Varg Veum

Razumijem da vecini ovo ime nista ne znaci. Ali Skandinavcima bi moglo znaciti!

Varg Veum je izmisljeni lik, privatni detektiv lociran u Bergenu, stvoren od norveskog pisca ‘krimica’ Gunara Stolesena. Moje druzenje sa piscem je pocelo prije 23 godine kada sam pravio prve korake unutar komplikovanog procesa ekonomske emigracije, gdje je ucenje jezika zemlje domacina, skoro pa najvazniji dio. Kada su bile cuvene politicke demonstracije (tzv. setnje) po Beogradu sa onim jos cuvenijim lupanjima serpi (sto je kasnije prihvatio citav svijet, iako se niko pomocu tih serpi nije rijesio svojeg problema!?), kolona demonstranata je isla pravcem od Terazija ka Slaviji, a ja – od Slavije ka Terazijama. Sjajna ilustracija citavog mog zivota! Ja bih se iskrcao iz ‘trole’ dolazeci sa Banjice, u Kneza Milosa, odmah preko puta Beogradjanke, pa polako desnim trotoarom ka lokalima gdje sam ucio norveski jezik. Mimoilazio sam se sa kolonom demonstranata, a i oni i ja smo bili uvjereni da imamo dobar plan za rjesavanje nagomilanih problema. U to vrijeme (1997) ucenje norveskog je bilo vrlo bazicno („Moje ime je…. Gdje se nalazi apoteka?“), ali vrijeme je proslo, neki kolokviji su se ispolagali i moje pasivno znanje jezika je dostiglo potreban nivo da bi mogao citati tekstove i slozeniju literaturu. Isao sam redovno gore iznad Senjaka u norvesku Ambasadu po nekoliko primjeraka Aftonpostena i dok su stari Beogradjani zalili za vremenima kada se srpski jezik mogao uciti citajuci Politiku, ja sam zaista ucio norveski citajuci ovaj njihov najugledniji list. I dan danas sa divljenjem gledam na tu vrstu ulaganja i trosenja energije! Sati i sati ucenja jezika koji nikome ne treba, za to vrijeme aktivno zanemarivanje svega ostalog sto cini zivot i sve to zajedno uz krajnju neizvjesnost da ce bilo sta uspjeti. Bilo kako bilo u novembru 1997. pojavili smo se u Norveskoj (kako smo to izveli, bice tema posebnog teksta, jer je definitivno zanimljivo, bas kao i sam kraj naseg zivota u Norveskoj!). Nasi domacini norveskojugoslavenska familija su mi dali naramak Gunarovih knjiga i tog trenutka je pocelo moje druzenje sa Vargom (norveski, vuk). Naravno, nisam ga zamisljao onako kako su to smislili filmski umjetnici praveci istoimenu seriju sa Trond Espen Seimom u glavnoj ulozi.

Odmah moram reci da ili sam malo zaboravio atmosferu u toku citanja knjige, ili je serija odlicna, ali danas mi je utisak da su filmski radnici odlicno odradili posao. Norveska je – poznato je – prelijepa zemlja i to su u seriji obilno koristili, a Bergen grad u kojem se sve dogadja, izgleda tako da ce svi pozeljeti da ga posjete. Ja sam imao srece da u toku mojih godina u Norveskoj, budem u Bergenu 2-3 puta, ali sve je to bilo pod stresom nekakvih nostrifikacijkih kurseva, tako da definitivno treba planirati novu posjetu, na miru i uz dovoljno vremena. Cak nije bitno hocete li uspjeti uhvatiti bas onih 165 dana kada ne pada kisa (200, pada), jer uz dobar kisni mantil sve postane dio sarma ovog prelijepog grada.

Ali Trond.

Razumijem ako necete vjerovati, ali ja se jos nisam ni dohvatio onoga o cemu sam htio da pisem?!

Varg je mlad detektiv, hrabar, inteligentan, sarmantan sa snaznim i tvrdim moralnim stubovima. Nisu ti moralni kriteriji uvijek u harmoniji sa ustanovljenim, prdju tu i decilitri ‘Akevita’ (skandinavska rakija, gdje je vremenom originalni naziv Voda zivota, preinacen i skracen) ali Trond ima sto bi mi rekli jedno lijepo i milo lice. Varga sigurno ne bi mogao glumiti ni Dragomir Bojanic Gidra, ni Spiro Guberina, ni Kantona (bivsi fudbaler M. Junajteda). I sta je redovni klimaks svake knjige (epizode)? Varg vodjen svojim instinktom ojacanim i pricvrscenim na vlastiti moral, u svakoj epizodi zapadne u bezizlaznu situaciju gdje ga svi mrze, ne vjeruju mu, potcjenjuju, sumnjaju u njega ili cak optuzuju za manje ili vise zlocine. Svi od njegove djevojke, prijatelja iz djetinjstva, novih poznanika, prolaznih ljubavi ili stalnog partnera – sefa bergenske policije . Znaci u trenucima najvece krize i stresa, kada sve ide naopako, kada ljudi stradaju oko njega, Varg zadrzava cijelo vrijeme izraz lica kao recimo otac koji gleda u tek rodjeno dijete. Izraz lica koji odise spokojem, ljubavlju i toplinom. A svijet se rusi oko njega. Dobro, dobro, zna i on zabiti glavu u sake, zna i on bitti ocajan, ali u direktnom kontaktu sa onim koji ga osudjuju za nemoral, on ih gleda kao sto Isus gleda na svoje krvnike.

I ova nadmoc kojom Varg zraci ostavlja na gledaoca mnogo jaci utisak nego sto je cinjenica koju svi znamo da su i Gunar i scenarista i reziser na njegovoj strani i da ce mu pomoci da svaku epizodu zavrsi uspjesno. Ova nadmoc treba nama gledaocima da bude neka vrsta instrukcije kako da se nosimo sa nevoljama kroz zivot. Sve dok covjek zna da je ucinio sve da nekoga zastiti, da nekome pomogne, da se nalazi da pravom putu, nikakve lazi, napadi ili saplitanja na tom istom putu, ne trebaju da ga cine nesrecnim niti neraspolozenim. Sto bi rekli u vojsci: sve ide u rok sluzbe. Neizbjezne su sitne ili krupne gadosti od ljudi iz nase okoline, one dolaze sigurno kao sto dolazi kisa u Bergenu, ali ako imamo dobar i nepromociv mantil, sto znaci da smo sigurni da imamo dobar cilj, sve ce se drugo osusiti i nestati uz prve zrake sunca.