Pat

Mislim da borba i dalje traje: pobjednika nema. Pat je pozicija.
Da, da, opet (ah!) se radi o pitanju slobodne volje!?

Posvetio sam citav niz tekstova ovdje da dokazem i prikazem svoju tvrdu inkompatibilisticku poziciju (nema slobodne volje, sve nase radnje su definisane jos od momenta nastanka Univerzuma), ali sam ostavio ona poslednja, uska, ali jos otvorena vrata da me ”muce” ali i inspirisu da ih posmatram. I da, glagol posmatrati je slucajno vrlo adekvatan, jer pogadjate, rijec je o kvantnoj mehanici (QM). 

Svi cak i najtvrdji deterministi pominjali su (valjda radi balansa, dobrog odgoja?) QM kao teoriju koja je jedina mogla da pokvari ovo zadovoljstvo osjecaja da ste nesto razumjeli. 

Da se podsjetimo…

Njutn je rekao kako je Bog stvorio Univerzum od malih, gustih, cvrstih cestica koje se (moja interpretacija) sudaraju kao bilijarske kugle, a sila gravitacije ih sve zajedno drzi u sahu.  Svijet radi kao sat, a sila gravitacije djeluje trenutno, mada dolazi sa astronomskih udaljenosti. Dobro nije Njutn mogao dati odgovor na sve, posebno ne kako to nesto drzi zemlju u sahu sa tolike udaljenosti, a kroz prazan prostor??? Lord Kelvin je 1900. Uzviknuo da nauka vise nema sta da doda u fizici: sve je receno, objasnjeno, samo jos par slobodnih krajeva… E nije mogao izabrati gori momenat da usklikne! Ali za potrebe ove danasnje teme (cuj, danasnje, ha, ha, ha), treba primjetiti dvije stvari: jos uvijek nema ni pomena objasnjenja misli, ideja, uma i drugo, covjek iako dio univerzuma i obdaren mozgom, moze samo da sa strane posmatra svijet oko sebe, pasivno, da ga proucava, divi mu se, unistava ga, ali – bez vlastitog ucesca. Njegove misli nemaju pristup dinamici evolucije fizicke stvarnosti. Porazavajuce, ali i – o cemu sam vise puta pisao – opasno sa aspekta stabilnosti drustva, jer bez slobode volje, nema ni moralne odgovornosti, a onda ni smisla da se bilo ko kaznjava.  Sad svima odmah pada na pamet Hitler…

E, a onda je Maksvel objasnio talas, Plank transfer energije od talasa do cestice, Srodinger kretanje talasa u vremenu, Hejsenberg objasnio atom, Nojman sve to spakovao u matematiku i tako smo tek sto je Kelvin sjeo da odmori, dobili novu mocnu teoriju, QM! Uto ce i Ajnstajn sa svojom teorijom relativnosti ali i prve svadje unutar QM porodice. Ajnstajn je sve svoje bazirao na aksiomu da se nista (ni informacija!) ne moze kretati brze od svjetlosti. Ali fleksibilna je QM. Trebalo je sacekati koju deceniju da se pojave dvojica naucnika Tomonaga i Svinger koji su osmislili ”relativisticku QM” sto znaci novu teoriju koja je mirila ortodoksnu QM (cesto je zovu Kopenhagenska/fon Nojman) sa Ajnstajnovom. 

Ali sukobu sa Ajnstajnom treba posvetiti veci prostor, jer se ”opasno” vrti oko nase teme…

Napravio je francuski naucnik Aspekt zanimljiv eksperiment. Ili dva? U isto vrijeme na dva fizicki udaljena mjesta, isti eksperiment. Na jednom mjestu eksperimentator manipulise rezultat i to dobije svoj izraz na onom drugom mjestu!! Ajnstajn je ovo zvao ”Sablasni /spooky/ efekat na daljinu” i posto se to iz temelja kosilo sa njegovom teorijom (informacija od jednog eksperimenta se prenijela do drugog brzinom vecom od brzine svjetlosti!), zabranio je bukvalno ovaj fenomen korpusu QM. A zagovornici teze da QM otvara prostor za slobodu volje, nikad srecniji. Ali vratimo se nekoliko decenija unazad do Beca….

