Nasi Austrijanci

Iliti, Crnogorci.

Evo je opet aktuelizirano pitanje odnosa Srbije i Crne Gore. Sa svih strana padaju teske rijeci. A u podgorickim kaficima, ljudi sjede, okrecu paklicu Ma(r)lboroa oko jednog ugla i razgovaraju na mobilnom: za stolom sjedi trojica i sva trojica pricaju sa nekom drugom trojicom, mobilnim. Necu pogrijesiti ako napisem ‘trojica’ (umjesto ‘troje’), jer su to uvijek tri momka, bez djevojaka. Slicno su i Mostarci sjedili na Rondou, prije 30 Godina, dok su nebo parali Migovi JNA: Mostarci se zezali, a JNA generali planirali provokacije koje ce prerasti u sukobe, zlocine, podjelu, iseljavanje. Ipak, razlika izmedju podgorickog kafica i Rondoa je u tome sto se ovom prvom nista nece dogoditi, ne u dogledno vrijeme.

Sta je to novo Srbija nasla da se malo „ugradi“ u crnogorsku unutrasnju politiku? Ja, citali ste sigurno: pitanje crkvene imovine. No kako koncept ovog bloga nije dnevna politika, necemo se mi previse zadrzavati na ovom najnovijem sukobu crnogorskih i ostalih Srba i crnogorskih Crnogoraca. Recimo samo da Crna Gora (drzava) ima pravo, jer je pravoslavna crkva u Regionu dobijena od vrhovnih pravoslavnih vlasti pod imenom Jugoslavije, a ne Srbije, pa kad se Jugoslavija raspala, raspalo se i „to“. I sad svi osjecaju potrebu da definisu svoju drzavu u svim aspektima, ukljucujuci i drzavnu religiju. Ovo je formalni aspekt cijele afere. No Srbija ima kao i uvijek, nesto drugaciji pogled na svijet.

Sustinsko je pitanje sta je bilo „tamo“ gdje je sada Cetinje, u vrijeme kada je zemljom hodio Sava Nemanjic? I ne da nema dobrog odgovora na ovo pitanje, nego i svaka racionalna i mirna diskusija, nestaje. Pocinje svadja. Ako se drzite srpskih medija, dobicete jednu sliku, a ako se drzite crnogorskih dobicete drugu sliku. I ovdje nema spasa! Problem je sto nema objektivno napisane istorije Balkana. Istoriju su uvijek pisali oni koji su sjedili uz pobjednike, pa danas imamo poplavu novije istorije („gradje“) koja kod normalnih ljudi budi mucninu (v. kod Sartra!). Evo recimo par primjera.

Crnogorska istorija je – poznato je – prebogata ratovima i junastvom. U svakom se trenutku makar dvije bitke ponosno porede sa Termopilskom bitkom. Jedna od njih je i Mojkovacka bitka. Srbi, navikli da slusajuci besjede  Crnogoraca, uzimaju sve zdravo za gotovo pa i kada se u prici kaze da je mala ceta Crnogoraca, skoro pa saka vojnika, rukovodjena vojvodom/serdarom Jankom Vukoticem, omela napad austrougarske vojske na Badnji dan 1919, napad koji je imao za cilj da unisti srpsku vojsku u povlacenju ka Albaniji. Kaze se da je grupa Crnogoraca sprijecila….Eeee, sto bi rekao Vucic. Kako danas izgleda struktura stanovnistva Crne Gore? Trecina se izjasnjava kao Srbi. Izmanipulisani? Ja, mozda, ali nisu svi. I nisu pali s neba. Pitanje: sta bi pokazala anketa medju Vukoticevom vojskom na Patarice? Koliko njih bi se izjasnilo kao Srbi? A vodja? Hercegovac! Eto vidite koliko tu ima problema. Kad nema vjerodostojne istorijske nauke. I sto je najgore, sad je kasno. Cijeli nas prostor je kao Gaza (Palestina): sad ni najsofisticiraniji arheoloski rad u Gazi ne bi pomogao, jer je sva izrovana bombama i raketama. Dzaba!

E, ali ima rjesenje! Logika. Uporedite recimo Austriju i Njemacku sa Crnom Gorom i Srbijom. Obje imaju zajednicko porijeklo: Germani. Isti jezik, mada kazu da Beclije niko ne razumije. Austrija se razvila na planinama (Alpe) i u svom specificnom okruzenju (recimo Madjarska, pa Slovenija, Italija, sto Njemacka nema) i ta geografija joj je dala jedan malo drugaciji pravac razvoja nego sto ga je uzela Njemacka rastegnuta od Rostoka do Pasaua. Austrija je imala ‘par’ velikana kulture koji su ugradjeni u temelje i stubove austrijske kulture. Na to su politicari vejsto ubacili i nesto mitova i tako smo dobili osebujnu (zasebnu), samosvojnu austrijsku kulturu. Iskreno, kad bi se u Berlinu pojavio Frojd? Mozda danas, nakon pada berlinskog Zida, ali u vrijeme kada se pojavio u Becu, tesko da bi to uspio u Njemackoj. Za pojavu Frojda je bila potrebna jedna dinamicna, uzbudljiva, na momente i samodestruktivna intelektuelna sredina kakvu je imao Bec u 19. vijeku. A Njemacka? U vrijeme kada je imala ekonomskih problema i kada je bila u dubokoj magli lutajuci i trazeci vlastiti identitet, skocila je na malu Austriju kao neman (aneksija). A danas? Danas su to dvije ekonomski najjace evropske zemlje i zato – mirne, uljudne, pristojne, civilizovane, jasne, demokratske….  Naravno, sa ove dvije poslednje recenice prestaje svako poredjenje sa Crnom Gorom i Srbijom.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s