Star, a zbunjen!?

Lako je za mladog…. To ide nekako po definiciji.  I nema veze to sto sam ja sa Balkana. Hercegovac, Srbin, uz to i jedinac, sto sigurno ne olaksava…. Dakle sve su to dimenzije koje podrazumjevaju neuklopivost, manjak ideje o zajednickom cilju. Ali, kazem nema veze, jer ove pretpostavke nisu i nece proizvesti nikakve vece negativne prakticne efekte; naprotiv, mnogo toga prakticnog, svakodnevnog uzimamo i koristimo u velikoj mjeri i posljedicno, uzivamo.

Pa sta je onda problem?

Problem je u tome sto covjek bude natjeran da napusti svoju zemlju, svoju kulturu, tradiciju, okruzenje, jezik, istoriju…, hranu ako hocete, a sve to zbog okolnosti koje su izbacile na povrsinu jednu grupu idiota koji su opet, unistili tu moju domovinu i izbacili me napolje. I naravno, kada se konacno spustis na novi teren (sto znaci rijesis egzistencijalne i administrativne nevolje), otvori se prostor za razmisljanje: zasto, kako, ko je kriv? Nego koji su tvoji instrumenti kojima probas da razrijesis ove dileme? Pa… poznavanje stare sredine, istorije i politicke situacije i s druge strane, nova saznanja iz sredine koja te je kako tako primila. Nemoguce je ne porediti ih. U pocetku je to bilo na sasvim povrsnom nivou, takoreci nivou refleksije, odraza svjetlosti. Ovdje nov, cist BMW M4, a tamo Golf Dvojka sa crnim dimom iz auspuha. Ovdje neki novi materijali, pa se svaka stvar sklapa kao Lego konstrukcije, lako popravlja, mijenja i kompatibilna je sa svim varijantama izvedbe. Tamo? Svaka se stvar mora prvo malo „oblikovati“ cekicem, a onda spojiti koristeci kucinu?! Pa ipak ce curiti. Onda dodje sledeci nivo: ovdje nista ne curi, jer kako stari, tako i mladi radnici imaju samnom zajednicki cilj da posao bude dobro obavljen, tj. da i oni i ja budemo zadovoljni. Da bi vam brzo i zorno predocio sta je to zajednicki cilj, uzmite primjer pojedinca koji se pomokri u bazenu. On se olaksao, a svim drugim je … dodao nesto molekula izlucevina u vodu koju ce mozda gutati. Nego, tamo kod nas, ostala su jos dvojica, trojica starijih majstora koji su imali taj isti poslovni moral (mada su ga dobili sa razlicitih izvora!), dok svi ostali pokusavaju samo da smandrljaju i nestanu. Da ne bi bilo sve ovako lijevo-desno, moram naglasiti dvije manje pojave koje unose nesto ravnoteze u ove razlike. Prvo, ovamo je doslo sve vise i vise „nas“, pa se malkice mijenja i odnos prema protestanskom radnom moralu. I drugo, kad ovdje nestane struje ili ako neka procedura nije opisana, a onda predocena na kursu sa besplatnom hranom, sve ce stati. Kod nas se uvijek nadje neki majstor sa kucinom i posao se nastavi, valjajuci se i gegajuci se kao i cijelo vrijeme do tada.

Znaci, valja se popeti na visi nivo analize uzroka ako se zeli razumjeti. I onda se dodje do fijih „humanitarija“: istorija, filozofija, kultura, tradicija. Naravno i religija kao metafizicka sinteza svih pomenutih djelatnosti. I tu odmah bude covjek razocaran svojima, a odusevljen ovima ovdje. Nevoljno naravno, ali to vec pripada onoj prvoj recenici (Hercegovac, Srbin…), ali eto – kozno sjediste BMW-a pomaze da se mirno i objektivno povuce paralela. I sta treci na cinjenicu da je davne 1230. i neke godine na Univerzitetu u Parizu (sic!) vodjena teska polemika oko Bozije slobodne volje i njegove esencije, dok u isto vrijeme kod nas Srba nije jos bilo ni onih univerzalno poznatih zlatnih kasika (docice tek 100 Godina kasnije). Necu ni da mislim sta smo mi tih dana radili. Pa onda se samo nizu dogadjaji sve ljepsi od ljepseg: renesansa u Firenci, stampanje knjiga u Njemackoj, demokratija u Engleskoj, reforma hriscanstva, prosvjetitelji, nauka, industrija, Mocart, Brams, Subert, Verdi (evo nas vec u 1910). I onda naravno, opet BMW M4 kao sinteza svega pomenutog zajedno. Mi? Nas „bmw“ je ovaj poslednji rat, takodje sinteza svega sto smo mi stvorili u periodu od 1230. (na primjer) do 1910.

