Dakle nije svaki Danac Lars fon Trir koga interesuje samo umjetnicki domet i proizvod, a oko njega goli ili obuceni („poznajuci“ dobrog, starog Larsa, radije goli) mogu biti i crni i zuti i bijeli….
Ima Danaca koji ce se na fudbalskoj utakmici protiv Velsa, potuci. Jer to je njihov nacin i domet pameti da iskazu ponos jer je Nils Bor kao dio svakog od njih. Znam, vecina posjetilaca fudbalskih utakmica znaju samo za Karlsberg – tesko da su culi za Borov model atoma. E sad i oni su ta Evropa koja djeluje kao magnet (muceni, neinformisani imigranti!), ali oni su ti koji se mrste kad se imigranti pojave na trajektima.
Znaci da probamo naci rjesenje, jer stanje je takvo kakvo je: uzroka migracije (ne zaboravimo najvazniji, globalno otopljavanje!) nece faliti, Evropa ce i dalje biti magnet, a „danci“ ce se mrstiti i ponovo vratiti svojim politicarima (taman kad su bili na fantasticnom putu da ih posalju u istoriju!). I ne samo da ce im se vratiti, vec ce i pasti pod uticaj i sirenski zov desnih populista, cime se mrstenje pretvara u grc agresije. O cemu se radi? Sta se desava?
U prethodnom tekstu sam opisao Evropu kao vrh intelektualnog dometa ljudske civilizacije. Ja… pa… sto onda oni ne nadju rjesenje? Jer sukoba ce biti i nikome ne odgovara. Dvije godine su jasno pokazale: 2008 i 2015. Prva sa globalnom bankarskom krizom i druga sa prvim velikim imigranstskim talasom u modernoj istoriji Evrope. Oba dogadjaja su znacila strahoviti stres za politicko bice i tijelo Evropljana. Oba mozemo podvesti zapravo pod jedno: ekonomska nesigurnost. I to je prvi i najvazniji uslov, conditio sine qua non, da uopste mozemo ici dalje i pricati o rjesenjima. Da budem jasniji: dok se Evropa nalazi pod ekonomskim stresom i izazovima, nema integracije. Nervozan Danac ce baciti kamen na auto Marokanca koji trubi na raskrsnici, a stabilan Danac ce se u istoj situaciji osmjehnuti, prisjetivsi se svog poslednjeg boravka u Kairu kada je uzivao gledajuci harmoniju u haosu. Pustimo nekog novog Nilsa (Bor) da nadje nova rjesenja pitanja energije, da obezbjedi nova brojna radna mjesta i stabilizuje ekonomiju (nije nevazno sto bi svaki novi alternativni izvor energije, sto po definiciji znaci – ne nafta! – sklonio „bijelce“ sa grbace i vrata ostatka svijeta, umanjujuci visestruko rizik od novih migracija!).
A ovi „Sirijci“ sto su vec ovdje? Pa ako se podsjetimo cinjenice da domacina i useljenika dijeli 500-600 godina mirnog razvoja, jasno je da se sirijcu odmah na granici mora dati papir u ruke sa jasnom strukturom njegovog zivota narednih 4-5 godina. Nesto kao kad udjete u kasarnu da odsluzite vojni rok. Sjecate se (?), starjesine su sve cinile da nas se oslobodi najvece posasti: dosade. A, zanimljivo? Evropa se digla zahvaljujuci tome sto je eliti bilo dosadno, a mi sada ne damo imigrantima da im bude dosadno.
Nego! Prvo pokupiti sve ono sto zna bilo sta da radi i gurnuti u rad. U vojsci kazu „oslobodjen od obaveze“. Tako i ovi: ne bi morali mnogo da se bave kursevima o domacinovoj kulturi i posebnosti: dozivjece to ne treba se bojati, na radnom mjestu. Tzv. ucenje iz rada. Ostali? Pravac skolska klupa: i prije i poslije podne. Uz prozivku. Liste i jasnu vezu izmedju prisutnosti i materijalne pomoci. Skola, skola, skola. I opet – skola. Johan Gotlib Fihte, njemacki filozof (dosadno mu bilo!) sa kraja 18. i pocetka 19. vijeka, tvrdio je: „Organizujte i strukturirajte skolski program i skolu, pa vam nece trebati ni naoruzanje ni odbrana“. Jezuiti su tvrdili da ako oni dobiju dijete prvih 8 godina, poslije mogu svi pedagozi ovoga svijeta da rade sta hoce, dijete je „njihovo“. Hocu reci, „indokrinacija“ koju skola ima kao mogucnost, mora da se pazljivo osmisli, a onda zestoko primjeni. U takvu skolu udjes kao sirijac, a izadjes kao svedjanin. I vjerujte mi, sto rigoroznija skola (disciplina, strogoca, kazne, mnogo „domaceg“), to ponosniji polaznici. Zasto se kriminalci, oni iz internata, ista klasa vojnika, doktori nauka, zasto se svi oni smatraju bracom, skoro kao pripadnicima jedne familije, iste krvi? Zato sto kad prodju kroz sve teskoce (ponavljam: sve teskoce, da ove dvije rijeci ne prodju neopazeno), izadju kao clanovi bratstva. Istim mehanizmom ce „tvrda“ skola proizvoditi ponosne svedjane, dance, bez obzira kako se i gdje rodili…. Ponosne i sa jakim osjecajem pripadnosti grupi, sto je – slozicete se – sinonim uspjesne integracije. Razumijem, razumijem. To je nesto kao Iranac sa mobilnim ili jordanski princ na skolovanju u Oksfordu. I jedan i drugi gubi manji ili veci dio svog kulturnog naslijedja, jer i Gugl i Fejs Buk i profesori u Oksfordu znaju kao da privuku svoje pratioce. Ova dvojica nece vise biti prvi na barikadama da se u njihovom gradu (Hale u Njemackoj ili Aman) gradi nova dzamija. Bice u radnji Porsea da vide najnoviju Kareru 3S. Asimilirani? Osteceni? Moguce je. Ne znam. Njih dvojica ne mogu „tako lako“ da u svoj genetski materijal ugrade Getea ili Njutna, ali su ipak voljom ili ne, dozvolili da budu izlozeni kulturi Zapada. Ovaj prvi, Iranac iz Halea, ipak zivi u Njemackoj i u prilog mu ide brza integracija, mozda i uz nesto asimilacije. Pa, poslije, neka se odluci u miru.
Kao ja.
Penzija, pravac sardele, dingac, smokve i miris mora….. Gdje? Cuj gdje!? Pa ovdje sigurno ne, jer ovdje more ne mirise.
Jugonostalgija 