Zivot izvan vica

A zapravo bi bolje bilo da je u vicu…

Nekada su to bili vicevi, a danas „jutjub“ videozapisi. Duzina je ista: oko 2-3 minuta. Smisao je isti: kritikovati neki drustveni fenomen. Rezultat je isti: vecina ljudi nadje da je poruka i tacna i duhovita, znaci, najcesce – briljantan proizvod.

Povod za ovaj tekst je jedan kraci video zapis koji trenutno kruzi svedskim internetom. Sekvenca je uzeta iz filma o Hitleru (B. Ganc), a prikazuje Hitlerov napad bijesa pred svojim stabom. Ne sjecam se zbog cega je u filmu Hitler bjesnio, ali ova scena je iskoristena da uz prigodan tekst, ilustruje njegov napad na mlade stokholmske tehnikrate, vlasnike firmi, finansijske mogule, koji ni u vrijeme Korona epidemije ne zele da sebi uskrate skijaske ture na svedskim skijaskim destinacijama, a posebno ne tzv. „afterski“ partije u litrama alkohola. Nekoliko njegovih zaoka predstavljaju vrhunske domete cinizma (kolone SUV-ova po autoputu, dozvoliti im da idu u region gdje su u lokalnoj, regionalnoj bolnici  cak i spremaci iznajmljen personal). Sjetio sam se odmah nekih nasih viceva (70-ih Godina sic! Hrvat po Mostaru vice:“Ja sam Hrvat“, a prolaznici mu dobacuju:“Ko ti je kriv?“): definitivno prava mala remekdjela usmjene umjetnosti.

Sta je ovdje pitanje?

Zasto i mi (gradjani) i politicari, pratimo ove proizvode kao da se radi o necemu uvezenom sa Jupitera? Odlicno, da, ali kakve to veze ima sa nasim zivotima? Razumijemo mi da „to“ ima veze sa nama, ali ne i sa nasim zivotima?! To je zanimljivo. Prvo mi.

Cim cujemo vic ili odgledamo zapis, osjetimo snazan dozivljaj pripadnosti istoj grupi koja ima isti problem. Odmah shvatimo da je svima vec odavno sasvim dobro jasno da se fenomen (tema vica) duboko usadio u nase drustvo, da se vec godinama saplicemo na njemu, da su ga svi primjetili i razumjeli. I? I – nista?! Kao da je neko ispricao vic o Kubi ili jos dalje, nekoj planeti sa kraja Mlijecnog puta. Okrenemo se svaki svom zivotu i nastavimo dalje. Zasto je to tako? Zbog konformizma. Svaki pojedinac iz grupe koja je podijelila vic (zapis), ide dalje kroz svoj zivot ubijedjen da se posljedice kritikovanog fenomena nece slomiti bas na njemu. Ovo postaje jasnije ako se uporedi sa zemljotresom. Kad zatrese, niko nece pomisliti, mozda nece bas po mojoj glavi, vec svi manje ili vise panicno, trce napolje. Kad se radi o problemu, jednako teskom i razornom kao sto je zemljotres, ali drugacije, mnogo sporije dinamike, tu se onda svaki zamisli nad sobom i pokusa da izmjeri relaciju izmedju izvjesnosti rizika od posljedice sa stepenom energije ulozene u angazovanje usmjereno ka problemu. I kako je ovo drugo povezano sa trosenjem (ovdje energije), lako gubi prioritet i rezultat je: ne cinim nista.

Jos je zanimljivije sto se ne nadje neki politicar koji bi najprije izgradio  svoju sliku o povjerenom mu drustvu na osnovu viceva, a onda i skrojio akcioni plan kako bi se eliminisali upravo ti fenomeni kritikovani u vicevima. Kad samo pomislimo na nebrojene politicke viceve koji su kruzili Jugoslavijom sedamdesetih Godina! Koliko je tu bilo materijala za radikalne promjene drustva. Steta. Koliko ja znam iz istorije jedino je knez Milos Obrenovic znao pitati avjetnike sta kaze narod: bune se. Njegova reakcija je bila: „Stezi“, a kasnije ako je odgovor na isto pitanje, cute:“ Popustaj“.

U onom gore primjeru, kritikovani fenomen je oholost, gramzivost i postmoderna varijanta individualizma, znaci jedan vjestacki stvoreni superego proizasao iz vjestog manipulisanja virtuelnim novcem. Osjecaj samozadovoljstva zbog nagomilanih materijalnih dobara, suzava ugao gledanja na svijet oko sebe, eliminise solidarnost i razumijevanje ljudskih vrijednosti. Nema naravno zakona koji ovaj negativni trend mogu promijeniti, ali ovo bi trebao biti povod i signal intelektualnoj eliti da krene sa medijskom kampanjom (polemicki tekstovi u uticajnom mediju) kako bi se fenomen objasnio i gdje bi se predlozile mjere da se eliminise. Politicari bi trebali uhvatiti ovaj trend i zakonima ograniciti nerealne izvore materijalnog bogatstva (glavna svedska banka je imala kao plan – sic! da pere novac preko baltickih banaka; smijenjeni direktori su svi dobili vise nego velikodusne /citaj milionske/ otpremnine kao da su nas zaduzili necim vrijednim??! ). Drustvo bi trebalo da nakon ovog video zapisa, za nekih pola godine pokaze vidljive signale da je na putu da promijeni kurs. Bez toga ljudi ce cak i u Svedskoj pokazivati psihologiju suznja, sto smo donedavno mislili da je samo nasa balkanska crta. Jer suzanj se miri sa nemoci da utice na drustvenu politiku, s tim sto nas suzanj to radi jer svaki poklusaj najcesce zaboli, a ovaj ovdje, jer je kupljen ekonomskom sigurnoscu. Ipak, suzanj je suzanj, bez obzira na nacionalnost.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s