Pa sta ima ovdje zbunjujuce?

Ima, ima. Evo vam teza: zapadno hriscanstvo je faliralo (od engl. failure, jer ne mogu reci razocaralo?!). Neuspjelo. Omasilo. Ja, imamo i mi nekakvih glagola ovdje, ali faliralo, zvuci najbolje. U isto vrijeme mogu reci da je pravoslavlje – modernim jezikom receno, napravilo bolji posao. U cemu su katolici grijesili? Glavni instrument kojim su isli iz greske u gresku jeste to sto su imali nesavladivu potrebu da svaku promjenu doktrine, institucionalizuju i pretvore u zakon. To je recimo odmah dovelo do pojave kako Inkvizicije, tako i pjesnika Bokaca. Krstaski ratovi i nebrojeni drugi vjerski ratovi,  misionarstva. Dalje, otvorilo je put reformi i konacno, napravilo je scenu za ulazak prosvijecenosti. Ovo je u sazetku dovelo do skidanja Boga sa njegovog trona („Ubijanje Boga“, Nice) i samo 200 Godina kasnije do dvije najvece klanice u istoriji covjeka, dva svjetska rata. Dovelo je do pojave novih sekti i citavog spektra tumacenja Skriptura i jos gore, djelovanja na bazi tih tumacenja. Jednako vazno, Prosvjetiteljstvom je napadnut opresivni moral, a ostavljena otudjenost duse od tijela. Istok je na sve ovo mogao da gleda mirno gotovo radujuci se, uvjeren u ispravnost svojih kanona. Nije da nije bilo kontroverzi i sukoba i na Istoku. Ih! Sta vise nekoliko novih crkava je uspostavljno. Ali Istok je svoje konflikte rjesavao tiho i u nekom mracnom podrumu (cupanjem jezika i odsjecanjem desne ruke), ali nije od novousvojene dogme pravio zakon, a onda sakatio i ubijao sve jeretike. Istok definitivno ima pravo da svoj kanon zove ‘prava vjera’, jer osnovi njihovog koncepta Boga i ostalih djelova teologije, nisu se previse mijenjali. Oni su imali cijelo vrijeme na dohvatu ruke svu ranije ispisanu teologiju i novi autori su mogli da se pozovu na stare, bez da u nedostatku kontinuiteta imaju potrebu za precicama i sasvim novim zaokretima kao sto je to bio slucaj na Zapadu. Ono sto se popularno koristi kao glavni razlog cijepanja hriscanstva, dakle bozanstvo odnosno nebozanstvo Sv. Duha, zapravo je samo manji, skoro pa tehnicki detalj. Mnogo su vaznije druge vece razlike kako na teoretskom, tako i na prakticnom planu (uloga Pape, npr). Iako ovdje to i nije tako bitno, moze se sazeto reci da je glavni ideoloski problem pitanje da li se Bog moze dozivjeti za zivota? Katolici kazu, da, Istok kaze, ne.

Ali, zasto su oni pobijedili? Zasto je pogresna ideologija dovela do BMW-a, a prava, ortodoksna, do ratova? Koja je u svemu uloga Turske? Zasto smo se mi tako lako prihvatili komunizma, a oni iako su ga izmislili, vrlo su ga se brzi rijesili i dali ga nama?? E, ovdje prestaju hamnitarija, a pocinje – politika. Zato nema dobrog odgovora i ostaje zbunjenost.

No, da li je ovo tako veliki problem? Neizdrzljiv? Nije! Nije, jer po Aristotelu, vec sami cin kopanja kroz ove ideje i misli (finijim rijecnikom, kontenplacija), izdize pojedinca na visi (najvisi) nivo srece, cime se po definiciji ponistavaju sve eventualne negativne posljedice koje bi mogle proizaci iz navedenog problema.

 

 

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s