Kad je sistem bolesniji od – bolesnika

Pisem o Jugoslaviji? Neee. Ma jok! O Svedskoj.

Vi svi koji ovo citate i koji zivite na raznim dijelovima ove nase mucene Planete, sretali ste se na ovaj ili onaj nacin sa lokalnim, svojim, zdravstvenim sistemom. A svi zajedno, se sjecamo naseg zdravstva i mnogi od vas, i dalje raspoluceni izmedju ostatka Planete i bivse nam Jugoslavije, pratite sta se tamo dolje dogadja.

Evo da odmah zavrsimo i sa (onom) Jugoslavijom i sa trenutnim sistemima u 6 novonastalih drzavica: uzas! Kratko i jasno. Treba li pojasnjenje? Treba? Ok, evo. Ona Jugoslavija je imala zdravstvenu zastitu koja je u prvo vrijeme bila besplatna (ovo je jedno tzv. „pozitivno brojanje“, ali skoro pa jedino!), ali kasnije kada su pristigli pravi racuni i kada smo shvatili da nema para za besplatnu uslugu, ista je nestala i dobijali su je samo oni koji su mogli da plate iz svog dzepa. No i pored toga, mjereno standardima razvijenog svijeta, bila je to jadna usluga, bez obzira ko i kako placao. Naravno! Naravno, medicina je struka, akademija, znaci jedna kombinacija znanja, vjestina i (umjetnickog?) osjecaja. A to znaci da je moglo u onoj Jugoslaviji biti i ortopeda i neurohirurga i radiologa koji su bili bolji od prosjeka u (e)M-D(i) Andersonu, Hjustonu ili na Mejo klinici. Primjetite, jedini koji su mogli da se mjere ili cak i prestignu „americke doktore“ (ili sto je za nas bio jos veci pojam, svajcarske), jesu bile „zanatlije“, znaci doktori koji su uslugu pruzali rukama. Ostali? „Filozofi“? Internisti? Mislioci? Ne sali te se. Doktori koji pruzaju uslugu na bazi licnog promisljanja, zakljucivanja, znanja (internisti, ljekari opste prakse…), ali i ogromna vecina „hirurga“, sve je to bilo daleko ispod prosjeka koji je vazio u svijetu. Danas? Nemojmo trositi rijeci. Ljekar opste prakse ce savjetovati „laganu fizicku aktivnost i dosta tecnosti“ za 80% bolesti. Znate ono kad se pred ljeto pojave natpisi povezani sa vrucinom i „stomacnim tegobama“…..

Ali da ne gubimo vrijeme na „Istocni blok“: tamo je i Bog rekao „Laku noc“. Da mi vidimo sta to Zapad moze da pruzi?

E, ali prvo – koji zapad?

Socijalisticki zapad ili „liberalni“ zapad?

Socijalisticki zapad ima kao ideologiju, da smo svi jednaki (pred zakonom, pred bolescu….), a „liberalni“ zapad ima idelogiju da onaj koji ima bolje komparativne prednosti (pamet, obrazovanje, pare, naslijedje, brzinu,…) treba da dobije i vise od servisa. Uh, vec ovo predstavlja strasno tesko pitanje…

Ali, mi govorimo o Svedskoj. Svedska je prihvatila ideologiju da smo „svi isti“, da svi immo iste potrebe i da svi zajedno, solidarno moramo pomoci da svi imaju isti servis (od drustva). Ali ovdje odmah treba reci: pare! Jer kad se kaze „da svi moramo solidarno pomoci“, to znaci da mora biti dovoljno para za svakoga da mu se pruze skupe usluge.

E, nema.

I Svedska je krenula u svoju odiseju, put ka viziji, uzvisenom cilju, da svima bude sve dostupno, racunajuci da ce u hodu rijesiti „manje“ nejasnoce i finansijske probleme. Sto bi rekli, „nobelt“ ili u prevodu, otmjeno. Mislim, nema se sta zamjeriti viziji: samo tak’a. Prste vizije da polizes. Ali vizija i zivot….? Dva svijeta…!

I sta imamo danas u Svedskoj, zemlji sa Karolinska institutom? Zemlji koja se reklamira kao cista, zdrava, postena i bogata? I koja se tako i prodaje??!

