Dijete

Rodilo se dijete!

U Svedskoj.

Od roditelja, Hrvata…

Prvo, neka je zdravo i veselo. I neka roditeljima pruzi zadovoljstvo svog,  vlastitog uspjeha, da se ne bi (roditelji) pred smrt pitali – sto nam je ovo trebalo???

Nego volio bih pitati ponosnog (ponositog?) tatu, hoce li malu hraniti Jadro keksom ili Vasa hljebom? Ima u Svedskoj da se kupi i jedno i drugo. Ta, je li globalizacija, ili nije??? Vasa hljeb je nesto kao dvopek, ali ako je onaj nas dvopek bio 15 mm debeo, ovaj svedski je 8. Kako kazu u nasim reklamama, i to nije sve! Ovaj ovdje je samo u jednoj, jedinoj varijanti od psenice, znaci kad ga prepeces, bude one fine, otmjene boje narandzasto, zuto, crvene, sa tragovima mrke.  Ostali? Ostali su, da bog sacuva: 50 varijanti sivog. I sad je mali novorodjeni Svedjanin, cim dobije zube, natjeran da proguta tu plocu Vasinog hljeba, sivog i gorkog, pa jos namazanog nekakvim kavijarom. Mislim, daleko je to od onog kavijara, sto se prodaje u malim teglama od 50 grama; ovaj je u vulgarnim, tubama kao sto su bile nase tube za paradajz („paradajz u tubi“). Odvratan ukus. E, ali kad ne znas za drugi, a to ti ponude i/ili gurnu u usta, a ti gladan, ma ima da prste polizes. I vezes se. Udje ti u genetsku sredinu (epigenetika).  U cemu je problem? U selekciji. Ukusi koji udju u nasa mala, nevina usta dok smo djeca, ostaju zabiljezeni na najvisim tackama ljestivica prioriteta, kasnije, kroz cijeli zivot. I onda kao odrasla osoba, mogu da ti ponude Jadro keks ili Vasa hljeb (crn kao rudar) namazan sa tzv. kavijarom. Ako ste odrasli sa Vasom, vi cete uzeti jedan ili dva keksica Jadroa, cisto da ne uvrijedite onoga sto vas nudi (vidjeli na TV ili ucili na kursu: sve sto ti ponude, makar malo, stavi u usta, tako to treba!) i odmah poslije toga ljubazno zahvaliti, sve hvaleci. Samo da podsjetim na red velicine. Klasicni Jadro keks, sa kesicima- jedinicama dimenzija 10x10x40mm. Ja takvih pojedem 20 ili 30, zavisno od rucka, a vas gost Svedjanin ce uzeti dva (2).

I zato ja pitam mog Hrvata, hoce li mala kad prohoda, na Jadro ili na Vasu? Nije ovo samo gastronomska, nevazna dilema. Ne, ovo je pitanje na kojem se prelama cijeli proces integracije stranaca u novoj zemlji,  ne bas toliko razlicitoj, ali ipak. Ovo poslednje je vazno naglasiti: zamisli te da ste iselili u Nigeriju, pa ili Jadro, ili skakavci….

Moja djeca su stigla zaraziti se ovdasnjim mijekom i nasa „Kravica“, „PKB“, „Z’bregov“ i slicna, mirisu im na travu?! A na sta ce?? Zakasnio sam sa Jadrom. Jer kad dobijes dijete u tudjini, nisi ti jos bas nacisto ni sta si, ni gdje si. Jos te proces integracije, udara, gura, samara i pritiska, a dijete vec gladno.  E da sam mogao da vidim jasnije! Zato ja – ne predlazem, samo pitam Hrvata. Hoce li po Jadro na periferiju grada, jer samo tamo ima mjesovitih prodavnica? Jer ko Jadro dobije uz majcino mlijeko, sto bi se reklo, taj je nas. Kao sto kazu jezuitski svestenici, daj te nam dijete samo prvih 8 Godina, poslije ga vi mozete odgajati kako hocete, ono je – nase.

I onda kad odrastes, kazu, slobodna volja??! Ma koja slobodna volja?! Ili Jadro ili Vasa: odlucili su za Tebe. Ja sam recimo vjecno zahvalan mojoj majci. Ona nije voljela praviti kolace i radije bi isla u samoposlugu po kutiju keksa. Dobro, necemo sad o baklavi i urmasici, ali recimo torta ili Jadro? Uvijek i samo Jadro. Klasicni, ne ovi novi sa ljesnicima, cokoladom ili …. malinom. Nece valjda… ? Ma bi oni samo da se dodvore svedskom kupcu. Eh koja greska! Svedski kupac je predodredjen da zazire od Jadroa, makar kojeg ukusa. Tu nema vise spasa. I nek’ nema. Nama ce ostati vise.