Causa sui

Ili, jos ‘malo’ o tvrdom determinizmu.

Sta mi je lako upalo u oci? Kad citate knjige o slobodnoj volji, to ide vrlo, vrlo tesko. Nista ne razumijete?! Zanimljivo!  I cudno! Jer sta tu moze, boze biti tako komplikovano? Stojis pred prodavnicom. Imas zadnjih 5 EUR. Jede ti se kolac koji tacno toliko kosta. Kad, cujes neko zvekece kanticom za skupljanje novca u dobrotvorne svrhe. Dati njima novac ili kupiti kolac? Dilema, izbor, odluka. Odluka donijeta na bazi promisljanja. Promisljanje… Cime?

S druge strane uzmite neku knjigu koju pise skeptik slobodne volje, zagovornik determinizma. Lako se cita, lako se razumije. Mora da je do teme…

Znam nisu svi koji citaju ovaj blog, zavrsili mostarsku Staru gimnaziju. Tamo se ucila logika, slagale su se premise i izvlacio zakljucak: bilo dedukcijom, bilo indukcijom. Ucile su se i manjkavosti logike, pa se recimo isticao primjer: Velez je pobijedio Radnicki, a Ranicki Olimpiju: sta bi tek onda, o boze uradio Velez Olimpiji???

Pa hajmo malo logike…

Kad govorimo o slobodnoj volji (kupiti kolac ili dati pare u dobrotvorne svrhe), govorimo o odluci proizasloj iz razuma (a ne refleksno ili pod uticajem neke spoljne sile).

Kad neko postupa po razumu, postupa po svojoj shemi, onako kako je formiran, prema svojim mentalnim karakteristikama.

Da bi neko bio moralno odgovoran za svoju odluku, mora biti odgovoran i za to kako je napravljen (kako je napravio svoj mentalni sklop).

Niko nije napravio samoga sebe (causa sui).

Niko ne moze biti odgovoran za odluke nastale iz mentalnog sklopa u cijoj izgradnji nije ucestvovao.

Njemacki filozof Nice je smatrao da je (filozfoski) termin causa sui (biti uzrok samome sebi) vrhunac intelektualne gluposti. Pojam o cijem sadrzaju ne treba ni razgovarati, jer je nonsens. Ja, ali Sartr je rekao da covjek pravi samoga sebe (i da smo svi odgovorni za svoja djela, jer smo sami sebe stvorili). Zanimljivo je da je ovo Sartr rekao na pocetku svoje  karijere, a da se skoro rugao svojoj izjavi kad su ga pri kraju zivota na nju podsjetili. Ipak, bilo je dosta velikana misli koji su bili ubijedjeni da smo svi odgovorni za vlastiti karakter.

Naravno da je ovo glupost. Ne moramo biti pretjerano ni mastoviti, ni obrazovani da shvatimo vrlo jednostavnu istinu koju su znali cak i anticki filozofi: ni jedan atom se nece pokrenuti, bez da prvo ne bude potaknut. Gurnut, elektricno nabijen ili na neki drugi nacin, ali uvijek mora biti uzrok. I mi koji smo skeptici teorije slobodne volje, mozemo da se udobno naslonimo u svoje stolice i sacekamo jos 20-30 godina da neurofiziolozi i psiholozi dovedu svoj istrazivacki rad do kraja i objasne ono sto romantizirano zovemo razumom. Vec sada se zna da ce iza razuma stajati bilo neka fizika bilo neka hemija, u svakom slucaju prirodni zakon. I onda ce biti samo jos jedan korak do gena koji stoje iza proizvodnje proteina. I kraj.

Ali mi koji smo vec jako daleko ispred mislilaca slobodne volje, morali bi da se pripremimo za vrijeme koje ce doci poslije. Poslije saznanja istine. A to nece biti nimalo lako. Sta vise teoreticari slobodne volje vec sada predvidjaju teskoce oko kompleksa pitanja kojeg zovemo moral, pa u strahu od kataklizme, prate (parafraziraju) Dostojevskog: ako zaista nema slobodne volje, trebalo bi je izmisliti! Samo da vas podsjetim da su u isto vrijeme i Kant i Dostojevski postali zabrinuti oko ulaska prosvijecenosti na svjetsku scenu: sta cemo sad kad vise nema Boga da ga se bojimo? I dok je Kant filozofirao i sirio svoju neteolosku teleologiju, dotle je Dostojevski ista pitanja uokvirio u mocnu pricu o braci Karamazovim gdje su se skeptik Ivan i pobozni Aljosa prepirali i ukrstali argumente.  Ali ne mora biti kataklizma. Ne treba se bojati smrti slobodne volje. Opet, ne smijemo to motivisati pogresno – boze sacuvaj, tako se samo vrtimo u krug. Pogresno bi bilo traziti od covjeka da se pred odluku zamisli (znate ono iz americkih filmova: „Imao si izbor“), ukalkulise dogovoreni sistem vrijednosti u svoju odluku, postupi prema svom moralnom kompasu i poslije saceka kaznu (ili pohvalu). Ne! Taj covjek opet koristi svoj paket (mentalni sklop) kojim bira odluku, a paket je dobio. U paketu su sebicnost koja vuce na jednu stranu i naucene moralne vrijednosti koje vuku na suprotnu stranu (opet u americkim filmovima na jednom ramenu djavolcic, a na drugom, andjeo). Podsjecam: koja ce sila prevaknuti, odredjuje – hemija.

Ne. Covjeka treba shvatiti u svoj njegovoj sirini i posebnosti. Ne mogu svi trcati kao Bolt, niti mogu svi biti visokomoralni. Ljudi ce grijesiti (prema nekim dogovorenim kriterijima procijenjeno), osteceni ce reagovati, ali je vazno skloniti ono sto jedan skeptik zove moralni bijes. Ljudi ce grijesiti i bice opomenuti, ali i spori trkac moze biti opomenut, pa ipak nikad nece trcati kao Bolt. Treba se poceti pripremati za ovu novu stvarnost. Nije nam poznata u svakom detalju, ali meni makar vec sada izgleda uzbudljiva i privlacna. Jer bez obzira koliko moze jedan covjek sada patiti zbog moralne greske onog drugog, buducnost ne znaci da ce opet biti samo izolovani parovi (grijesnik-osteceni) koji ce se osjecati dodatno ugrozeni dok su drugi otisli na neki visi nivo – ne,  covjek ce biti novi i bolji. I svaki par bice neki novi par mnogo sigurniji u svojim relacijama.

 

 

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s