Klima

A mora se i klima pomenuti!

Odmah da kazem, ja ne znam ko je u pravu. Mislim da su u pravu oni koji nam predvidjaju skori kraj, ako se nesto drasticno ne promijeni, ali, ne znam.

Podjimo od pretpostavke da se blizi kraj. Zaista ima dosta ubjedljivih parametara koji ukazuju na ovaj put. I rezultat… Klimatske promjene u toku godine postaju sve zesce i dramaticnije. Pozari, orkani, susa. Led se otapa, raste nivo vode u morima, nestaju manja ostrva. O otapanju zamrznutih jezera u Sibiru uz pratece oslobadjanje metana, niko nece ni da misli. Koralni greben postaje jednobojan, pojedine vrste zivotinja nestaju, krcenje suma je postalo instrument prezivljavanja velikih grupa ljudi. Jednako velike grupe ljudi zbog stalnog suzavanja resursa, stavljene su u pokret (migracije) sto dovodi do sudara kultura i drustvenih tenzija. Jer poznato je sudar kultura je dobar samo kad je jedna od tih kultura – turisti. Mada, mada: domaci sve vise i vise gube zivce, posebno u izvikanim turistickim destinacijama,  pa i ti susreti domaci-turista pocinju da lice na susrete Sirijaca i Njemaca ovih dana po Evropi. I mozda nije toliki problem sto smo napravili sva ova cuda i sto smo toliko unistitli prirodu oko sebe. Problem je sto je covjek formirao bezbroj pravaca ka visem zivotnom standardu, ali na putu, uz te pravce, neminovno je unistavanje Planete. Zemlje u razvoju tek krecu sa „teskom industrijom“, suma nestaje kako bi se posadile palme, jer su svi shvatili da bogati hoce da su peru samponima i sapunima, riba nestaje iz mora, a hrana se razvozi po svijetu tako da svuda ima sve (pisao sam davno da svaka samoposluga u Vrgorcu mora jednostavno da ima Felce Azuro). Sve je prilagodjeno covjekovom komoditetu, sto stavlja u pogon armije proizvodjaca koji unistavaju Zemlju, a konzumentima nije preskupo, jer se koriste karticama i kreditima.

Nabrajati probleme je lako: dovoljno je samo okrenuti se oko sebe. Evo u Svedskoj krenuli da gaje vinovu lozu i prave vino???!!! Teze je naravno napisati kako da se ovaj problem rijesi.

Najsmijesniji su pateticni apeli u bogatim zemljama. Ides podzemnim hodnicima a se presvuces, a sa zidova se keze razdragani radnici vozeci biciklo: poslodavac salje poruku – ostavite automobile kod kuce, vozite biciklo do posla. Rezultat? Identican onom nasem realsocijalizmu iz 60-ih Godina kada je svako dijete u skoli pisalo o razdraganim ratarima koji su obradjivali zemlju i mahali djacima na putu za skolu. Dvije decenije kasnije, propala je i poljoprivreda i skola. I zemlja. Ili. Ujutro cim se dignes, otvoris vrata od stana i nadjes dnevnu novinu. Ako neko nije danima kod kuce, jednako dugp ce mu se novine gomilati u kutiji. Niko ih nece dirati (osim ako ovaj ne zamoli komsiju). Kod nas ovaj servis ne bi radio: ljudi bi krali jedni drugima novine. Nasli bi se sigurno finiji stanari koji bi apelovali da se ne krade („Nije u redu“), ali to ne bi pomoglo. Ne bi jer iza kradje ne stoji nestasluk, vec jasna ekonomska potreba: mjesecna pretplata na dnevnu novinu, mnogima je pretezak balast na kucnom budzetu.

Sta pokazuje ovaj primjer? Pokazuje da kad imas problem, najcesce apeli nece pomoci. Treba krenuti od uzroka (u pomenutom primjeru, ali i u 99% ostalih primjera – pare). I tako se primicemo rjesenju globalnog zagrijavanja Planete, odnosno promjeni klime. Ekonomski instrument.

Mora se naci instrument koji je univerzalan i koji ce zasjeci u problem i duboko u vodoravno (u sirinu). Ne smije se pribjeci parcijalnom rjesenju koje bi samo izazvalo buru, ljuljanje cijelog sistema i nove komplikacije. Ne moze se recimo podici cijena hrane, pa sad vidi sta ce biti. Ne. Univerzalan instrument, jednostavan i lak za realizovanje! Naravno, naravno, svaki, pa i ovaj instrument doveo bi do ekonomskog potresa, ali ujednacenog, skoro pa harmonicnog na cijeloj Planeti.

Ukinuti prvo kreditne kartice, pa dva mjeseca kasnije i – kredite. Nema vise ni plasticnog, ni virtuelnog novca. Ko sto ima gotovine  u dzepovima, to mu je. Kriticari ce se nasmijati podjecajuci me da niko u Gabonu ili Brazilu nema kreditnu karticu. Da, ali mi odavde iz bogatijeg dijela svijeta, oduzimanjem kredita, svescemo svoju potrosnju na 20% od danasnje. Na taj nacin ce se smanjiti potreba za rijetkim mineralima iz Afrike koji se nemilosrdno ugradjuju u mobilne telefone, smanjice se izlov ribe, smanjice se plantaze palminovog ulja, jer i mi cemo se vratiti na staru dobru shemu kupanja subotom, sapunom koji ce nam zene praviti od svinjske masti. Znaci nasa dramaticno redukovana kupovna moc, smanjice pritisak i traznju za sirovinama koje bi ovim tempom nestale za 100 Godina, , sto bi dovelo do oslobadjanja sumskih pojaseva od krcenja i unistavanja. I onda kao u jednom od prethodnih tekstova: prvi mjesec je najtezi; nakon njega, svi se naviknemo na nove uslove. Ponovo cekamo postara, jer nam je pretplata za mobilni skupa i hranu kupujemo u prodavnicama na kojima se jos vidi stari naziv, Konzum, dok vlasnik ne skine i stavi Spar: vise je politicki korektno.