Mora da ceka! Mislio sam dalje istrazivati sta je to sto Skandinavcima otvara put ka zajednickoj sreci ( i da oni iduci putem ka zajednickoj sreci, ne primjete da na individualnom planu, gube tu i tamo!), ali ponukan jednim video zapisom sa interneta, odlucio sam da ova analiza mora malo da saceka…
Dobio sam – kao sto svi vi dobijate dnevno – zapis koji je neko snimio, neko stavio na internet, neko od toga zaradjuje, …. ali nema veze: vidio sam ga. U filmicu, dugom 20-ak minuta radi se o voznji automobilom kroz Jugoslaviju 70-ih godina. Sjede neke tri zene u jednom simpaticnom dzipu, renta-kar Avisa, ljeto je ili makar, kasno proljece i one ti fino od Sentilja do Ohrida, bez zurbe, pa malo na Plitvice, malo u Postojnu, malo u Mostar, malo …. Sta dominira (video) zapisom? Mir i spokoj. Moram da ponovim: mir i spokoj. Nema nikakve veze ni gdje su, ni kuda idu, ni koliko to kosta – najvaznije je da i one (putnici) i svi oko njih osjecaju mir. I spokoj. Kao u nekom distopijskom filmu – na pocetku, jer filmovi o distopijama u drugoj polovini obicavaju da srljaju u haos- kada nam reziser pokazuje idealno drustvo. Znate one scene (u takvim filmovima): kao u reklamama! Ljudi lijepo obuceni, nasmijani, opusteni. E tako je i sa ovim zapisom! A on nije reziran sa ciljem da reziser-psihopata proturi nekakvu ideju. Ne! Zapis pokazuje nasu tadasnju stvarnost! Jugoslavija 70-ih godina, prelaz proljece, ljeto. Ok. Ima dosta zemalja gdje nije potreban ovaj rigidni okvir (70-ljeto) pa da bude sjajno. Uzmite …. Svajcarsku. Godina? Bilo koja. Godisnje doba? Bilo koje. Bukvalno: Bern, ljeti ili Sent Moric zimi – svejedno je: sve je dobro. Ali, jedna je Svajcarska. Oprostice te, ali uzmite …. Ameriku. Je li svejedno o kojoj godini govorimo? Boze sacuvaj. Skoro pa svaka godina (tamo) je opterecena nekim uzasom: Kenedi, Vijetnam, Menson (Seron Tejt) , crnici, … pa opet crnici…
Sta hocu da kazem. Nije Jugoslavija bila Svajcarska. Konacno, eno Svajcarske sa svim svojim kantonima, a mi? Ali, i Jugoslavija je kao i vecina zemalja imala svoj zenit blagostanja. Mnoge nisu ni jedan. Pa sta bi????
Pogledajte zapis. Sve tece mirno i bez frustracija. Glavni glumci i njihovi kontakti, svi su opusteni, mirni i dobro raspolozeni. Danas?
Danas? Ko je danas zadovoljan? Mislim na ovaj isti region od Setilja do Ohrida. Ko je zadovoljan i trlja ruke? Politicari. I to onaj agresivni dio, koji ne preza ni od cega, koji se agresivno „ugradjuje“ u sve finansijske transakcije kako bi zaradio i kako bi …. sta? Da, zaista, sta??? Politicar ce (si) kupiti BMW. Sjesce konacno, poslije 25 godina mucenja na sjedistima Zastavinih auta, na kozu, kvalitet, solidnost Zapada. Ok, nije malo. Zena? Zena ce kupiti garderobu i bice srecna. Djeca ce moci da se skoluju u Vasingtonu. Jaaa, …okej… porodice? Gdje su djeca? Pa ja (politicar) sam ih otjerao. Mogla su u Jugoslaviji, studirati tu na zagrebackom Univerzitetu (ne Sveucilistu! Od toga je sve pocelo! Na Univerzitetu!!) i biti u kontaktu sa roditeljima. Ovako? Oni u Sijetlu, mi u Zagrebu. Sreca? Jasta je. Hocu reci, lako je objasniti zasto su DANAS svi nesrecni i pored mase novih drzava, novih vlada, novih ministarstava, nivih tendera i novih para. Neka danas one tri gospodje sjednu u Avisov dzip i krenu od Sentilja do Ohrida. Granice, mjenjacnice, razlicita osiguravajuca drustva, ojacana korupcija, nervoza, mrznja na svakom koraku…. Ja mislim da bi vec kod Trakoscana, okrenule nazad za Grac.
Jugonostalgija 