Ha! Sve sam vas prevario! Niko pojma nema o cemu ja sad hocu da pisem. A ja samo hocu da pisem, kao sto naslov kaze, o vanbrodskom motoru. Ili?
Ma, jok! Cuj, vanbrodski motor???! Kao da je to neka tema??!
Ne, u svedskom jeziku ima jedan idiom koji kaze da …. uh, kako da objasnim… vidi ovako: nesto je receno (=iza vanbrodskog motora se stvara vrtlog, mada se u originalu govori o kobilici!), a vi bi da se na to nadovezete i te vase misli, za koje vi mislite da sa prvom mislju tvore logicnu cjelinu (iza prvog vrtloga), slijede i svi razumiju kontekst. Ne znam zasto komplikujem kad smo frazu („samo da se nadovezem“) culo bezbroj puta od nasih politicara.
E, o njima je rijec!
Citam ovih dana, cuveni amerikci ekonomista Stiglic je (opet) napisao knjigu. O boze?! Sto, ‘o boze’? Pa dokle??? Nigdje vise nobelovaca iz ekonomije (nego u SAD), a ono sve vise i vise kontroverzi, zlih slutnji, ocitih zastranjivanja – jednom rijecju otudjivanja ekonomije od covjeka. E, o tome Stiglic pise: kaze ekonomija treba da sluzi ljudima, a ne obrnuto. Mislim da je on dobro shvatio srz problema, ali rjesenja ni na vidiku! Ni kod njega, ni kod armije americkih ekonomista koji su se zakitili Nobelom. Usput, ti laureati, svaki za sebe odaberu jedan mali segment ekonomije, obrade ga komplikovanim matematickim formulama i frazama, iscrtaju krivulje i – gotovo. A veze nema sa svakodnevnicom??!! Evo recimo, dovoljno je da Tramp napise neki ‘tvit’ onako kako samo on zna, kao lopatom i sve berze sirom svijeta padnu. Nikakva matematika ne treba. Elem dobro je Stiglic razumio problem. Kaze: kompanije mogu da kupe politicare i time drzava gubi moc da kroti kapital. Tacno. I? Kako ovo rijesiti?
U prethodnom tekstu sam pisao o Rambu (Amadeusu). On nam je pomogao da rijesimo pitanje ratova, nasilja i ostalih politickih vulgarnosti od nacionalizma do rasizma. Mozda bi njegovo rjesenje uspjelo promijeniti i ovo o cemu se ovdje pise, cime bi definitivno postalo savrseno i univerzalno, ali ja to ne bih cekao. Ja bih se prikljucio mojem zemljaku i dodao sledece rjesenje (zahtjev).
Politicar sa ambiciom da dobije mandat za krupne odluke, mora imati univerzitetsko obrazovanje i preporuke. One stare, dobre, klasicne preporuke kao kad trazite ko ce vam cuvati dijete ili bolesnog clana porodice: iz kakve je porodice, gdje je do sada radio, rezultat, opterecen sa necim? Ovaj zahtjev mi je pao na pamet jos sinoc dok sam gledao seriju sa Kiferom Saterlendom (trazio sam „24“, a naletio na ovu, 20 godina stariju) koja prikazuje intrige na Kapitolu i u Bijeloj kuci. Pedeset i tri (53) epizode, u tri sezone???!!! Dovoljno za dva korona-karantena. U ovoj romantiziranoj seriji Kifer koji je sve i platio, prikazao je sebe kao predsjednika koji je moralna gromada. Svaka odluka je ljudska i transparentna. Svi oko njega se muce da odigraju neku malu igru, spletku, da nesto odrade, zarade, usicare, a on – nista. E, a on je (sebe prikazao kao) arhitekta, profesor univerziteta, skolovan i za muzicki instrument, iz stabilne i tradicionalne porodice, neometanog djetinjstva, sa diplomama iz dobrih skola. I onda je lako! Bol nekih anonimnih roditelja koji su izgubili dijete od 16 godina bude bliska i dozvoljeno joj je da utice na odluku iako je odluka od drzavnog interesa. Fokus je uvijek na opstem dobru, a ne na privatnoj koristi. Sjajno obrazovan covjek koji ima koliko je njemu dosta, a njemu je dosta mjereno Aristotelovim instrumentima (a ne Cukenbergovim ili Bezosovim), sto znaci da je razmisljanje najvisi stadij srece, koji dolazi iz porodice koja je takodje bila zadovoljna, takav covjek je onda nesavladiva prepreka – kao politicar – za korporacije ciji ljudi idu okolo sa kuferima para i u potrazi su za politicarima niske cijene. Takav politicar ce kad sjedne da poprica sa Bezosom (Amazon), vidjeti ispred sebe armije ljudi koji ne stizu ni da obave malu nuzdu, a nece vidjeti novu 23 m dugu jahtu koju bi mu kapitalista rado kupio za par odluka kojima se povecava monopol Amazona.
Zanimljivo je da i nas narod, obicni ljudi, sve ovo sjajno razumiju, mada ga artikulisu najradije nekim materijalnim objektima iz svakodnevnog zivota. Pa govore o boraniji, o politicarima koji su izasli iz opanaka, o vazda gladnim…. Cak znaju reci da trenutne ne treba mijenjati, jer ce novi tek onda krenuti sa talasima otimanja i grabezi. Zanimljivo. E, a zasto ti nasi muceni ljudi ne znaju ovo i politicki da realizuju, e o tome vise u mojim prvim tekstovima.
Jugonostalgija 