Svi hoce u Evropu. Najradije, Zapadnu, naravno.
Hoce Amerikanci (kao turisti), hoce i Sirijci, Sudanci… Kao imigranti.
A Evropa? Hoce Amerikance, naravno kao turiste, ne kao megafirme koje ne placaju porez ili spijune koji nadziru nase mejlove i konstrukciju Sabovog vojnog aviona.
Ali nece imigrante…. Ja sam otvorio ovaj blog da makar ovdje ne moram da vodim racuna o politickoj korektnosti i da mogu da kazem ono sto svi znaju i sto se vidi, ali malo ko se usudje reci. Dakle Evrope nece imigrante. Nece u velikim, nekontrolisanim talasima. Bi ona probranu radnu snagu, par strucnjaka i deficitarnih zanimanja, ali ne ovako kako se to sada desava.
Imigracija ima dva pola: imigrante i domacine. Dva pola, ali tri aspekta. I dok je vrlo lako objasniti ono sto imigrante tjera na put, kao i to sto Evropu cini mrzovoljnom, nije bas lako objasniti zasto ih – imigrante, Evropa privlaci. Sta ih tjera, ne mora se dugo elaborirati. I vaznije, u ovim krupnim pitanjima migracija, poslednje sto treba ciniti jeste davati vrijednosne sudove. Naravno da oni kao pojedinci nisu krivi za svoju sudbinu. Ni cijela porodica nije kriva za svoju tesku sudbinu. Ali, oni kao narod? Kao – sto bi se reklo – politicko bice? Nije lako odgovoriti na ovo pitanje. Podjimo, mi Srbi od sebe! Ja definitivno nisam kriv sto su Srbi od kraja 80-ih, pa do pocetka 2000-ih tvrdoglavo birali Milosevica na svim svojim izborima. Ali, mi kao narod? Sad ovdje mozda treba primjeniti instrumentarij iz pravosudja? U pravosudju ti mozes uraditi nesto kaznjivo iz namjere i iz nehata. Zao mi je, ali i jedno i drugo je – kaznjivo. U nehatu te tereti obaveza da se informises, da se pripremis i da nadzires okolnosti – odsustvo svega toga te ne opravdava. U politici, za razliku od pravosudja, ne vazi ova logika. To sto ljudi iz Leskovca ne razumiju da je Milosevic pogresan lider, nije njihova greska, ni iz namjere, ni iz nehata. Da bi bio informisan i odgovoran zbog odsustva istih, moras prvo dobiti sansu da se informises. Moras dobiti platformu (obrazovanje) da bi informacije znao da tumacis (v. tekst o R. Amadeusu). Znaci nema krivice medju Kurdima sto preplivavaju Mediteran i traze Njemacku.
Sto se tice dijela ove teme gdje se govori o magnetskoj privlacnosti Evrope, tu ostajemo bez pravog objasnjenja. Osim ako opet nije u pitanju – neinformisanost? Evropu zovu „starom damom“ i u tome ima dosta materijala za objasnjenje ovog fenomena. Jednostavno, Evropa je jos uvijek na dobrom glasu kao mirna, bogata i napredna regija u kojoj se na divan nacin kombinuju estetika i progres. Tja! Tesko da danasnje imigrante bas estetika Evrope privlaci, a progres je … e, to je vec nesto o cemu su lose obavjesteni. A da o klimi, onoj politickoj – i ne govorimo.
Ali okrenimo se onom najzanimljivijem dijelu: zasto je Evropa namrgodjena kada se pomene imigracija i kako to rijesiti?
Projurimo kroz samo nekoliko recenica kroz evropsku istoriju. Pogledajte najprije na karti kako izgleda Evropa prema velikim morima. Kao – poluostrvo koje se duboko zarilo u Atlantik. Ovaj geografski polozaj je motivisao Evropljane da rano krenu sa vodenim ekspedicijama i tako su Portugalci, Spanci, Englezi, Holandjani, Francuzi brodovima otkrivali nove svijetove i – potkradali ih. Nesto su im valjda i ostavili (pitajte Asteke!), ali su ih uglavnom potkradli. I tako je na ovaj „poluotok“ navuceno enormno bogatstvo. Ovo materijalno blagostanje dalo je dijelu drustva (evropskog) slobodno vrijeme, tj. vrijeme otvoreno za razmisljanje. Kad ima para, ne moraju svi raditi: manjina moze udobno da se raskomoti i razmislja. Ovaj pomak donio je snazan intelektualni zamah u vidu prosvjetiteljstva. Prvo renesansa, ali vaznije – prosvjetiteljstvo. Na talasu prosvjetiteljstva, evropski covjek je dobio instrument da se oslobodi dogme (crkve). Pratite li me? Kraj 18. vijeka evropski covjek slobodan od praznovjerja, emancipovan i potvrdjen. Uporedite sa covjekom na Istoku… Paralelno se razvio protestantizam na cijoj ideologiji je Kant sproveo revoluciju, kopernikanski obrt u filozofiji morala i saznanja. Ideja kolektivnog morala u ovom dijelu svijeta, uspjela je zamijeniti opasni gubitak vrhovnog autoriteta koji je ljude kontrolisao strahom, Boga (v. tekst Teleologija u P-kuci). Evropa je dobila covjeka koji je razumio ideju zajednickog dobra i zajednickog cilja. Sve ovo su Francuzi kroz svoje revolucije ucvrstili, formalizovali kroz tzv. socijalni ugovor i zapecatili u krvi (bukvalno). I ovako smo dobili jednog recimo, Danca koji (da se nisu dogodili u poslednje vrijeme novi stresovi) zapravo vise ne treba ni politicare, ni nadzor: funkcionise kao totalno oslobodjen covjek svjestan svoje uloge kao i vlastitog, ali i kolektivnog dobra. Ne trebaju mu ni politicari ni izbori, ni „organi“: ide na posao, pazi da su mu djeca u skoli, placa porez, ne baca papire oko sebe i reciklira plastiku.
A Rus? Sirijac? Sudanac? Opet naglasavam, niko nije kriv, ne sudimo nikome, ali razlika izmedju Sirijca i Danca je nekih 700 godina s tim sto Sirijac nije ni poceo sa projektom.
Kakav je psiholoski, socijalni profil ovog „danca“? Pa, valjda mozemo razumjeti da je ponosan? Njemac? I Gutenberg i Martin Luter i Kant – svi su Njemci. U svakom Njemcu je naslijedje ovih i drugih bezbrojnih velikana, ugradjeno i djeluje kroz osjecanje ponosa. Ja, ali Danac nije samo Lars fon Trir….
Jugonostalgija 