Ima li lijeka za zdravstvo?

(Uticaj Navalnog na kvalitet svedskog zdravstva)

Nazalost, univerzalnog, lijeka ili formule koji bi vazili za sve zemlje svijeta – nema. Jos dugo cemo zivjeti u podijeljenom svijetu, gdje jedni imaju pare, a drugi nemaju. Trenutno se ova nevolja jasno vidi, ili makar naslucuje – a vidjece se za par godina, kroz vakcinaciju protiv korone: ko ima pare kupio je, ko nema – ceka.

Polazna premisa je da je zdravstvo uzasno skupo. I ne samo sto je skupo u svakom dijelu procesa, vec je skupo i u „nastajanju“, sto znaci da zdravstvo skupim mjerama, sada i ovdje, stvara drustvu nove skupe probleme za buducnost. Lijecenjem leukemije potrose se velike pare, a bolesnik cesto – ne uvijek – ide dalje kroz svoj zivot noseci sa sobom nove umnozene probleme nastale prethodnim lijecenjem, probleme koji ce opteretiti drustvo koju godinu kasnije. Ili zapravo bez pauze (tzv. rehabilitacija)…. . Mora li usluga biti tako skupa i moze li se pojeftiniti?

Zdravstvenu uslugu cine osoblje, prostor i instrumenti (lijekovi). Osoblje mora da se skoluje dugo i od te stavke u jednaciji (njihove plate) ne moze mnogo da se ustedi. Prostor mora biti svjez, moderan i ne smije doprinositi pogorsanju zdravlja. Ovdje mozda ima malo prostora za snizavanje cijena, ako se trziste za one sto grade zdravstvene ustanove malo bolje uredi, ali usteda je minimalna. Lijekovi?

Lijekovi su zanimljivi! Em su najskuplja stavka, em bas tu ima prostora da se utice na smanjenje troska. Lijek je skup jer industrija strahovito puno ulaze u proces pronalazenja lijeka. Bolest se mora prouciti, bolesnom mehanizmu se mora ponuditi serija novih supstanci po principu „pokusaja i greske“, od starta se zna da ce od 30 testiranih molekula, mozda jedna proci do trzista i apoteke. Godinama se neko penje po planinama ili roni u okeanima trazeci … nesto. Molekul koji ima neka posebna svojstva. Pa se prenese u laboratorije, pa studije, testiranja, pa logistika, pa lobiranje, reklame, promocija, pa dozvole, licence… Uskoro ce se prestati peti po planinama, vec ce dizajnirati molekule u laboratoriji, igrajuci se sa atomima i vezama. I kad se sve ovo sto objektivno opterecuje cijenu sabere i gurne u taj jedan jedini poslednji, uspjesni (?) molekul, cijena ispadne nestvarna. Industrija je zastiti patentom i nema mrdanja. A na trzistu industrija – sta se tamo dogadja? Cijelo trziste lici na Koka-Kola – Pepsi situaciju: veliki kupuju manje i uskoro cemo imato samo dva velika igraca koji ce monopolom nastaviti da „ubijaju“ finansije cak i finansijski najjacih drzava. Na prvi pogled bi se moglo zakljuciti da industrija samozadovoljna (prinudjena?) salje masne racune drzavama i u isto vrijeme sijece granu na kojoj sjedi? Jednog dana ce drzave reci, nemamo vise para. Naravno da nije tako crno-bijelo. Para ima. Koliko volis. A ako nema, napravice se. Ova poslednja pandemija je pokazala kako se niko ne brine previse za pare, one fizicke, papirne sto valjda leze negdje ispod zemlje. Jok! Ima elektronskih koliko treba. Mada, ni ovaj fenomen ne moze trajati beskonacno…. Jos uvijek imaju uredjene zemlje domacinski osjecaj, pa i pored emitovanja novih para (ranije, stampanja), unutar drustva mora da se vrse preraspodjele. I onda imate, bukvalno da ako se u nekoj opstini sa 50 000 stanovnika pojavi jedan bolesnik cije lijecenje godisnje kosta 200 000 EUR i tako, dozivotno, pogodjena opstina ne moze vise da razvija njegu djece i starih kao sto je to samo prije par dana planirala. Nema novih vrtica, ni personala, nema obilaznice oko grada, nema bazena… . Klinika u kojoj ja radim, zavrsava svakog decembra sa minusom od milion EUR, a svakog januara pocinje od nule?! Naravno sa istim cjenovnikom i istim instrumentima za naplatu, pa onda i sa identicnim rezultatom (minus) sledeceg decembra. Neko je negdje izracunao da je jeftinije progledati kroz prste i zaboraviti minus, nego formirati realne cijene za usluge i time otvoriti bezbroj novih finansijskih rupa u drustvu. Svedska kao mala zemlja (9 miliona) placa skupo lijek jer se cijena formira prema americkom i njemackom trzistu koji imaju zajedno 200 miliona kupaca, a industrija gleda da se tamo naplati za svoje astronomske troskove i investicije. Nazalost, ova se nepovoljna kretanja unutar finansijske konstrukcije zemlje ne osjecaju po vertikali cijele konstrukcije. Niko ne cuje nikakvu skripu. Gibanja se osjete samo dolje u bazi u temeljima konstrukcije (v. prethodni tekst), medju ljudima koji rade sa bolesnicima. Tu se sve vise i vise mora prioritirati, preraspodjeljivati, odustajati, odgurivati, zatvarati oci… Nervoza, ljudi napustaju posao, svadje, rezultati su ovih vibracija. Zasto se ne osjeti visocije? Pa zato sto odozgo, prema dolje, ljudi se postavljaju prema jugoslavenskom principu: „nadzornik“ ce muciti ispod sebe, a iznad sebe ce slati umirujuce poruke. I tako radi cijela piramida gdje su svi osim onog poslednjeg – ne sprata, nego – sloja, zadovoljni i nemotivisani da bilo sto mijenjaju. Oni koji bi da unesu malo novog, svjezeg vjetra budu efikasno ucutkani, jer ni jedna drzavna bolnica ne bi trpjela Zlatana Ibrahimovica: njegovi golovi samo donose probleme, a onda i njegovo arogantno ponasanje, smeta.

