Tomas protiv Viljema

Tomas je zapravo Tomas Bejis (Bayes) matematicar i statisticar – Englez -koji je u 18. vijeku (1763) objavio svoj rad u kojem je definisao statisticku vjerovatnocu dogadjaja (to i to ce se dogoditi sa ovom i ovom vjerovatnocom). A Viljem? O Viljemu sam ranije pisao (Viljem od Okama). I on je Englez?! Boze, toj naciji je dosadno od kad se pocelo pisati…. On je jos u 13. vijeku objasnio uzrok dogadjaja (ako ima vise mogucih uzroka, uzmite onaj koji je najvjerovatniji i najjdenostavniji). Najednostavniji nacin da se Okamov zilet objasni jeste komentar: “ De, boga ti ne komplikuj!“

I sad sam ja proveo svoj cijeli radni vijek (naravno u prirodnim naukama, tzv. egzaktnim naukama) dok me je bacalo od Tomasa do Viljema. Ja sam se rano opredjelio za Viljema, ali sam tek pred kraj radnog vijeka shvatio kako da svoju orjentaciju artikulisem. Isto je i sa Tomasom: od pocetka sam ga mrzio, ali sam tek evo, sad, pred kraj razumio odakle vjetar puse….

U matematici i statistici su naravno, razradili do detalja Bejisov metod, ima tu masa formula, skupova, unija skupova, presjeka skupova…. ma cijeli zivot su „uspjeli“ zbiti u tu formulu. Sta ce biti sutra? Eto ti model, pa vidi. Za nas koji nismo matematicari i koji ne razumijemo statistcke formule, model je prerastao u sinonim za cijelu nauku, cijelu ideologiju razumijevanja i objasnjavanja prirodnih nauka. Kaze se Bejesijanska nauka, Bejisov nacin objasnjavanja stvarnosti. I tako se mnogi medju nama osjecaju, ne samo dobro, nego i nekako posebno, ako svoj metod rezonovanja nazovu Bejisovim iako su daleko od svih onih faktora jednacine, kako onih sa lijeve strane, tako i onih sa desne. Otprilike kao neki stari doktor pred penzijom koji je u toku studija bio demonstrator na vjezbama anatomije, a sad vise nije siguran da li se one dvije komore srca zovu mala i velika ili desna i lijeva… ? Ali nema veze, vazno je ostati na putu i zadrzati izraz lica. Glumiti.

Sta je mene opredjelilo za Viljema, nema potrebe sad da ponavljam: sve pise u ranijim tekstovima. Glavna informacija, odnosno stub koji nosi i Viljema i njegov zilet, jeste sjajna filozofska istina (koju sam takodje ranije pominjao) i koja kaze da se nase znanje sastoji od dijela istine i dijela vjerovanja. Strasno vazna istina (kad je nas jezik u ovim naprednim razmisljanjima deficitaran, pa nemamo dovoljno rijeci – moram sve zvati istinom?!). Sta znaci to? To znaci da pravog, ljudskog, tolerantnog razgovora ne moze biti ako se ne podje od pretpostavke da smo samo djelimicno u pravu. Znaci, sve ono sto zovemo ubijedjenost („siguran sam“), predstavlja samo platformu za manje ili vise bucnu svadju. Niko – po definiciji gorecitirane formule – nema znanje koje je jednako istini. Svi u svom znaju imaju manji ili veci dio – vjerovanja. I sta cemo sad? Ma nista! Budimo samo svjesni toga i jednako vazno, budimo tolerantni.

Ali! Cini se da je ova ideoloska razlika generacijski uslovljena. Mi stariji smo skloniji da vjerujemo Viljemu, dok mladi ulaze u svoj radni vijek naoruzani Bejisom. Zasto? Pa prvo zato sto je Bejis za mlade skolovane ljude atraktivan. Naucli su nesto od statistike i misle da je sad svaka njihova odluka ispravnija, jer ima iza sebe nesto malo nekakve statistike (primjetite: u svakoj struci imate po jednog statisticara u timu, kojeg svi pitaju, on/ona strpljivo objasnjava, dzaba, vi nista ne razumijete i moracete doci opet). Drugo, mozda vaznije. Mladi strucnjaci zive u vremenu izrazenog individualizma. Sta to znaci? Ne, to ne znaci to sto djeluje na prvi pogled: ja, pa ja. Ne. U masi, nas koji vicemo ja, pa ja, svi smo – nestali. Ja sam kao individua zapravo nestala u masi istih. I to su ljudi razumjeli i – okrenuli su se sebi. Sasvim dobra i efikasna kompenzacija za ovo sivilo jeste materijalni i psiholoski hedonizam. Posao se uradi onoliko koliko mora, pazi se da se ne pogrijesi (kazna boli), a sve ostalo vrijeme se posveti vlastitim uzitcima. E tu ovaj mladji Engez (Tomas) ulazi kao porucen. Odluke cemo donositi kvazibejisovim metodom, citiracemo svaki svoju statistiku (!) i osjecacemo se dobro. Ako se dogodi da dvije statistike za isti dogadjaj vuku na suprotne strane, slegnucemo ramenima i otici. Mirno i (samo)zadovoljno. Ali odluka se mora donijeti, jer to trazi interna logika zivota. Tada na scenu stupe stariji, opredjeljeni za Viljema i donesu najjednostavnije rjesenje.

Mislite li da sam ja kao stariji ogorcen na mlade? Mozda ljubomoran? Ne. Bacimo malo svjetla na „njihovog“ Bejisa.

Korona. Porijeklo, klinika, epidemiologija, sirenje, lijecenje, mjere, vakcina. Uzmite bilo koji od ovih aspekata i provucite ga kroz Bejisa (bejesijanska nauka). I? Kako je virus nastao? Kako se siri? Koje su mjere zastite najefikasnije? Koja je vakcina najbolja? Treba li nam maska na licu? Valja li Astra-Zeneka (AZ) za one od 65 i kusur godina? (Opet) primjetite: svi tzv. strucnjaci, sve Tomasova djeca, citaju ISTE publikacije (nema drugih, virus je stigao prije godinu dana!). Ali, kuku, citaju svaki na svoj nacin i iznose razlicite zakljucke???! Maska je dobra kao zastita tebe od mene koji nosim masku. Ne, maska stiti i mene koji nosim maksku. Njemci kazu, ne AZ za starije (Svedjani odmah kao streberi, kopiraju). SZO kaze, ne, dobra je za sve. Mislim! Ej, ne radi se o meni, mojoj porodici, mi kao citamo i tumacimo. Ne! Eksperti sa velikom platom i velikim iskustvom u citanju. Znaci nije do njih krivica. Nego ? Do Tomasa, naravno.