Fauci ili Pepe?

Naslov ne treba shvatiti bukvalno. Zaista se ne treba muciti, ni odredjivati (mada je izbor lak!) izmedju ove dvojice. Treba ih vise shvatiti kao simbole, predstavnike dviju ideologija koje mogu da zavrse na dva dijametralno suprotna nacina.

Entoni Fauci, meni donedavno vrlo vazan i inspirativan lik. Americki imunolog i stalni koautor za svjetski najvazniji udzbenik interne medicine: Harisonovi Principi Interne Medcine. Moja karijera interniste je pocela davne ’87, ali je dobila nesluceni zamah kada sam dobio ovu knjigu u ruke. Istog trenutka, kao rezultat bezgranicnog odusevljenja, zapoceo sam kao omadjijan, druzenje sa knjigom sto je rezultiralo dobijanjem nadimka koji je povezivao moje ime i ovu knjigu.Toliko sam „davio“ sve okolo citatima iz knjige da je nastanak nadimka bio neminovan. U Beogradu je bio samo jos jedan kolega, par godina stariji od mene, jednako odusevljen ovom knjigom – bio je prvi koji je zapoceo ovaj kratki niz nadimaka po formuli ‘ime-knjiga’. Ne znam da li se ikad pojavio treci poslije nas….Sumnjam, malo kasnije poceli su apovi.

A sa knjigom je islo i odusevljenje autorima. Jedan od njih je bio i A. (E) Fauci. Moje „prijateljstvo“ sa Faucijem je bilo izrazeno kroz kratku razmjenu pisama (vrlo sam srecan sto u to vrijeme nije bilo elektronske poste, pa i dan danas imam dokaz ovog „prijateljstva“). Naravno, naravno, ja sam njega nesto pitao, a on mi je odgovorio. Malo? Pa pitajte sve one sto trce za autogramima. Ja imam i intelektualni produkt (a ne oznojanu carapu) i autogram! Pazljiviji citalac ce primjetiti prilog za vrijeme ‘donedavno’. Da, moram priznati da poslednju fazu Faucijeve duge karijere (84 godine), posao u Trampovom timu, ne mogu da prihvatim. Sasvim je u redu pokusati uticati na tog politickog vola, ali poslije 2 mjeseca, treba otici. Jer biti u njegovom timu znaci dijeliti sa njim odluke i efekte tih odluka. A o ovomim efektima ne treba trositi rijeci.

Nego Pepe? Znate Pepea? Spanski avanturista, varalica ili zvanicno kako bi on to rekao, guru, psiholoski trener (‘kouc’). Nazalost i Djokovicev inspirator.

I sad imamo Djokovica i pandemiju.

Biti Djokovic, to znaci (najcesce, mada ne uvijek) zastraniti u ideju patoloske velicine i poistovijetiti se sa mesijanskom idejom i moci. Znaci kad si savrseno dobar u nekom poslu (ali to su i Mesi, Hamilton i Tajger Vuds), pocnes da vjerujes da si ‘zlatoust’: sve sto kazes, zlata je vrijedno i ima poseban znacaj. E, ali ako se nalazis u magnetnom polju gdje su polovi Fauci i Pepe, pocnes da se kreces ka jednom od polova…. I Djokovic je nazalost krenuo ka (sa) Pepeom. Kvazinaucne ideje zdrave hrane, pozitivnog misljenja, duboke duhovnosti, zivjeti u ovom trenutku, uhvati zivot (!) i sve ostalo iz arsenala postmodernistickih psiholoskih trenera, naslo je kod Djokovica plodno tlo. I Djokovic je u sred pandemije nasao da promovise ideje tipa ja mislim pozitivno – virus mi ne moze nista. Kao da cujem Pepea. Okacio je par novih ‘amuleta’, relikvija, osvjecenih (osvestanih) narukvica (boga pitaj kakvo klupko posebnog crnog konca ima u vesu??), pogledao prema Ostrogu i krenuo- sam protiv virusa.

Ostalo, fakta, dnevne novosti, znate i sami. Citamo svakog dana nove napade na nadobudnog profeta zdravog zivota. I imamo podijeljena osjecanja. Svih ovih prethodnih ljeta kada smo mi obicni smrtnici „morali“ na Korculu i placali po 200 EUR na noc, a nekad i po osobi, on je vjesto zavrsavajuci Vimbldon, iznajmljivao jahtu 18 m dugu sa posadom i pravac – Hvar. A tamo skampe, Posip, srednje star prsut, sir sa Paga… I sta da mu radis? Da ga mrzis, jer ima sve? SVE! Ili da cekas kraj ljeta, pa US Open i da se nadas da ce pobjeda jednog drcnog Srbina nad Svajcarcima, Spancima, Amerikancima, Njemcima i Francuzima, ponovo donijeti malo svjetla u monotonu svakodnevnicu zivota. Bas kad pocinje posao, poslije ljeta (kakvo god ono bilo!), kad pocinju sastanci, predstavljanja novih vizija, ciljeva i ideala, kada ti se mraci pred ocima od uzasa jeseni i jos gore, zime, Srbin, sam protiv svih izlazi kao pobjednik: paralela iz nemoguce pozicije zavrsava na 1 cm od bazne linije…. . Vijest da je kupio jos jedan stan na Menhetnu, prodje neopazeno, jer smo u euforiji novoosvojenog Grand Slema. Sokole!

I zapravo je sve vrlo jednostavno! Igraj ‘sokole’ i – cuti. Cuti, majke ti. Jeste, iako nisam paranoidan niti sam pristalica teorija zavjere, ali vrlo cvrsto vjerujem da ga svi mrze jer je iz Srbije (a ne iz Svajcarske). Ali on bi najbolju uslugu ucinio sebi ( a onda i nama)  kad bi samo igrao. Znanje i talenat ce uciniti da igra i – pobjedjuje. Ne treba nista vise. Svaki put kad otvori usta, kriticari ce iskoristiti da ga obore na zemlju, kad vec ne mogu ni na betonu, ni na sljaci, ni na travi…. Cuti i igraj.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s