Uh, koji naslov! Obavezuje. Mnoge usi su sada zaostrene i cekaju: sta ce napisati? Ljubav, tema koja je inspirisala pjesnike i filozofe kroz zadnjih 3000 godina, bez rezultata?! Mozete li zamisliti? Najveci umovi civilizacije 3000 godina pisu o ljubavi, probaju da je objasne, otvore, diseciraju, opravdaju, osude,…. I? I nista. Nema rezultata. Na pocetku smo. Kao prije 3000 godina kada je neko u Egiptu rekao “ Ja osjecam ljubav“. I? Nista. I tada je bilo onih koji bi uzvratili:” U redu, i?”
Evo ja cu vam otkriti tajnu. Kad pocinje ljubav? Jer ako vi mozete da definisete pocetak necega, onda je laksi posao objasniti i razumjeti sadrzaj. Ne kazem da je onda sve gotovo, ali vjerujte, vecina, veci dio je zavrsen!
Jednostavno: ljubav pocinje kad pocne zrtva. Ima puno ljudi koji bi prvo da zavrse ovo ili ono, pa ce odmah iza toga voljeti. ’Oces! Malo sutra. Nalazite se pred dilemom: odgledati utakmicu do kraja i onda, poslije izraziti (izrazavati) ljubav ili na silu prekinuti utakmicu i – ljubav. Ljudi rjesavaju dileme, ocito na dva nacina: logikom, razumom, mozgom ili emocijama, srcem (neko ovdje stavlja i zeludac). I to je problem! Planetarni. Civilizacijski. Istorijski. Imamo dvije grupe ljudi: jedni dozivljavaju svoj logicki sistem kao vrhunskog i bezgresnog sudiju koji nikad ne pogrijesi u procjeni, a drugi se oslanjaju na emociju, osjecaj, zeludac (sic!). I ovo su vam dragi moji toliko zabetonirane pozicje, da svaki pokusaj nekoga iz ’onog drugog svijeta’ da vas pomjeri i promijeni – ne da je osudjen na propast, vec vodi u sukob. Jedino pripadnik iste grupe moze da proba (govore isti jezik, poznato u svakodnevnom zivotu kao prijateljstvo), ali nema garancija. A zato nema garancije? Ha, ha, ha, jer se jave emicije (u narodu poznato kao inat).
Ima li pomoci? Nije sigurno: ne bi se valjda pjesnici ubijali od muke kroz vijekove kad bi rjesenje bilo svima dostupno. Ali rjesenja ima. Zove se razumijevanje: ne razumijem te (iz drugog sam svijeta), ali hocu da te razumijem. Kazu logicari. Nema problema, volim te, kazu ovi iz zeluca. Iako ne razumijem.
Nego sta je bolje? Koja grupa je Bogu milija? Ima li neki predznak? Logicarima minus, emotivnima plus? Nazalost, dragi moji logicari, imam lose vijesti za vas. Logika je cijenjena u nauci, ali emocije vladaju medju naucnicima! Emocije imaju prioritet u odnosima medju ljudima, a to znaci logicari su u podredjenom polozaju. Mislim, mogu oni izaci iz polemike kao pobjednici, ali ako polemika izadje iz cetiri zida i postane javna, logicar se prikuje na stub srama i svi imaju pravo da bace kamen. Zasto? Pa zato sto logicar nikad nije ni razumio sta znaci ljubav! Za njega je nelogicno prvo zrtvovati se, pa tek onda dobiti sansu da se njegove emocije mogu zvati ljubavlju. Volicu te i poslije utakmice, kao i pri kraju, misle oni.
Roditelji, prije nego sto vam dijete pocne drzati glavu, opredjelite se. Ako se opredjelite da stavite uloge kod svoje djece na emocije, prvo se izlozite psihoanalizi: jeste li vi iz te grupe. Niste? Odustanite odmah i stavite sve na kartu logike. Ali nemojte racunati na pretjerane posjete rodjene vam djece u staracki dom gdje su vas (oni) smjestili. Djeca ce vas uvijek ubijediti da su imali nesto drugo, vaznije. I to znas kako ubjedljivo! Nego da se ne lazemo. Jasno je sta je ljubav. Jasno je kako podici dijete da mu emocije budu prioritet (zrtvom). Jasno je kako stvoriti potomstvo koje ce u javnoj polemici drustvo uvjek sortirati medju pravednike. I prema kojem ce svi pokazati emocije i iskreno razumijevanje.
Pa u cemu je problem? Cjela grupa logicara ovo niti razumije, niti moze da uradi. Jos gore: ne znaju ni zasto bi?
Jugonostalgija 