Iliti, ko treba da odlucuje o mojoj glavi?
Pojednostavljeno receno, ko treba da odluci hocu li se ja vezivati u automobilu, nositi sljem na glavi kad vozim biciklo ili (moci) kupiti alkohol na benzinskoj pumpi? Ja! Jer to su u ovoj pojednostavljenoj analizi dva pola, dvije ekstremne situacije: ja sam odlucujem o svemu nabrojanom ili drzava, kroz svoj represivni ili drugi sistem mjera.
Ja sam za liberalizam, odnosno da svaki pojedinac ima odgovornost o svom zdravlju i uopste, o svom zivotu. Meni se naravno ne smije dozvoliti da odlucujem o tudjim zivotima i zato ce i u liberalnim drustvima biti ogranicenja brzine na cestama, ali sve ono sto utice samo na moj kvalitet zivota, mora biti dato meni na odlucivanje. Dodje mi recimo vrijeme da mijenjam kukove. Ili koljena. Cekao sam na operaciju 3 godine i trpoio bolove. A kad dodjem na red, odbiju me jer – pusim. Kazu prestani pusiti dva mjeseca, pa se vidimo… ??! U cemu je problem? U njihovoj statistici? Pusacima se operacija iskomplikuje, a nepusacima ne? Pa neka u svoju statistiku stave rubriku „pusaci“ i to ce pomoci rezultatu.
Naravno, ne radi se o statistici. Radi se o troskovima koji se namecu drzavi ako pusac mora da bude ‘musterija’ ortopedije vise nego jednom. Ako padnem sa bicikla, a nemam zastitnu kacigu, bicu skuplji za drzavu nego, ako sam se zastitio. Razumijem ja ovo, ali mi se gadi kad kaznu od 150 EUR-a objasnjavaju brigom za moje zdravlje. Dilema iz naslova nije matematika. Radi se o ideologiji, koja nema cijenu. Sta vise kad se izboris za nesto u sta vjerujes, spreman si i da platis odredjenu cijenu . Toga smo se makar nagledali kroz istoriju… Ali cijena moze bitno da se smanji!
Mi iz liberalizma, trazimo bruto platu, a ne neto. Necemo da tara ide kao porez iz kojeg se finansira javna potrosnja (preglomazna administracija – to su one zene sto sjede u kancelarijama i mazu nokte), neefikasno zdravstvo, odbrana, policija. Sve meni (svima nama) u ruke, pa cemo mi fino odvajati pema svojoj ideji i planu: hoces bolju skolu, platis vise. Treniras, pijes zeleni caj, vitamine, ne pusis – placas vrlo simbolicno za zdravstvo i taktiziras do 70-e godine. Jedino tvrdi liberalizam moze da nas zastiti od preglomazne administracije, jer svaki pojedinac raspolaze sa svojim novcem racionalno i kumulativni rezultat je …. evo na primjer u Bosni: ljudi bi izdvojili sredstva za jednu vladu, a ne za 19… Znaci vec ovdje bi se ostvario strahoviti finansijski efekat: jeftina i sazeta administracija, efikasno zdravstvo, redukovana odbrana. I za kraj, ekonomska efikasnost je i u tome sto bi se eliminisao onaj trosak o kojem sam pisao ranije, kad ja kao padnem sa bicikla i umjesto da slomim sljem, ja slomim glavu. Kako?
Edukacija.
Nisam se nikada bavio drzavnim finansijama, pa mi dozvolite vrlo neprecizne cifre, ali razumjecete moju poruku. Svedska kao bogata zemlja odvaja nepunih 6% od nacionalnog dohotka za skolstvo. Ja bih tu odvojio duplo. Ili sto ne odmah 15%? Rezultat je sledeci: nastavnici bi umjesto 3000 EUR imali 6000 EUR mjesecno. Ovo bi privuklo sasvim drugu grupu ljudi da krenu u skolovanje za prosvjetu. Naravno docekao bi ih vrlo tijesan filter i na kraju bi imali elitu u skolama. Ta bi elita znala da motivise, objasni, inspirise djake, a svojim voznim pakom na parkingu pored skole (sve sa imenom na mesinganoj plocici) bi izazivali respekt i autoritet kako kod ucenika tako i kod roditelja. Djak bi roditeljima citirao sta mu je rekao nastavnik, a ne obrnuto! Dalje. U centralne skolske organe dovedes takodje elitu i oni naprave skolske programe takve da poslije 3-4 generacije zaista dobijemo (ono sto je samo na papiru ideal za sva diktatorska drustva): Novog Covjeka. Taj mladi covjek je napustajuci srednju skolu izasao kao liberalan, tolerantan, solidaran, profinjenih estetskih zahtjeva, upoznat sa antikom, demokratijom, umjetnoscu, filozofijom, psihologijom, jednom rijecju kao iz mostarske Stare gimnazije 1972. godine. Takav mladi covjek osjeca cijeli zivot potrebu da se edukuje, da cita, zna da razvrsta sta je istina, a sta laz, prati vise izvora, razumije da ne treba voziti auto pijan, zna da vise boli kad padne na glavu bez sljema. To je covjek za koga ne treba formirati armiju sluzbenika da mu za finu platu, crta kako da zivi i kako da se ponasa – on to rjesava sam. Poslije nekog vremena vidjelo bi se jasno da ne mogu bas svi izaci iz srednje skole kao „ovaj Novi“. Nisu svi ljudi isti i neki su „brzi, lijepi i pametni“, a neki nisu. Vidjelo bi se jednako brzo i kako stoji drzava sa finansijama i napravio bi se neki izvor kojim bi se subvenirao bioloski hendikep. tog slabijeg dijela drustva. Ali najvaznije je ne ometati one „brze“, jer oni prave pare.
I za kraj, da ne ostane nedoreceno… Smanjiti troskove odbrane? Da, jer bas kao sto je tvrdio i njemacki filozof Gotlib Fihte, ako se samo malo modifikuje skolski plan i program tako da mu se da malo „patriotskih“ natruha, ne treba drustvu vise toliko vojne opreme i naoruzanja: svaki ce pojedinac „lecet’ ka’ metak“, ako treba. Poenta je u tome, sto nece trebati….
Jugonostalgija 