Istina

Kazu, nema istine?! Ma kako nema?? Ima i te kako! I to ne samo jedna: ima ih koliko volis…

Da, znam, ovo zvuci kao los vic, ali vjerujte, svaka kultura ima svoju istinu! A kultura ima puno.

Sta je kultura? Kultura je zbir obicaja, naslijedja, mitova, korpusa umjetnickih djela…, dakle svega onoga sto jedna grupa prepoznaje kao svoje i tudje za druge. Sta definise sadrzaj kulture? Ekologija. Kad kazem ekologija, ne mislim naravno na ovu danas modernu i cesto pominjanu djelatnost, nego sredinu u najsirem smislu rijeci. Tu spada geografija, vremenski uslovi, resursi, putevi i migracije, istorija. Tesko da ce grupa koja zivi na obroncima Alpa imati istu kulturu kao i beduini iz nekog coska Sahare.

I tako se jedna grupa smjesti u odredjenom prostoru i zivi u njemu. Zivot u specificnom prostoru, pocinje da oblikuje i formira svakog pojedinca grupe, tako da oni poslije nekog vremena prepoznaju unutar grupe zajednicke im osobine i zajednicke im vrijednosti. A sta moze biti vaznije kao znanje o razlikovanju dobrog od loseg? Tako se onda formira i moral grupe. Iako se u toj grupi lako nalazi koncenzus oko svih pa i tog pitanja (dobro i lose), ipak se u svakoj grupi, s vremenom nametne jedna elita koja sve ove elemente kulture i morala, stavi „na papir“. Sta vise, oni  vam definisu i – istinu.

Samo da zaokruzim ovo sa elitom. Ako „prostor“ ima turbulentnu istoriju, elita ce se drznuti da na vrat, na nos, koristeci kulturu kao jedini parametar identiteta, onako na brzinu, preko noci – formira „vlastiti“ narod. A onda se tu brzo nadju i granice, pa granicni prelazi, pa oruzje, americke uniforme i eto ti – nacije.

E sad sadrzaj kulture grupe. Lako cemo mi svi ostali za njihove elemente kulture koji se ticu hrane, obicaja, rituala, mozda cak i vjerovanja – mada ovo moze da se iskomplikuje, ali pitanja morala dovedu do konflikta ako se dvije kulture pocnu mijesati. Evo zasto.

Uzmimo dva prototipa kultura. Jedna je sa jako izrazenom linijom casti, a druga je ova nasa, evropska. Kulture sa dominantnim uticajem casti, nastale su na prostorima gdje su ljudi imali sve sto je vrijedilo, na sebi ili odmah tu, pored. Vrijednost je bila koncentrisana i pokretna. Tipican primjer su stocarski narodi gdje jedan kriminalni akt (ukrades mu kravu) moze da Preko noci ruinira cijelu porodicu. Ta su drustva ekstremno osjetljiva na kriminalne radnje i zato su u svoju kulturu ugradile reakciju koja mora biti zestoka i koja mora da obeshrabri nove kriminalne planove. U tim kulturama, zrtva reaguje direktno protiv pocinioca, bolje receno, dozvoljeno je i podrzavano je da zrtva ima pravo da reaguje. Treca strana ne postoji. Kontraudar moze da bude zestok. Sta vise nije neophodno ni naci pravog zlikovca – dovoljno je napasti bilo koga iz njegove blizine. Razumijete lako da je ovo klasicna situacija linca, a „kulturoloski“ imamo primjer i u albanskoj besi.

Nasa kultura u konflikte ukljucuje trecu stranu (pravosudje). Nasa kultura (da se ne razumijemo pogresno, kad kazem „nasa“ moramo se malo pomaci ka zapadu… nekih 1000 km…) je nastala od poljoprivrednih zajednica koje su zivjele dugo na jednom prostoru, bez sezonskih ili drugih pomijeranja. Vrijednosti u ovoj kulturi nisu toliko ranjive i osjetljive na napad. Nasa kultura je obeshrabrivala „slobodne strelce“, a stabilan zivot na jednom prostoru je favorizovao formiranje institucija.

I onda imate jednu ovakvu (Egipat, ne tako davno). novinar, naucnik ili neki drugi istrazitelj, kaze vodicu kamila da doktori sa Zapada smatraju da je opasno i nepotrebno da on dozvoli (trazi) da mu se cerka suneti. A vodic kamile kaze da nece neki tramo „nevjernik“ da njemu objasnjava sta je dobro, a sta ne.

Sta je moja poenta? Obojica su u pravu! I vodic kamila i doktor (sa Zapada). Obojica tumace jednu pojavu kroz dilemu dobro-lose na osnovu svojih kulturoloskih korjenova i svojih pretpostavki. I ne treba sad doktor ni da pokusava da mene (nas) ubjedjuje da je to „ocigledno“: bolovi, gubitak seksualnog zadovoljstva (i jedno i drugo dozivljavaju i on i ona!),  opasan zahvat (krvarenje)… .Nista nije ocigledno. Radi se samo o nasem shvatanju i razumijevanju svijeta oko nas. A posto svaka kultura ima svoju istinu, ne vidim nikakvog razloga da mi svoju nudimo kao bolju ili ne daj boze, dominantnu (znate vec da „mi“ znamo nastupiti prema Africi, Aziji, imperijalisticki).

I opet, sve je u redu dok dvije kulture ne dodju za istu trpezu. Tu onda pocinje problem. Jedno je kada bogata turistkinja iz Dubajia, pokrivena robom, seta po Stradunu ili Sen Moricu: nikoga njena odjeca ne uznemirava. Svi znaju da ce ostaviti hiljade dolara i – otici nazad. Ali ako je iz nekih razloga zena iz Sudana natjerana nevoljom i strahom za vlastiti zivot, dosla u Sen Moriz, a pokrivena tkaninom, pa jos praznih dzepova i mora da dobije hranu i krov nad glavom od domacina, nastace problemi.  Nece odmah: dace njoj domacin i hranu i krov, mada ce to poremetiti politicki spektar u parlamentu, ali prvom prilikom kada zena iz Sudana zatrazi nesto sto je tipicno za njenu kulturu, domacin ce skociti kao oparen. Jedan moj rodjak je govorio: „E, jadi, jadi…“. I Jesu boga mi. Domacin ima pravo da trazi primjenu svojih kulturnih standarda (prema svojoj istini), ali i „gost“ ima pravo na svoju istinu. I onda su zaludni ljudi smislili dva puta: asimilacija i integracija. Prvi je kao autoput: mozes da vozis bzo i da uzivas. Mislim, ako si domacin. A drugi je makadam,. pun prasine i na njemu niko ne uziva. Ali ovo je sasvim druga tema jer nema ni dodirne tacke sa – istinom.