Edvin Srodinger je osmislio eksperiment koji nosi njegovo ime: drugi dio je ”macka”. Znaci Srodingerova macka u kutiji neprozirnih zidova. U kutiji izotop sa definisanim poluraspadom i kutija otrova. Ukratko, iskoce dva protona (jer to radi izotop) za definisano vrijeme, nesto ”puce”, pade cekic, otvori se otrov i macka mrtva. E sad u bas tom trenutku, QM dozovljava dva ishoda (macka ziva, macka mrtva) zavisno od toga hoce li se u dinamiku ukljuciti i eksperimentator. Eksperimentator otvori kutiju i pogleda…. I kako nas fino uci QM njegov pogled odnosno ono sto je uslo u njegovo oko (slika) ima bezbroj mogucnosti koje samo statistika moze da savlada. Sto ce reci da bi mogao vidjeti macku i zdravu i zivu i – mrtvu. E, to je taj fon Nojmanov Proces 1 koji QM-zagovornici shvataju kao participacija u fizickom procesu (i dalje – sloboda volje). Posto je vrlo, ali – vrlo hermeticno i maglovito, imamo mi i bolji primjer.

Bendzamin Libet je onaj cuveni naucnik mozga (”neurosajentist”) koji je pokazao eksperimentom da od ulaska impusla stimulacije u nas, pa do nase reakcije ima definisano vrijeme unutar kojeg je veci dio nesvjesan, ali predodredjuje akciju. I to su i Libet i moji jarani deterministi shvatili kao jos jedan dokaz da mi nemamo niakakav uticaj na vlastite akcije.

E ali QM kroz Nojmanovu teoriju bas tu pauzu objasnjava ovako. Mozak na impuls definitivno odgovara stvaranjem brojnih templata (form, okvir, mustra) kojima je zadaca da koordiniraju odgovor: nove centrifugalne impulse, aktivnosti misica, otklone, intenzitet… (u originalnom Libetovom eksperimentu je bilo podizanje prsta, ali opet ima tu posla: podici ili ne, koliko podici, koliko brzo…). E sad ja (po Normanu ”ego”) postavljam Naturi pitanja (v. prethodni tekst o ’multicojs’ anketi). Za svako to pitanje postoje dva (binarna) odgovora Da i Ne. Svako Ne vodi dalje u nova pitanja dok se ne dodje do Da. Iza svakog odgovora je po jedan templat i planirana akcija, ali odgovor Ne, izbrise sve upamceno i napravljeno. Da, angazuje svoj templat i magacinira ga za ostatak zivota. QM naucnici se cude kako ovo ”svijet” nije odavno razumio: pa svi smo kao djeca prosli kroz ovu fazu ucenja!

Ok. Sad bi brate trebalo valjda ovo i dokazati??! Mislim da ako jedan naucnik postavi pitanje u svom eksperimentu, da ce odgovor uticati na identican eksperiment, fizicki udaljen, ali izveden u isto vrijeme. 

Nazalost, ja vam to ne mogu ponuditi. Ono sto vam mogu ponuditi jeste da QM matematicari imaju dokaz za ovo! Ko ima predznanje u vezi sa Hilbertovim prostorom i nizom, Srodingerovom jednacinom, Borovim pravilom (Bors Rule), teorijama vjerovatnoce, naprednom statistikom, moze da se upusti u citanje fon Normanovog kapitalnog dijela (Matematicki temelj Kvante Mehanike). Ostaje vam, bas kao i meni da vjerujemo…

Za kraj jedna lijepa misao, bolje receno ideja, spekulacija…

Ako smo konacno rijesili Kartezijanski dualizam (mozak, tj. Tijelo i um, odnosno materijalno i nematerijalno) i ako prihvatimo da um pokrece (jedan naucnik filozof je rekao da u ovoj drami postojanja mi smo i akteri i publika), onda mozemo da se za cas okoristimo logikom klasicne mehanike i da ”stvar” vucemo ka prapocetku. Klasicna mehanika bi stigla do Velikog Praska (hriscanstvo do Boga), a QM do univerzalnog uma koji je bio na pocetku svega. Nas je um samo dio tog uma i po definiciji dolazi poslije…. . Znaci prvo je bilo nematerijalno, pa tek onda materijalno. Sredinger (mogu ga zamisliti u Becu pocetkom 20-og vijeka, u gradu koji je bas pred Prvi rat kipio od kreativnosti i slobode /Frojd, Klimt, Kokoska, Rilke, Alma Maler, ja, ja, ja, Hitler – sjetih se da je jedne januarske veceri, 1913. bio je snijeg, parkom ispred Sermbruna setali su Tito, Hitler i Staljin, iako nisu znali jedan za drugoga – tada/) kako sjedi u nekom finom drustvu, ispija … nesto i pusi… nesto i filozofira: ” Svi znamo da misao moze da pokrene, a da li ste nekada vidjeli da materija moze da kauzalno proizvede misao?” Ili jos ljepse (M. Plank): ” Ja smatram materiju derivatom svijesti”.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s