Ne znam sta da mislim! Da li da kao pisac, pratim svoja najintimnija osjecanja (i onda ih na najbolji moguci, meni dostupni nacin) artikulisem rijecima, ili da se drzim konvencija? Ne znate na sta mislim?? Ma znam. Mislim na poslednju rijec naslova. Ona je rezultat konvencije, moze se reci etike, estetike, ma bilo cega…. Ali, ne opisuje moje najintimnije, unustrasnje stanje. Moju emociju. I sta je to onda??? Prevara. Vi citate, jer ste navikli i ocekujete da cete ovdje naci nesto sto vas je i dovelo ovdje, a ja vas -lazem?!Zaobilazim svjesno pravu rijec kako bi ostao „politicki (eticki) ispravan“, ali na ustrb vas. Uzas!
Ili?
Jeste li vi spremni, jeste li u stanju da „progutate“ tesku rijec kako bi dozivjeli ono sto ja osjecam, znaci kako bi mi ko mu ni ci ra li ili ste spremni da malo zrtvujete „umjetnicki dojam“, zarad konvencije, moralnih pravila, dobrog ponasanja, politike…?
Hajmo mi to fino, konkretno. Umjesto poslednje rijeci naslova „zeznuti“, kad bi se ja pitao, napisao bih – zajebe. Eto, rekao sam…. Pa sta bude. Ako ste previse povrijedjeni, nemojte dalje… Citati…
Sjecate se tekstova sa „Kant“ u naslovu. Bilo ih je puno. Bio je i jedan sa „teleologijom“. Podsjeticu vas. Kant je zabrinut za covjeka bez Boga (kao i Dostojevski, samo sto je ovaj poslednji u svom strahu napisao Bracu Karamazove, a prvi…. ah, ne vucite me za jezik) mastao o nekom Zajednickom Krajnjem Cilju (odatle, teleologija). Znaci covjek (sad vec, ljudi) treba da se dogovori sam sa sobom sta je to sto je za njega najbolje (Cilj) i da onda svi Zajedno, bez roptanja i sumnje, krenemo ka Tome.
E, a sjecate se i mog teksta o Koroni.
I sad kad se nadjemo sa ovim temama u (prikladno!) protestanskoj sredini, sta dobijemo?
Uzas! Smrt onih koji su najvise vjerovali u Kanta???!!
Hajmo polako, od pocetka.
Jesen 2019. Svedska. Protestanski moral kaze: moze uvijek bolje! U konkretnoj situaciji, moze uvijek – jeftinije (jer boze moj, protestanti i hedonisti su dva ekstrema na zajednickoj liniji, sto znaci, kad je jeftino, to je – bolje!). U dvije najmnogoljudnije regije Svedske sjede – negdje u isto vrijeme – dvije osobe zaduzene za finansiranje zdravstva regija. Gledaju u formular (cista rutina, ponavlja se dva puta godisnje) i biraju koju kupovinu ce da aminuju, a koju ce da zabrane. A nad glavom im visi Damaklov mac: stedi! I naidju na rubriku „Potrosni materija za slucaj epidemije“. „Uh, hvala velikome Bogu, jedna jedostavna rubika“, misle oni i prekrize je – ne odobravam! I tako ne kupismo mi ni maske, ni vizire, ni mantile, ni nista sto je od vrijednosti za epidemiju. A tu je i malo hedonizma! Prikazati sefu dobre cifre, biti pohvaljen, dobiti povisicu plate, kupiti Porsche…
I dodje epidemija.
I uvuce se u domove za stare. Personal koji podize, kupa, hrani stare osobe, dijeli sa njima virus, samo tako! Personalu nista, mladi, zdravi, jaki, a sticenici sa vise hronisnih bolesti, u rizicnim grupama. I umiru. Sticenici. U Svedskoj je na danasnji dan umrlo 2400 ljudi, od toga vecina u starackim domovima… To su ti isti koji su se cijeli zivot odricali za zajednicki nam cilj, onaj „kantonijanski“…. .
Jugonostalgija 