni, nece sigurno…..

A onako (iz „ovako ili onako“)? E, tu su oni komplikovani ljudi, ljudi koji nikad nisu zadovoljni, kojima stalno nesto smeta. Oni ce odmah razumjeti problem ali to im nista nece pomoci: nacice oni istog trenutka drugi, samo da sebi i ostalima zivot ucine komplikovanim. Ali, ok, za potrebe ove price, vidimo da ipak postoji jedna grupa ljudi koja razumije o cemu ja ovdje govorim.

Mjerenje je tesko. Posebno su ga pristalice kvantne fizike iskomplikovali! Za njih vise nije nevazno da li se mjerenje dogadja na prolasku kroz prepreku ili na ulasku u oko. Ne, oni su toliko iskomplikovali stvar da mjerenje kao akt, opisuju sa donosenjem odluke (egzekucija). I sad razumijete i sami da kad mjerite brzinu kretanja automobila, nije isto da li vi donosite odluku (mjerite) kad auto prodje mjerni instrument ili kad udje slika u vase oko. Ne, ne kazem ja da svi koji nisu jednostavni, nego su slozeni, da oni automatski pripadaju eliti kvantne fizike! Ne, ali pripadaju makar skepticima. Pripadaju mislecim ljudima koji se zapitaju….

Dobro. Prostim ljudima se ne moze pomoci: bice kaznjeni za brzu voznju. Iskalice se kod kuce na prvog na kojeg naidju. Mada bi trebali da unesu malo sumnje u apsolutnu vrijednost izmjerenog, jer prema onim drugim, sve je relativno. Makar da se pozovu na Ajnstajna. Evo, zapamtite samo: Ajnstajn.

Vi sto citate, intimno, tiho, bez mnogo buke, svrstajte se u jednu od ove dvije grupe. Slobodno. Niko ne mora da zna. Cisto, onako za sebe, za potrebe eksperimenta. Dvostruko slijepog, kako kazu moderni istrazivaci. Slijepi vi, slijep ja. Kako procijeniti jeste li uspjeli u zivotu? Ne mislim na bankovni racun, broj kuca ili konjskih snaga u garazi. Ne. Mislim na – zivot. Jeste li uspjeli u zivotu? Jeste li srecni? Patite li za necim? He, he, hajmo sad prvo oni („onako“), oni slozeniji, oni sto sve vide i razumiju. Oni sto se ne zadovoljavaju sa U-se, na-se i pod-ase. Imate li vi objektivan nacin da izmjerite i da odgovorite na pitanje? Nemate? Da, da…. A mogu da pitam i one jednostavne („ovako“) – za njih nema teskog pitanja, zar ne? Njima je sve lako. Kako bi vi izmjerili stepen srece u zivotu? Vama Aristotel ne pomaze, jer Aristotel tvrdi – neka moji kriticari primjete: ovo tvrdi Aristote, ne ja. A-ri-sto-tel – ne ja. On kaze: najveca je sreca u kontenplaciji. Joj, Ari, daj majke ti! Toliko velika greska, pocetnicka, da ne mogu vjerovati da se to tebi omaklo. Pa bolan, Ari ne mozes bolan, prvo pogledati sebe, pa onda probati da definises srecu?! Valjda se definicija odnosi na sve ljude??? Ti si citao cijeli zivot, razmisljao i – pretpostavljam – neko te je ometao. I naravno, za tebe je najveca sreca da te se pusti na miru, da razmisljas. I sta to znaci? Da je najveca sreca za trkaca kad ga se pusti da trci?? Ari, ja ne znam cemu te je Platon ucio, ali ovo oko srece – nisi bio na casu, sto bi rekli u Bosni.

Mora da se nadje univerzalni instrument mjerenja srece. Nesto sto vazi i za filozofa i za sportistu i za prostog i za slozenog…

Evo! Indijansko ljeto. Instrumentalna verzija. Joe Dassin Indian Summer (L’été Indien) lyrics (HQ) – YouTube. Poslusajte. Ako vam krenu suze….. boga mi…. A ako jedva i primjetite i nastavite da jedete sarmu, bravo! Uspjeli ste u zivotu. Bez obzira kojoj grupi pripadali. Jos jednom, bravo.