I, ima li lijeka? Pa… ima. Ali ne odmah. Navalni bi nam mogao pomoci! Ruski opozicioni politicar minornog znacaja, ali ipak veceg od – mojeg. Navalni radi dosljedno i ne stedeci sebe na stvaranju kolektivne svijesti kod Rusa, svijesti koja ce Rusima dati samopouzdanje i podici nivo politicke emancipacije. Kratko, Rus ce osjetiti da ima moc kao glasac, shvatice da zivi u ruglu od drzave i konacno ce shvatiti da moze da ucini mnogo vise od kupovine Stolicnaje. A kad se jednog dana postigne kricna masa i kada konacno vidimo Putinu ledja, svanuce i svedskom zdravstvu. Kako? Fino. Prije nekih 15-20 godina Svedska je sasvim pravilno definisala pravac svog razvoja, maksimalno smanjujuci ulaganja u odbranu. Okej, nastavili su da prave avione i topove i da ih prodaju ratobornim Arapima (plus strana), a svoju odbranu su sveli na jednu grupu bradatih raspojasanih momaka koji su se dicili M48 puskama. Minus strana. E, a onda je dosao ovaj idiot Vladimir i kao svoj politicki cilj odredio: sto vise konflikata to bolje. Dio te strategije su bili i preleti ruskih aviona nad Svedskom. Ulasci podmornica u svedske vode. I ove igre nadjose svoje partnere u Svedskoj i krenu megalomanska obnova odbambenih potencijala Kraljevine. Mislim, smijesno, jer da Rusi imaju ozbiljne namjere…. mislim, … tesko…. Ali uzasno skupo. I naravno, preraspodjela. Ne kazem ja da su sve pare iz zdravstva otisle u vojsku. Nije tako jednostavno, ali, zaustavimo odliv para u vojsku, pa cemo vidjeti renesansu zdravstva. To je sigurno. Danas Svedjane njihovo zdravstvo kosta 10% od nacionalnog dohotka. Za odbranu daju deseti dio. Sest i po milijardi EUR bi pomoglo. Samo naprijed druze Navalni. Navali.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s