Imamo solidarno finansiranje zdravstva, organizovano na demokratskom principu sto znaci da svako moze da zaustavi cijelu stvar. Da, to je demokratija, zar ne? Vecina vlada, a manjina mora da se respektuje. Definisite mi sadrzaj rijeci respektovati. Ipak, onaj dio (solidarno finansiranje – citaj iz budzeta) je jos gori. Podjeca na nas cuveni vic o cevapima, somunu i pivu za malo para: nema, ali je jeftino. I tako, ni ovdje nema. Nema para. A kad nema para, nema plata. A kan nema plata, odose oni koji su ucili iskljucivo tehniku, a ne – nauku. Jer kad ucis nauku, onda steknes sirok uvid u problem, razumijes ga, vidis mogucnosti, pa, ako treba, mozes nekad i da se zrtvujes. E to su doktori. A sestre? E, one uce samo kako da ubodu. Zasto bodu, sta kroz iglu ubaciju… boga ti pitaj. I ne interesuje ih. Ma ni mrvu jednu. I onda dodje ta cuvena spona: „Za ove pare, da ja razmisljam….? Boze sacuvaj!“ Ali o plati razmisljaju i – odose. Rezultat? Masa (ok, dovoljan broj) doktora koji razmisljaju, vide mogucnost, spremni su za zrtvu, jednom rijecju, prave posao i – hronican, univerzalan manjak nizeg medicinskog osoblja koji bi trebao taj „izmisljeni“ posao da prenese do bolesnika. I sta je jos rezultat?

Uporedite Intersport i bolnicu u Svedskoj. Intesport ce uraditi sve da reklamom privuce kupca (ako treba i slagace), a bolnica? Ucinice sve da odbije bolesnika. I OVO je danasnje zdravstvo u Svedskoj: bolesnika OD SEBE. Sto dalje. Najveci autoriteti struke se angazuju da otjeraju bolesnika?! Niko nece da primi bolesnika, ako ima bolja „adresa“ (a definisati bolju adresu, jeste srz problema dezurstava i urgentnih centara: naci mjesto bolesniku telefonom), niko nece da posalje uput, niko nece da napise recept…. Sve ovo opterecuje budzet i smanjuje klinici finasinsijsku moc da platom sebi privuce sestru. E sad je sto bi rekli isti ovi Svedjani, samo je nebo granica kakve sve bizarne situacije mogu nastupiti u ovoj stalnoj, neprekidnoj, mucnoj telefonskoj trgovini sa pacijentima. Nema veze sto bolesnik ima 38 godina. Ako ce se odgovorni za personal muciti da skupe dovoljno personala za tri smjene, lakse je otjerati bolesnika, nego se napregnuti u poslovima personala. Lakse je da doktor telefonira okolo trazeci krevet, nego da sestra telefonira okolo da nadje sestru koja ce raditi. Naravno. A sta ovdje u ovim jednacinama fali? Pa, pare. Pare fale. Kad bi klinika od svakog novog bolesnika dobijala novac tako da svaki zaposleni osjeti (uporedi kad Porse ili Audi podijeli po 5000 EUR bonusa svim zaposlenim!), kad bi svi koji se prihvate ekstra posla dobili jos jednu platu ekstra, svi bi se bili, grabili, otimali za bolesnika. Kao Intersport.

Ali nece.

A skupi lijekovi? E, to je tek prica za sebe…

A ti „liberalni“? Ma, nazlost, i oni su problem, jer bi pametni svijet odavno prihvatio tu ideologiju, kad bi valjala. Ma ne valja ni ona. Ne valja, jer se usluge i racuni izmisljaju i salju onome koji placaju, bez ikakve kontrole i samokriticnosti. Svako ko ima glavobolju ici ce na magnetnu kameru. Gubi se medicina. Lako mogu da zamislim da bi se vrlo brzo forirala ekipa birokrata koji bi prema zadatom simptomu „ispaljivali“ bateriju skupih pretraga koje bi onda neki doktor (kompjuter?) analizirao. Ali, pare odose… Ne valja.

Probacemo da nadjemo rjesenje, pa makar – na kraju- ostali samo uz ono kantovsko….

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s